preskoči na sadržaj

Osnovna škola Jurja Habdelića Velika Gorica

Login
Google pretraživanje
 internet  školu

Upute za snalaženje

urednica mrežnih stranica:
Goranka Braim Vlahović
jurekove.vijesti@gmail.com
Popis udžbenika

Informacije, otvoreni sati

Kalendar
« Rujan 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

U fokusu

Naša školska knjižnica (i knjižničarka) na TikToku

Kalendar događanja

Posjeti knjižnici
Pogledaj statistiku

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Predstavljanje 66. broja Žira

 

Dana 30. studenog 2017. godine u prostorima slastičarnice Memy održalo se predstavljanje još jednog broja Žira, časopisa svih osnovnih škola Velike Gorice te općina Pokupsko i Orle.

Iz naše škole poslano je mnoštvo literarnih i likovnih radova te vijesti, a na promociju je mogao ići manji broj učenika, predstavnika iz svake škole. To su prije svega učenici koji čitaju svoje radove ili preuzimaju nagradu za likovni rad. S njima je u pratnji išla naša draga knjižničarka. ►


Svoju pjesmu Nitko, itko, bilo tko čitao je Josip Gvozdanić iz 7.b, zatim je svoju pjesmu Kišna ugoda čitala Marta Lucija Marušić iz 5.b, Lana Borković iz 2.b čitala je svoj rad o ljubimcu Moja Stella. Nagradu za svoj likovni rad preuzela je učenica Dorotea Jelić iz 4.c razreda.

Svi su na poklon dobili neku knjigu, a slastičarnica Memy na kraju je počastila sve uzvanike svojim specijalitetima.

Lucija Šešerin, 5.b


Ja na promociji Žira

Toga 30. studenoga 2017. trebao je biti jedan sasvim običan dan, običan četvrtak. Znao sam ja da je moja pjesma Nitko, itko, bilo tko stajala na panou škole, ali nisam ni slutio, a kamoli se nadao da će taj moj trenutak inspitacije, baš moj rad, biti objavljen i još čitan na promociji Žira.

Znate, uvijek sam mislio da svi drugi idu i trebaju ići na te nekakve promocije i predstavljati školu. Mislio sam kako će moj rad biti dva do tri dana na panou i to je to - i to je dovoljno. No, nepoznata redakcija Žira izabrala je baš mene, moj rad za čitanje i predstavljanje naše škole. Bio sam i šokiran i uzbuđen i zbunjen kada mi je profesorica Ksenija Lažeta rekla da si ponovim tekst jer za desetak minuta idem na promociju časopisa čitati svoj rad.

Nisam vjerovao, bilo me je i strah (čak više od vožnje motora), imao sam veeeliku tremu.

Ipak, na kraju nije ispalo uopće strašno. Sa mnom je išla moja školska prijateljica Nadia Zlodi koja mi je dala veliku podršku i uspješno me smirivala, iako sam baš ja trebao probiti led i čitati svoj rad prvi iz naše škole koja je inače i prva na redu. Hvala svima, kao i knjižničarki koja je išla s nama u pratnji.

I tako sam je čitao (rekli su izražajno i da imam lijepu boju glasa), dobio pljesak i knjigu i na kraju se još počastio u društvu.

Bio je to jedan predivan doživljaj i nadam se da ovo neće biti zadnji put što sam na promociji. Ne treba vas biti strah promocija i čitanja pred drugim ljudima (osobito kad vas očekuje pljesak, a ne ocjena), a i zato jer čim se prije suočiš sa strahom, prije će on i nestati i pretvoriti se u nešto novo i sigurno puno bolje.

Josip Gvozdanić, 7.b


Nitko, itko, bilo tko

Nitko mi ne želi pomoći.
Netko, itko, bilo tko, nešto?!
 
Na svijetu ovom ništa novo
da bi bilo tko pomogao...
i osjećaš se nitko.
 
Ali kad se najmanje nadaš,
taj jedan, možda i nepoznati itko
od svih tvojih prijatelja,
baš on će ti pomoći
i taj nitko postat će ti Netko.

Josip Gvozdanić, 7.b



Moja Stella

   Moj kućni ljubimac zove se Stella. Stella ima osam godina. Ona je pas, vrste školtski ovčar.

   Jako volim Stellu zato što je dobra, poslušna i voli se puno maziti. Često ju vodim u šetnju s mamom i tatom.

   Voli jesti pseće keksiće i kad ju idemo hraniti, veselo maše repom.

Lana Borković, 2.a


Kišna ugoda

Na nebu sunca nema.
Pokrio ga oblak jak,
a vani se stvorio mrak.
 
Kiša pljušti,
grom grmi,
munja sijeva,
a moj deda
u toploj sobici drijema i drijema.

Marta Lucija Marušić, 5.b


Gledali smo film

Dana 13. listopada 2017.  godine, mi - učenici 7.b razreda Osnovne škole Jurja Habdelića iz Velike Gorice gledali smo film Dugo putovanje Dobriše Cesarića, redatelja Zlatka Sudovića kako bismo  bolje upoznali jednog od najpoznatijih hrvatskih pjesnika.

Ovaj dokumentarni biografski film govori o životu Dobriše Cesarića, o njegovim inspiracijama,djetinjstvu, mladosti, zreloj dobi, životu i radu. Moglo se saznati mnogo toga o životu jednog od najistaknutijih hrvatskih pjesnika i čuti mnoge njegove pjesme u pozadini. Tijekom filma učenici su bilježili i  natuknice, ono što je dosta važno o Dobriši Cesariću, a nakon odgledanog filma, saznavši mnogo  o njegovom životu i stvaraju napisali smo svako za sebe, a zatim razgovarali o problemskom pitanju: Je li Dobriša Cesarić za mene životni dobitnik ili gubitnik i zašto?

Uglavnom su mišljenja bila vrlo podijeljena i podjednako zastupljena. Dobitnik je jer je svoju tugu mogao izražavati u pjesmama, bio je jako uspješan i na kraju mu se i ostvarila želja da ode u Pariz, ali je i gubitnik jer je tijekom života bio dosta depresivan i nije imao nikoga kome bi se mogao jadati, također i jer je izgubio oca mlad. Većina je mišljenja kako  se film zove baš Dugo putovanje Dobriše Cesarića jer je u filmu opisano njegovo životno putovanje i dugo putovanje do toga kada je konačno, i to kao počasni dobitnik nagrade otišao u toliko žuđeni  Pariz.                                 

Nadia Zlodi, 7.b


Nedostaješ mi Štef

Bio jedan siromah
i svaki put kad sam išao u trgovinu 
u Malu Bunu,
i on bi bio tamo.
 
Kopao bi i po smeću,
no  uglavnom tukao po neko svom košu
da dobije novac od ljudi,
a ponekad i koju litru pive.
 
I pitao sam se  kako mu to
 iz dana u dan uspije...
A onda ga jednom više nije bilo.
 
Na pragu trgovine sjetim ga se
 i velim si: „Di si Štef? Nedostaješ mi
bar da mi onak samo 'bok' veliš.“
 
Ali nikog više tamo nema,
čak ni njegovoga koša
I pitam se:
Budem li ga više ikad videl?“

 Dominik Laćarac, 7.b


Naša školska blagovaonica

Lijepa je, velika, ugodna.
U njoj ćemo jesti,
u njoj ćemo se družiti
i prijateljstvo nekome pružiti.
Drukčiji je to prostor od svih drugih učionica.

Emanuel Đuretić, 5.b

 
Nova blagovaonica
 
Tako velika, zabavna i lijepa.
Mjesto gdje se djeca druže i jedu.
Osjećat ću se sigurno.

Matijas Kuzmec, 5.b

 
Školska blagovaonica
 
Topla, vesela, drugačija prostorija škole.
Nadam se da ćemo se lijepo družiti.
Za mene će to biti mjesto hrane, smijeha i opuštanja,
pravi školski wellness.

Luka Cundeković, 5.b





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju