Bio je suvremenik najvećih umjetnika koje je svijet poznavao – Michelangela i   Rafaela, koji su svojim djelima dali pečat vremenu u kojem je živio i Klović.

Rođen je u Vinodolskoj dolini 1498., a umro u Rimu 1578.

Prvu naobrazbu stekao je u pavlinskom samostanu u Crikvenici. Kao osamnaestogodišnji mladić 1516. odlazi u Italiju, prvo u Veneciju, a zatim u Rim gdje je stupio u službu obitelji Grimani za koju izrađuje crteže za monete, medalje i grbove.

Godine 1524. odlazi u Budim, na dvor Ludovika II. Ondje je završio oslikavanje Misala biskupa Šimuna Erdödyja koji se danas čuva kao jedna od najvećih dragocjenosti u riznici zagrebačke prvostolnice. Vratio se u Rim, ali je zbog provale vojske Karla V. morao pobjeći.

U vandalskom pustošenju Rima izgubio je gotovo svu svoju imovinu, a mnogi radovi su mu opljačkani. Tada se zavjetovao da će, ostane li živ, odreći se svjetovnog života, zarediti se i ostatak života provesti u nekom samostanu. Tako je 1527. i učinio.

Napustio je Rim, otišao u Mantovu u samostan sv. Rufina, zaredio se i uzeo redovničko ime Giulio (Julije). Novo ime istisnulo je Klovićevo kršteno ime Juraj te svoje radove od tada potpisuje sa Don Giulio Croata ili Julius Croatus.

Klović je u to doba intenzivno radio i nevjerojatnom brzinom i vještinom izradio mnogo minijatura, koje su najviše prikazivale prizore iz sv. Pisma.

Pokopan je u Rimu, a redovnici sv. Augustina odali su mu priznanje epitafom:

Julije Klović iz Hrvatske ... slikar bez premca ... najveći slikar u malome slikarstvu...

Veliki renesansni autoritet Giorgio Vasari zapisao je o njemu: „Nikad nije postojao niti će ubuduće još mnogo stoljeća postojati jedinstveniji i izvrsniji minijaturist ili, bolje rečeno, slikar malih stvari, nego što je to don Julije Klović...“