Osnovna škola Josipa Kozarca Lipovljani

Lidija je rođena 12. lipnja 1965. god. u Novskoj gdje je provela svoje djetinjstvo i mladenačke dane. Ljubav prema školskom zvanju usadili su joj njezini roditelji koji su oboje bili učitelji. Pedagošku akademiju završila je u Petrinji. Prvo radno mjesto bilo joj je u Rajiću gdje je radila kao učiteljica glazbene kulture. Nakon sedam godina zaposlila se u Osnovnoj školi Josipa Kozarca Lipovljani, točnije u Područnoj školi Piljenice na radnom mjestu učiteljice razredne nastave. Bila je aktivna članica kulturnog i društvenog života naše škole i općine, pjevačke skupine „Nonet“ Novska, LIRA-e Lipovljani, Udruge žena „Mlinarice“, počasna članica DVD-a Piljenice i članica Matice hrvatske ogranak Lipovljani.

Lidija je bila učiteljica, prava učiteljica, puna znanja i poleta, odrješita, glasna i pravedna. Svojim učenicima bila je i više od toga. Učila ih je prvim slovima, brojkama, pjesmama.  Neizmjerno se ponosila njihovim velikim, ali i malim uspjesima, dijelila s njima sreću, a suosjećala  s njima i tješila ih u njihovoj tuzi. Učila ih je pravednosti, uvažavanju i pomaganju.

Voljela je svoj posao iznad svega, a voljela je i glazbu. Svakodnevno ju je unosila u svoj rad. Na svakoj priredbi u školi i selu, čuli su se zvuci njene harmonike. Tu ljubav prenijela je na brojne generacije  svojih učenika. Svoju kreativnost i svestranost iskazivala je  i u  literarno- dramskom stvaralaštvu, a upravo zahvaljujući tome njezini učenici  postizali su brojne uspjehe na  smotrama i natjecanjima, a što je najvažnije izgrađivali su sebe, svoju upornost, osjećaj povezanosti i zajedništva.

Voljela je raditi suradnički. Uvijek je bila velika podrška kolegama, iskren i dobronamjeran kritičar i prijatelj. Ponosila se, veselila i isticala uspjehe svojih učenika, svojih kolega, svoje škole.

Lidija je bila osoba od velikog povjerenja, osoba koja je svaki posao odradila s velikom odgovornošću, temeljito i kvalitetno.

Voljela je ljude, pjesmu, druženje. Voljela je i uvijek hvalila svoje malo i posebno lijepo mjesto Piljenice  u kojem je radila trudeći se i sama doprinijeti  očuvanju tradicije i običaja ovog kraja.

Uvijek je bila snažna i borbena za druge, za svoje sinove, supruga, učenike i prijatelje, ali na žalost u ovoj teškoj bolesti nije imala dovoljno snage izboriti se za sebe.

Draga Lidija, otišla si prebrzo i prerano. Jako, jako  ćeš nam nedostajati.

Ispraćamo te i opraštamo se od tebe stihovima  pjesme  Život je rijeka

Život je rijeka što brzo teče

I nikad ne znaš što sutra nosi.

Kad jednom priđeš oceanu smrti,

uzvodno ne možeš, bez obzira tko si.

Nekad si na vrhu, nekada na dnu,

A uzvodno dolje čeka te slap.

Onda se uskoro u ocean sliješ

Pa zatim ponovno postaneš kap.

Draga kolegice, draga prijateljice, nađi  svoj mir i spokoj.

Neka ti je laka zemlja.

Učenici i zaposlenici Osnovne škole Josipa Kozarca, Lipovljani