« Lipanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
Osnovna škola „Josip Kozarac“ Josipovac
I. Počeci OŠ„Josip Kozarac“ Josipovac
O počecima osnovnog školstva u Josipovcu kazuje Spomenica škole Josipovac autora tadašnjeg župnika Stjepana Lukića. Po tim spomenima žitelji Joispovca nakon doseljenja, kako u to vrijeme odgojnih ustanova nije bilo, svoju su djecu odgajali privatno u obiteljskim kućama. Djecu je podučavao inteligentniji, prosvjetljeniji i prirodno nadaren seljak u svojoj kući i to samo u zimsko doba, kada djeca nisu zaposlena u polju ili čuvanjem marve.
Imena tih učitelja su: Kolembus Martin, Kmet Jozo, Škorvaga Ivan, Pajeska Jozo, a peti po redu bio je Alojz Sašak, umirovljeni učitelj iz Slovačke.
Nastava u školi provodila se na hrvatskome jeziku. Od godine 1944. državnu osnovnu školu djeca su pohađala u Punitovcima. Osnovno školovanje bilo je do četvrtog razreda. A te godine uvodi se opetovnica (5 razreda). Među prvima opetovnicu je završio Andrija Kocur, kasnije djelatnik upravnih poslova općine.
II. Osnovna škola u Josipovcu
Autor Spomenice dalje navodi da su djeca Josipovčana u svoju javnu školu počeli pohađati u 1946. godini. Ta je državna osnovna škola smještena privremeno u seoskoj kući, na crkvenom zemljištu, a to je zemljište i nakon agrarne reforme ostalo u crkvenom vlasništvu. Kuća nije odgovarala potrebama škole, a pogotovo ne tako velikom broju djece, bilo ih je oko 120. Za potrebe škole učionice su bile male i skučene. Upravitelji ove škole od osnutka do 1951. godine bili su: Marija Bogdanović, Anđelko Lukač i Anđelina Kečan. U to vrijeme u neposrednoj blizini mještani podižu veću, jednokatnu zgradu, koja se gradi pod imenom zadružnog doma. Ta zgrada je buduća škola. Najveće zasluge za to imao je Rudolf Batorek. Po navodu autora u Josipovcu je osnovna škola počela raditi točno 25.veljače 1946. godine pod vodstvom učiteljice Marije Bogdanović. Prvi učenik upisan u Matičnu knjigu škole bio je Pavo Hulak, rođen 05.05.1935.godine, učenik IV. razreda koji je školu počeo pohađati 1942. godine. U razredima je bio sljedeći broj učenika:
I. - 52
II. - 23
III. - 26
IV. – 31
Školu je polazilo ukupno 132 učenika različitih godišta jer su upisivani i stariji učenici, koji nisu mogli pohađati školu zbog II. svjetskog rata. U školi se provodila poludnevna nastava.
Školske godine 1946./47., 1947./48., 1948./49. u školi radi sama učiteljica Marija Bogdanović.
U školskoj 1949./50. u školu dolazi učitelj Lukač Anđelko koji je radio s dva odjeljenja od 130 učenika.
Školske godine 1954./55. u školi rade već 4 učitelja i to: Karačonji Drago, Karačonji Katica, Milković Nada i Leona Šovs.
Školske godine 1955./56. nastava se provodi u novoj zgradi. Gradilište na kojem se nalazi nova škola bilo je vlasništvo Antuna, Stjepana i Andrije Banas, koje su Nijemci strijeljali jer su surađivali s NOP-om. Poslije ostavinske rasprave gradilište je pripalo kćeri Banas Andrije, udane Buček, koja je prodala zemljište za 275.000 dinara. Ovu su svotu isplatili mještani Josipovca na gradilištu škole 1948. godine. Gradnja škole je počela 1949. godine. Rukovoditelji gradnje i posla uopće bili su Batorek Rudolf, Mihalina Jozo i Batorek Jozo. Oni su kao općinski odbornici organizirali rad i dovoz materijala na dobrovoljnoj bazi seljaka. Stručne zidarske poslove radili su domaći zidari Konjušak, Labak Antun i Kristek Albert. Najveću materijalnu vrijednost dala je država u iznosu 1.212.700 dinara. Izgradnja škole je završena 1953. godine, a svečano je otvorena 07.11.1953. U toj prvoj godini novu je školu polazilo oko 600 učenika. U 1971. godini u školi je bilo oko 400 učenika.
III. Nova škola
Ministarstvo prosvjete i športa u suradnji s Vladom Slovačke Republike 1996. godine, nakon ratnih razaranja u našoj domovini a u cilju stvaranja što boljih uvjeta djeci, počinje izgradnju nove škole u Josipovcu. Ideja izgradnje nove škole bila je aktualna 90.-tih godina, posjetom opunomoćenika ministra vanjskih poslova Republike Slovačke našoj školi gospodina Jozefa Draveckog. Nakon ljetne suše tih godina, mještani Josipovca iz sredstava naknade za sušu, kupuju materijal (pečenu opeku) za namjenu izgradnje nove škole. Uslijedili su ragovori voditelja OŠ (ravnatelj Ivan Smoljo) sa prosvjetnom državnom upravom, zastupničkim uredom Republike Slovačke u Zagrebu, uredom Osječko – barnjske županije. Rezultat tih dogovora bio je zajednički pristup svih stranaka u pregovorima za izgradnju nove škole. Sredstva za izgradnju temeljem dogovora dvaju Vlada trebala su biti u iznosu ½ slovačka strana te ½ hrvatska strana, ali je taj omjer promijenjen u omjeru ¾ hrvatska strana i ¼ slovačka strana (uračunata sredstva i dvorane).
Sa izgradnjom nove škole počelo se 28. 2. 1996. polaganjem kamena temeljca uz nazočnost ministrice prosvjete Ljiljane Vokić, veleposlanika SR Matuša Kučeru, župana Osječko-baranjske županije Branimira Glavaša i drugih društveno političkih uzvanika. Izgradnju škole dobilo je građevinsko poduzeće RAD Đakovo. Nova škola je svečano otvorena 09.10.1998. godine. Godinu dana kasnije, 21.12. 1999. otvorena je i školska dvorana a 2002. godine škola je dobila i moderno, asfaltirano, malonogometno, rukometno i košarkaško igralište sa rasvjetom.