Osnovna škola Julija Kempfa Požega

3. b razred i učiteljica Ivana Jukić Matijević radionicom su obilježili Svjetski dan svjesnosti o autizmu, koji se obilježava 2.travnja. Jedno veliko bogatstvo koje učenici OŠ Julija Kempfa dobiju tijekom svog osnovnoškolskog obrazovanja je upravo upoznavanje s različitostima. U svakodnevnim susretima i druženjima  s učenicima iz  posebnih razrednih odjela i odgojno-obrazovnih skupina od malena učimo učenike da nismo svi jednaki, ali smo jednako vrijedni. Autizam je jedna od tih različitosti i odlučili smo obilježiti Svjetski dan svjesnosti o autizmu kao podršku autističnim učenicima naše škole.

Kada pričamo o autizmu pričamo o širokom rasponu poremećaja u razvoju i samim time svaka je dijagnoza drugačija i svaka autistična osoba ima različite simptome i potrebe. Simptomi koji su najčešće vezani uz spektar autizma su: otežana komunikacija, poteškoće u socijalnim vještinama, suženi interesi te sklonosti repetitivnom ili ritualnom ponašanju.

Današnju smo radionicu započeli Mindfulness vježbom „Zvukovi oko mene“, kojom smo pobudili svjesnost prekrasnih zvukova koji nas okružuju, a koje često ni ne čujemo jer nam je prirodno da su prisutni. Nakon toga smo razgovarali o zvukovima koje smo čuli i emocijama koje su ti zvukovi izazvali u učenicima.

Sljedeći korak je bila vježba „TO SAM JA I PRIHVATI ME BAŠ TAKVOG KAKAV JESAM“.

Svaki je učenik trebao napisati po čemu je poseban i drugačijih od ostalih učenika u razredu, čega se boji, što ga uzrujava, koju vještinu posjeduje, u čemu je posebno dobar u školi, a čime nije zadovoljan (u čemu bi mogao biti bolji), kako doživljava svijet oko sebe i na kraju svoj način smirivanja kada je uzrujan, tužan ili ljut.

Učenici su veoma iskreno pristupili vježbi i prikazali nam dio svoje osobnosti. Nakon što je pročitao svoje odgovore svaki je učenik izgovorio TO SAM JA I PRIHVATI ME BAŠ TAKVOG KAKAV JESAM.

Ova  vježba nam je pokazala da iako smo slični, svi smo posebni, drugačiji, ali  jednako vrijedni.

Zatim smo pogledali crtić Amazing things happen  ( https://www.youtube.com/watch?v=ca_pEZpgZWM )  nakon kojeg su učenici brzo došli do zaključka kako je cilj naše radionice spoznati naše različitosti i prihvatiti različitosti drugih, ali  i upoznati se s poteškoćama s kojima se nose osobe koje su  još malo drugačije od nas, autistične osobe.

Sljedeći korak radionice bio je čitanje i razgovor o slikovnici Moj brat je autist, Jennifer Moore-Mallinos.

Posebnost ovakvih radionica s učenicima krije se u tome da malim, sitnim koracima kod učenika pobuđujemo razumijevanje, toleranciju i prihvaćanje različitosti, što će ih kroz život zasigurno učiniti boljim i kvalitetnijim osobama.

Zatim smo plesali i pjevali uz pjesmu Kao sva djeca  (https://www.youtube.com/watch?v=BKE1SgVbZEE ) i za kraj smo na plavim papirićima (plava boja predstavlja dječake oboljele od autizma jer su istraživanja pokazala da je autizam pet puta češći među dječacima nego djevojčicama) napisali poruke podrške našim autističnim prijateljima iz škole.  Bilo je prekrasnih poruka podrške...

 „Dragi prijatelju, možda se ne razumijemo, ali mogu biti uz tebe kada god treba“, „ Jednaki smo, i ja se nekada bojim, ali uvijek mi netko pomogne, a ja mogu tebi“, „ Mi smo djeca i nismo isti, i to je baš lijepo“, „Ne znam kako ti mogu pomoći, ali ću se stvarno potruditi...“

Također, skupina učenika iz 1.a i psihologinja pripravnica Marija Ivanović odradili su psihološku radionicu na temu prihvaćanja i uvažavanja autistične djece.

Malim koracima, ovakvim radionicama, u budućnosti ćemo imati mlade, tolerantne ljude pune ljubavi i razumijevanja za druge. Ima li što ljepše?

I MI SMO SVJESNI AUTIZMA