Osnovna škola Julija Kempfa Požega

Osnovna škola Julija Kempfa je u periodu od 25. do 30. ožujka među svojim učenicima provela on line anketiranje čime je željela ispitati stavove učenika o održavanju nastave na daljinu, kao i mehanizme nošenja učenika sa psihološkim utjecajem izolacije i suočavanja s činjenicom da smo svi izloženi mogućnošću zaraze koronavirusom. Školske psihologinje Silvija Crnković i Ana Helena Galić navode da je cilj ispitivanja bio dobiti podatke koji bi olakšali daljnje izvođenje ovakvog oblika nastave, ali  isto tako i podatke koliko je i u kojem području učenicima u ovom trenutku potrebna psihološka podrška kako bi ovo krizno razdoblje prošli sa što manje štetnih posljedica. Ispitivanje je bilo anonimno, u njemu je sudjelovalo 285 učenika od 4. do 8.razreda naše škole.

Većina ispitanih učenika, čak njih 73%, navodi da su prilično ili u potpunosti zadovoljni ovakvim načinom održavanja nastave što je svakako dobra povratna informacija našim nastavnicima u smislu potvrde da dobro odrađuju ovaj nimalo lak posao prenošenja znanja i informacija bez direktne komunikacije s učenicima.

Važan podatak je i količina vremena koja je učenicima potrebna za izvršavanje svih obaveza i zadataka koje dobiju svakodnevno od svojih nastavnika. Najveći dio učenika njih 34,6 % za to potroši 2 do 3 sata dnevno, 27,1 % učenika 1 do 2 sata dnevno, ali postoji i određeni postotak učenika kojima je potrebno i više od 4 sata dnevno za izradu svih zadataka i školskih dužnosti, što je važan podatak u svrhu rasterećenja ili dodatne pomoći onim učenicima kojima ovakav vid nastave stvara dodatne teškoće ili pak imaju i inače teškoća s usvajanjem nastavnog gradiva.

Više od polovice učenika (njih 65,6%) navodi da im nije teško pratiti nastavu na daljinu, a ostali dio učenika navodi da im teškoće stvaraju sljedeće komponente: nedostatak direktne komunikacije s nastavnikom, problemi s tehnologijom i kvalitetom internetske veze, prevelik opseg dnevnog gradiva te ometanje ukućana pri rješavanju zadataka.

Učenike smo pitali i koji predmet im je najteže, a koji najlakše pratiti tijekom nastave na daljinu i zbog čega. Najteže im je pratiti nastavu iz matematike te im ujedno i najviše vremena odlazi na rješavanje zadataka iz matematike. Matematika je specifičan predmet zbog apstraktnosti sadržaja i učenici izjavljuju da ovdje najviše nedostaje ta obostrana direktna komunikacija putem kojeg bi učenici mogli dobiti dodatno objašnjenje kada naiđu na teškoće u rješavanju nekog zadatka.

„Matematika, jer mi nitko ne može objasniti kako se rješava zadatak,

a u udžbeniku baš nema puno primjera za rješavanje.“

Učenici ističu da im je lako pratiti predmete koji su konkretni, lako razumljivi (povijest, geografija…) te općenito predmete koje mogu naučiti kroz edukativne materijale (kratki video prikazi, grafovi, umne mape i sl.). Često ističu i da im je većinu gradiva zapravo lako pratiti jer nastavnici detaljno objasne što trebaju raditi, pripreme linkove na kojima mogu vježbati i ponavljati te da su uvijek dostupni za eventualna pitanja. Učenici su ostavili i konkretne prijedloge za svaki predmet pojedinačno, koji će pomoći daljnjem usavršavanju nastave na daljinu.

Dosta učenika zabrinuto je i načinom ocjenjivanja i vrednovanja njihovih postignuća, što je sasvim realna briga, osobito za učenike osmih razreda pred kojima je odluka o upisu u srednju školu. U tom smislu nadamo se da će i naše Ministarstvo znanosti i obrazovanja uskoro dati preporuke o načinima, postupcima i elementima vrednovanja u ovoj izvanrednoj situaciji te da ćemo bar neke od nedoumica po tom pitanju razriješiti.

Vrlo važno nam je bilo od učenika dobiti i informacije o njihovoj trenutnoj upućenosti u stanje o zarazi koronavirusom, načinu na koji dolaze do tih informacija, te emocionalnim teškoćama koje ova pandemija i trenutna izolacija kod njih može prouzrokovati.

Više od polovice učenika (56,1%) navodi da do informacija o koronavirusu dolazi putem televizije, idući izvor informacija je internet,zatim roditelji, društvene mreže, prijatelji i ostalo. Ovaj podatak bitan nam je i u smislu apela prema roditeljima gdje opet naglašavamo važnost adekvatnog informiranja djece i razgovora s njima, ovisno naravno o dobnom uzrastu djeteta. Izrazito je velika uloga roditelja u ovom trenutku da djeci objasne kako je važno kritički pristupati mnoštvu informacija koje nam se svakodnevno plasiraju. Informiranje bi trebalo ograničiti na 2 puta dnevno, a informacije tražiti samo na relevantnim i provjerenim mjestima kao što su npr. stranice Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Lažne i neprovjerene informacije pojačavaju osjećaj straha, tjeskobe i neizvjesnoti koji je ionako već jednim dijelom prisutan kod učenika.

Podaci iz ovog anketiranja govore nam da 50 % ispitanih učenika osjeća da se nema čemu veseliti i da trenutno ne mogu napraviti mnogo toga, čak 36 % njih se osjeća tužno i potišteno, a kod velikog broja njih (43%) postoji briga da bi se mogli razboljeti. Ovo su podaci koji su dodatni poticaj stručnoj službi naše škole da i dalje nastavimo  pružati psihološku podršku našim učenicima kako individualno, tako i putem različitih radionica, tematskih satova razrednika, savjetodavnih tekstova za roditelje.

Ono što je u ovoj situaciji bar malo ohrabrujuće, a to je podatak da 90,3 % učenika navodi da u svojoj okolini ima nekoga s kim može razgovarati o stvarima koje ih muče. Za sve ostale učenike naša stručna služba ponudila je mogućnost pružanja savjetovanja i podrške putem telefona ili interneta.

Podaci ovog ispitivanja također nam govore kako 55,2 % djece izjavljuje da u nekim dijelovima dana potpuno zaborave na situaciju s koronavirusom, no 44,8%  njih ipak često razmišlja o tom. Važno je naglasiti da se trenutno nalazimo u situaciji zdravstvene krize, situaciji koja je i nama odraslima nepoznata i nepredvidiva te da je normalno da se djeca također osjećaju tjeskobno, ustrašeno, zabrinuto. Zbog toga je uloga nas odraslih da koliko je moguće u ovim uvjetima djeci pružimo osjećaj sigurnosti. Njemu trenutno jako može pomoći stvaranje predvidljivosti barem u smislu svakodnevnih navika i rutine u obitelji. Ovdje i škola na daljinu te obavljanje školskih zadataka svakako igraju jako važnu ulogu jer djeca i dalje moraju dio svog vremena u danu posvetiti onom što su radili i prije nego smo bili u ovoj izvanrednoj situaciji.

 Jako su nas razveselili odgovori učenika na pitanje što ih trenutno veseli i opušta. Veliki dio njih napominje da su sretni jer su svi zajedno kod kuće i jer je obitelj na okupu, većinu opušta provođenje vremena na društvenim mrežama, razgovor s prijateljima putem mobitela, igranje igrica, gledanje filmova, čitanje, slušanje glazbe, sviranje, crtanje. Važno je ponovno ovdje potaknuti roditelje da kvalitetno provode vrijeme sa svojom djecom kod kuće, jer to što smo svi zajedno u istom prostoru ne mora automatski značit i da svoje vrijeme posvećujemo djeci.

Učenicima je dana mogućnost da sami navedu sve svoje prijedloge, komentare i pitanja u vezi daljnjeg održavanja nastave na daljinu. U tom dijelu najviše učenika navodi da se što prije želi vratiti u školske klupe, među svoje prijatelje i normalno školsko okruženje.

„Jedva čekam da se vratimo u školu da vidim prijatelje i nastavnike“.

„Želim da ovo što prije završi, iskreno draža mi je prava škola.“

„Želimmm u školuuuuu!“

Posljednjim pitanjem učenici su i nama vratili optimizam, naime njih 68,5 % vjeruje da će epidemija koronavirusa završiti u neko skoro vrijeme i da će se život vratiti u normalu kao što je bio i prije pojave epidemije čime apsolutno podržavaju stav većine stručnjaka mentalnog zdravlja koji kaže „ i ova kriza će proći“, ali dok traje važno je paziti na to kako se osjećamo,  kako razmišljamo i čuvati svoje mentalno zdravlje.

Čuvajte se, ostanite kod kuće i nadamo se da ćemo u školama ubrzo ponovno vidjeti dječje osmijehe!