preskoči na sadržaj

Osnovna škola Jurja Habdelića Velika Gorica

Login
Google pretraživanje
 internet  školu

Upute za snalaženje

urednica mrežnih stranica:
Goranka Braim Vlahović
jurekove.vijesti@gmail.com
Popis udžbenika

Informacije, otvoreni sati

Kalendar
« Rujan 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Stručne suradnice

Tanja Subotičanec
psihologinja
6256 363
 
Radno vrijeme
 

Justina Vukmanić
socijalna pedagoginja
6221 217
 
 
Goranka Braim Vlahović
školska knjižničarka
6260 581

Knjižnica i vi

Kutak za učenike
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Pjesme o jeseni i školi
Autor: Marija Lovrić, 13. 10. 2016.

 

 

Učenici 3. i 4. razreda PŠ Velika Buna poslali su nam pjesme o jeseni i školi.

Pjesma Kasna jesen je zajednička pjesma 4. razreda. ►
 


Kasna jesen
 
Vruće ljeto nam odlazi,
a tmurna jesen nam dolazi.
Ptice u krošnjama pjevaju pjesme,
kao da se na sunce ne smije.
 
Noći se hlade,
dani su kraći.
Kiša se bliži,
došla je jesen.
 
Dani su kraći, noći su duže.
Jutra su hladna, dani su topli.
U vrtu pobrano je sve,
zimnica se sprema.
 
Obilje plodova stiže,
jesen je sve bliže.
Mama i baka zimnicu rade,
da djeca zimi prste slade.
 
U mome dvorištu lišća je sve više,
a lagani vjetrić jabuke njiše.
To kasno ljeto nam reći želi,
da posljednje zrake sunca sa nama dijeli.
 
Jesen je stigla kasno.
Plodovi su zreli.
Ljudi se vesele,
jesenskoj berbi.
 
Nabrala sam jabuku,
stavila u košaru.
Dala sam baki
da ispeče štrudlu.
 
Drveće gubi lišće,
šuma mijenja svoj kaput,
list koje bio zelen,
sada je žut.
 
Vjetar puše, grane njiše.
Lišće šuška, sunce sije.
Sjajno sunce zasjalo je.
Uskoro će reći zbogom još jednome danu.
 
Učenici 4. razreda PŠ Velika Buna
 
 

 
Zašto ne bi?...
 
Zašto ne bi
takve škole bile
koje bi se same učile?
 
Zašto ne bi takva
ploča bila na kojoj
bi s prstom pisali?
 
Zašto ne bi bile
takve klupe koje bi
nam davale kolačiće?
 
Kad se već rade
tolike sprave i sve moguće
stvari neka se naprave
i ove stvari.
 
Zašto ne bi bile
takve djevojčice,
takvi dječaci
naši vršnjaci
koji bi to
izumili.
 
Eva Lovreković, 3. razred
Zašto ne bi?...
 
Zašto ne bi
takve škole bile
koje bi se zaledile?
 
Zašto ne bi
takve ploče bile
koje bi same s kredom
pisale i brisale?
 
Zašto ne bi
takvi ormari bili
koji bi se sami
otvarali i zatvarali?
 
Željela bih da
škole, ploče i
ormari budu isti
kao i u ovoj pjesmi.
 
Mija Matković, 3. razred
Zašto ne bi?...
 
Zašto ne bi
takve škole bile
koje bi se zaledile?
 
Zašto ne bi
takve ploče bile
koje bi se same pisale?
 
Zašto ne bi
takve klupe bile
koje bi letjele?
 
Sve je to super,
ali, nažalost, ništa
od toga moguće
nije.
Lana Švrga 3. razred

Zašto ne bi?...
 
Zašto ne bi takve škole bile
koje bi se zaledile?
 
Zašto ne bi takve ploče bile
koje bi same pisale
i brisale?
 
A zašto ne bi takve klupe bile
koje bi se vozile
i letjele?
 
Da je tako
volio bi svatko!

Vito Mikulaj 3. razred


Zašto ne bi?...
 
Zašto ne bi
takve škole bile
koje bi nam znanje
u glavu same stavljale?
 
Zašto ne bi
takve ploče
bile koje bi
same pisale?
 
Zašto ne bi
takve olovke bile
koje bi same
zadaću pisale?
 
I napokon, ploče i
olovke pišu, djeca
na sreću mirišu.
Lovro Baković, 3. razred

Zašto ne bi?...
 
Zašto ne bi
takve škole bile
koje bi se same zatvorile?
 
Zašto ne bi
takve ploče bile
koje bi same pisale?
 
Zašto ne bi
takvi ormari bili
koji bi se sami zatvorili?
 
Kada bi sve bilo tako,
bilo bi baš lako.
Laura Hrenić 3. razred

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju