Osnovna škola Jurja Habdelića Velika Gorica

Dana 30. studenog 2017. godine u prostorima slastičarnice Memy održalo se predstavljanje još jednog broja Žira, časopisa svih osnovnih škola Velike Gorice te općina Pokupsko i Orle.

Iz naše škole poslano je mnoštvo literarnih i likovnih radova te vijesti, a na promociju je mogao ići manji broj učenika, predstavnika iz svake škole. To su prije svega učenici koji čitaju svoje radove ili preuzimaju nagradu za likovni rad. S njima je u pratnji išla naša draga knjižničarka. ►

Svoju pjesmu Nitko, itko, bilo tko čitao je Josip Gvozdanić iz 7.b, zatim je svoju pjesmu Kišna ugoda čitala Marta Lucija Marušić iz 5.b, Lana Borković iz 2.b čitala je svoj rad o ljubimcu Moja Stella. Nagradu za svoj likovni rad preuzela je učenica Dorotea Jelić iz 4.c razreda.

Svi su na poklon dobili neku knjigu, a slastičarnica Memy na kraju je počastila sve uzvanike svojim specijalitetima.

Lucija Šešerin, 5.b

Ja na promociji Žira

Toga 30. studenoga 2017. trebao je biti jedan sasvim običan dan, običan četvrtak. Znao sam ja da je moja pjesma Nitko, itko, bilo tko stajala na panou škole, ali nisam ni slutio, a kamoli se nadao da će taj moj trenutak inspitacije, baš moj rad, biti objavljen i još čitan na promociji Žira.

Znate, uvijek sam mislio da svi drugi idu i trebaju ići na te nekakve promocije i predstavljati školu. Mislio sam kako će moj rad biti dva do tri dana na panou i to je to - i to je dovoljno. No, nepoznata redakcija Žira izabrala je baš mene, moj rad za čitanje i predstavljanje naše škole. Bio sam i šokiran i uzbuđen i zbunjen kada mi je profesorica Ksenija Lažeta rekla da si ponovim tekst jer za desetak minuta idem na promociju časopisa čitati svoj rad.

Nisam vjerovao, bilo me je i strah (čak više od vožnje motora), imao sam veeeliku tremu.

Ipak, na kraju nije ispalo uopće strašno. Sa mnom je išla moja školska prijateljica Nadia Zlodi koja mi je dala veliku podršku i uspješno me smirivala, iako sam baš ja trebao probiti led i čitati svoj rad prvi iz naše škole koja je inače i prva na redu. Hvala svima, kao i knjižničarki koja je išla s nama u pratnji.

I tako sam je čitao (rekli su izražajno i da imam lijepu boju glasa), dobio pljesak i knjigu i na kraju se još počastio u društvu.

Bio je to jedan predivan doživljaj i nadam se da ovo neće biti zadnji put što sam na promociji. Ne treba vas biti strah promocija i čitanja pred drugim ljudima (osobito kad vas očekuje pljesak, a ne ocjena), a i zato jer čim se prije suočiš sa strahom, prije će on i nestati i pretvoriti se u nešto novo i sigurno puno bolje.

Josip Gvozdanić, 7.b

Nitko, itko, bilo tko

Josip Gvozdanić, 7.b

Moja Stella

   Moj kućni ljubimac zove se Stella. Stella ima osam godina. Ona je pas, vrste školtski ovčar.

   Jako volim Stellu zato što je dobra, poslušna i voli se puno maziti. Često ju vodim u šetnju s mamom i tatom.

   Voli jesti pseće keksiće i kad ju idemo hraniti, veselo maše repom.

Lana Borković, 2.a

Kišna ugoda