Osnovna škola Jože Horvata Kotoriba

Seminar u Pragu je jedno prekrasno iskustvo koje sam s nestrpljenjem iščekivao. Uzbuđenje je bilo to veće jer smo u Prag putovali avionom i to je bio moj prvi let. Neizvjesnost i znatiželja… Što nas tamo očekuje, koga ćemo upoznati i što ćemo novo naučiti. Nakon upoznavanja sa sudionicima seminara, koji su došli iz Bugarske, Reunion otoka (francuski otok i država u Indijskom oceanu), Cipra, Velike Britanije i Francuske, najveća prilagodba je bila u tome što smo morali govoriti i sporazumijevati se na engleskom jeziku.

Sama tema seminara Njegovanje poduzetničkog razmišljanja u obrazovanju bila je dosta zahtjevna i stručna. Pošto nas je bilo samo šestero, bilo je puno interakcije, sudjelovali smo aktivno u radu, izražavali svoja mišljenja, raspravljali i razmjenjivali iskustva. Prilično me se dojmila dobra atmosfera i suradništvo koje se razvilo među nama, iako smo došli iz različitih krajeva svijeta. Predavanja su započinjala u 9,00 h i završavala  u 13,00 h. Nakon seminara odlazili smo svi zajedno na ručak u obližnje restorane i pivnice gdje smo se nastavili družiti i razgovarati o različitim životnim temama. Poslijepodne smo iskoristili za odmor u hotelskoj sobi te za pisanje dnevnog izvješća i dojmova s odslušanog predavanja.

Na večer smo odlazili u šetnje gradom i turističko razgledavanje kulturnih znamenitosti Praga. Posjetili smo Karlov trg, Vjenceslavski trg, Karlov most, Crkvu svetog Nikole, JazzRepublic klub. To nam je pomoglo da upoznamo i shvatimo kako je grad uistinu lijep i  multikulturalan. Izvrsno je prometno povezan, jer ima podzemnu željeznicu, tramvaje i  autobusne linije. U petak, kad smo završili s predavanjima i dobili diplome o stručnom seminaru, dogovorili smo se da ćemo na večer svi zajedno otići na jazz koncert u jedan obližnji klub. Oprostili smo se od naših dragih kolega, razmijenili  telefonske brojeve i email adrese te si obećali da ćemo ostati u kontaktu. Vratili smo se u subotu s praškog aerodroma Vaclav Havel u zagrebačku zračnu luku gdje su nas dočekale naše obitelji.

Robert Katanec