preskoči na sadržaj

Osnovna škola Jurja Habdelića Velika Gorica

Login
Google pretraživanje
 internet  školu

Upute za snalaženje

urednica mrežnih stranica:
Goranka Braim Vlahović
jurekove.vijesti@gmail.com
Popis udžbenika

Informacije, otvoreni sati

Kalendar
« Rujan 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Kreativni natječaji
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Pisanje i knjižnečari 3
Autor: Goranka Braim Vlahović, 8. 6. 2014.

Na završnom susretu literarnog natječaja Pisanje i  knjižnečari 3, u subotu 7. lipnja u OŠ Luka u Sesvetama, dodijeljena su priznanja svim sudionicima, a nagrađeno je 19 učenika iz 14 škola.

Zvonimir Končar iz 8.b nagrađen je prvom nagradom za svoj tekst Miru nemir, a u e-zborniku objavljen je još jedan njegov rad - Rat u suzama mojim.

Priznanje je dobila i Jana Faber i, naravno, ponosna mentorica profesorica Ksenija Lažeta. Čestitamo našim literatima!


Četveročlano Stručno povjerenstvo  u sastavu Ivan Babić (predsjednik), Enes Kišević, Stjepan Lice i Vesna Svaguša, nepristrano je ocjenjivalo pristigle radove ne znajući ni jedan podatak o radovima, izuzev dobi učenika – autora radova.

Na natječaj je pristiglo 187 radova iz 33 osnovne škole s područja Zagrebačke županije  i Grada Zagreba. Na natječaj se odazvalo 67 učitelja i knjižničara  i 133 učenika.

U e-zbornik (CD) je uključeno još 66 najuspjelijih radova - ukupno 85 radova.


Zvonimir Končar, 8.b


Miru nemir

Mir...
Zlatna slika mene,
ali hladnog
 i hrđavog okvira,
nemira.
 
Tiha ulica ruža,
puna magle
šapuće o miru
gluhim prolaznicima.
 
Mir,
sjeme iz kojeg niknu
ruža nemira
pa grebe, reže, ubija.
U plitkom grobu
tvoje samoće te guši.
 
Nemir je duboka rana.
dublja od mene,
dublja od svemira...
 
Iz mojih rana,
tužna pjesma,
pjeva o miru
koji nikada neću imati.
 
 

Rat u suzama mojim

Ja gledam u eksplozije,
stalnu paljbu
i strah na licima
hrvatskih branitelja.
 
Čujem neprijatelje
kako glasnim
i ponosnim  hodom
gaze svu nadu
naših branitelja.
 
Svako sklonište u toj šumi
sada gori
i tamo više živih nema.
 
Moj neprijatelj
iste vrste, iste kože
stoji preda mnom
u istom strahu
da svoju obitelj
možda više vidjeti neće.
 
I  strahom vođen
on ostavlja tek moje mrtvo tijelo
pod nogama mojim.
 
Sad osjećam samo toplinu
bez agonije i boli
dok pod mojim nogama
moje bojište, moj dom
odlazi i odlazi...
 
Napuštam te sada, majko moja-
zemljo Hrvatska!
Nek sva tuga i bol utihne
za tebe i mene
i svakoga u tebi.
 
Upamti,
dok te god volim
i dok god te vole
djeca tvoja,
živjet ću u sreći i ponosu našemu.
A kad nas zaborave,
otići će i sreća i ljubav sva.

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju