Osnovna škola Josipa Kozarca Lipovljani

Uz pjesme zbora, Ankine stihove, stihove njenih učenike, projekciju fotografija te prigodne riječi ravnateljice Škole i načelnika Općine  prisjetili smo se života i rada naše učiteljice i predsjednice Općinskog vijeća Anke Doležal.

Sahrana je održana u 15 sati na mjesnom groblju Lipovljani. Na posljednji počinak ispratila ju je njena obitelj te veliki broj učenika, kolega, suradnika, prijatelja i poznanika.

      Anka je rođena 23. ožujka 1952. god. u Tominovcu, selu u samom srcu Slavonije u kojem je provela sretne i bezbrižne dane svoga djetinjstva. Prvi susret sa školom, koja je obilježila cijeli njezin život, bio je u obližnjem Kutjevu u kojem je pohađala osnovnu školu. Gimnaziju je završila u Slavonskoj Požegi i tih gimnazijskih dana često se prisjećala sa sjetom i veseljem. Za poziv učiteljice odlučila se upisavši Pedagošku akademiju u Slavonskom Brodu. Studij za nastavnika hrvatskog i ruskog jezika završila je 1973. godine. Tako je započela životni put posvećen odgoju i obrazovanju koji je trajao 44 godine. Od 1973. do 1988. radila je u Osnovnoj školi „Josip Kolombo„ u Kutjevu, a od 1988. godine započela je  svoj dugogodišnji rad u Osnovnoj školi Josipa Kozarca, Lipovljani. Predavala je hrvatski jezik i književnost. U godinama svoga rada postizala je značajne rezultate kao mentorica učenika novinarske, dramske, recitatorske i literarne skupine. Upriličila je mnoge programe i svečanosti u našoj školi. U burnim  vremenima od 1990. do 1991. godine vrlo odgovorno je preuzela i obavljala posao direktorice  škole, a nakon toga nastavila  poučavati hrvatski  jezik i književnost. Bila je aktivna u kulturnom, društvenom i političkom životu naše općine. Uz sve obveze  u potpunosti se davala i svojoj obitelji, suprugu, sinu, unuku, ali i svojoj velikoj ljubavi pisanju.

Draga Ana,

ostaju samo sjećanja na naše školske rituale, zajedničku jutarnju kavu, smijeh, dogovore, a zatim posao. Predan i uporan rad s učenicima, tvoje neizmjerno davanje i još uvijek prisutan mladalački entuzijazam. Učenici su to osjećali i voljeli te. Predavajući hrvatski jezik i književnost, uvijek na poseban, zanimljiv i  učenicima razumljiv način,  usadila si  generacijama učenika ljubav prema jeziku i pisanoj riječi. Voljela si izazove, stalno pratila literarne natječaje  na koje si  slala radove svojih literaraca. Uspjesi nisu izostajali, naprotiv, uspjesi su se množili. Tvoji učenici osvajali su brojne nagrade i priznanja, a ti si  bila  ponosna. Vodila si ih  na smotre, susrete i pritom neizmjerno uživala. Ponosila si se svojim učenicima, kolektivom i školom. Prepoznavala si i cijenila darovitost, upornost i poštenje. Lavovski si se borila kako bi pomogla svim učenicima u njihovom napretku, ali i svojim kolegama. Svoje ogromno iskustvo nesebično si dijelila s mladim učiteljima kako bi im pomogla u radu, ali s velikim uvažavanjem obogaćujući na taj  način i svoj rad. Bila si  osoba od velikog povjerenja, osoba na koju smo se uvijek mogli osloniti jer si svaki posao odradila s velikom odgovornošću, temeljito i kvalitetno.

Glasna, odrješita i posebna, prepoznatljivog glasa, koraka i elegancije. Voljela si ljude, voljela ih  darivati , iznenađivati i razveseljavati.

Draga Ana, nedostajat će nam tvoj osmijeh, tvoja energija i tvoja podrška.

Prerano si nas napustila.

Opraštamo se od tebe stihovima Sergeja Jesenjina, pjesničke duše  kakva si i sama bila.

Do viđenja, dragi, do viđenja;

Ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.

Urečen rastanak bez našeg htijenja

Obećava i sastanak, zar ne?

Mirno spavaj, draga učiteljice, draga naša kolegice i prijateljice. Neka ti je laka zemlja.

Učenici i djelatnici Osnovne škole Josipa Kozarca, Lipovljani