Osnovna škola Jurja Habdelića Velika Gorica

Dječji odjel Gradske knjižnice Velika Gorica organizirao je književni susret s književnicom Milanom Vuković Runjić u sklopu manifestacije Noć knjige. Iako se susret održao u 14:15, tema je bila noćna: Spuštanje na mali Mjesec.

Autorica je učenicima 7. a i 7. b razreda predstavila trilogiju romana za djecu i mlade čiji su glavni likovi Vladimir i Matilda: Vladimir i Matilda, Tajna šuplje kule i najnoviji Mjesec od papira. ►

Milana Vuković Runjić rođena je u Zagrebu, 20. ožujka 1970., gdje je diplomirala i magistrirala književnost na Filozofskom fakultetu. Od prve zbirke pjesama iz 1989. godine do danas objavila je 24 knjige poezije, romana, zbirki priča i eseja. Od 1995. počinje s pisanjem za dnevne i tjedne novine. U svibnju 2016. za književni rad dobila je Nagradu Grada Zagreba.

Zašto pisati za djecu i mlade?

Ove sam tri knjige napisala nadahnuta starim stablima u mojem kraju koje još nitko nije posjekao i za koje sam pretpostavila da ih možda nastanjuju čarobnjak i mala vještica, pa čak i poneki patuljak. Takva je platana u mojem vrtu na zapadnom izlazu iz grada. Prva je knjiga posvećen najmlađima, koji su između vrtića i nižih razreda osnovne škole, drugi je dio za djecu od sedme do desete godine, a treći za one od desete do svih odraslih koji su u duši ostali djeca. Poput mene.

Ne mogu tajiti da me na pisanje književnosti za djecu i mlade nadahnula moja kćer Antonija koja je i jedna od glavnih heroina trilogije. Nadahnuo me i moj kvart, a sve što mi se događalo u stvarnome životu, kao kroz neki čarobni lijevak ulilo se u bajku. Tako da na jednoj strani imamo svijet vještica, vještaca, čarobnih štapića i staklenih kugli, dok na drugoj potpuno „običan i normalan“ život sa vrtićem, školom, parkićem, školskim igralištem, trgovinom, papirnicom, frizerskim salonom, autobusima, automobilima, putovanjima na posao i svime što nas okružuje u neposrednoj stvarnosti.

Drago mi je što su čitatelji prepoznali moju književnost za djecu i mlade te sam za „Tajnu šuplje kule“ dobila nagradu „Artefakt“.

Učenici su s autoricom razgovarali o tome zašto je važno pisati za djecu i mlade, pisati općenito i čitati što više u ovom našem svijetu koji bi knjigu najradije ostavio na tavanu i zaboravio. Razgovarali su i o njenim knjigama za odrasle od „Prokletih Hrvatica“ do „Matoša u Mlecima, Prousta u Veneciji“, „Hotela u oblacima“, do one koja tek dolazi – „Hrvatske Arkadije.“

Jer između odraslih i djece, naučila sam, nekad je samo jedva vidljiva nit. Odrasli su možda samo djeca koja se prave da su odrasla.