Osnovna škola Jurja Šižgorića Šibenik

  Ovaj put ne osjećam samo miris bujnih krošnji već se pojavljuju mirisi ljubičice, ciklame i ostalog šumskog cvijeća. Još jedan zaboravljeni detalj, a to su zeleni bršljani koji obavijaju debla stabala kao dijete koje svojim nježnim ručicama toplo grle majku. Napravim još nekoliko koraka i odjednom život u šumi počinje neočekivano bujati – pojavljuju se plahe, smeđe košute, jeleni čije glave krasi kruna rogova, njihova tek rođena mladunčad koja ih nespretno prati, razigrani sivi kunići, smiješne  luckaste vjeverice u potrazi za žirevima, strašljivi ježići koji su se naoružali bodljama oštrim poput igala te šareni leptiri s lepršavim krilima. Moje uživanje u ovom neopisivo lijepom ugođaju prekine gaženje nečijih šapa po šuštavom lišću. Ispred mene pokaže se veliki smeđi četveronožni stvor koji je došao po svoj obrok. Sve su  se životinje razbježale te sam i ja dala petama vjetra. Kad sam izišla iz šume, srce mi je snažno lupalo, a i bila sam rumena poput maka. Odjednom mi je postalo hladno kao da sam na Antarktici. Počela sam osjećati okolinu oko sebe te ugledala jednu veliku lančanu planinu koja je poput nekakve strašne čuvarice bdjela nad šumom. Njezine vrhove prekrivao je bijeli sag satkan od snijega. Jako me zanimalo što je s one strane planine međutim moju znatiželju prekinuo je vlažan miris kiše u zraku te zalazak sunca koji bili upozorenje da je vrijeme za odlazak.

                                                                      Karmen Ćaleta-Car 6.b

Odiseja pod morem

  Kad smo se spustili na muljevito dno i progledali u dolinu, vidjeli smo prvi put vlastitim očima dubokomorski greben. Privukla nas je ljubičasta zvijezda koja je sjajila na nebeskom moru.

 Ribe su „letjele“ preko dragocjenog koralja, uzimajući zalogajčiće. biolueiniscencija koja je skakala po uzvisini pridodavala je mirnom ugođaju. Da život na ovakvim dubinama nije bio ovako izobličen možda bi scena bila umiljata. Sve je imalo svoj ritam: ribe,struje,svjetlo,pa čak i gejziri koji su ispuštali vrućinu po melodiji: “Klo,klo,plip,klo,klo,plip“.Ribe su bile glatke i blijede kao da su cijeli dan gledale nogometi jele mačju hranu. Koralji su bili znatno zanimljiviji. Njihove mrežaste strukture i prozirne boje plijene pažnju svakog čovjeka na svijetu. Šteta  što ih nisam mogao dotaknuti. Zadivljen bojama otišao sam još dublje u špilje među čvrste stijene. Ni malo zanimljivi sivi tuneli doveli su me do mračne vode pune kamenčića.

 To mjesto ni malo nije bilo romantično. Umjesto rasplesanih ribica dočekale su me grabežljive morske zvijeri. Na dnu su se ispod kostiju vidjela i živa bića zarobljena ispod tvrdih skeletalnih struktura. Nigdje nema koralja,ne postoji nikakav ritam,mir ni ljepota,već samo smrt. Krenuo sam dalje u kraljevinu rakova, prostranu dvoranu s prizorom iz snova: divovski rakovi su visjeli sa zidova, a dno je bilo prekriveno rijekom crvenih rakova. Kad bi „carevi“ sišli, sve bi se zaustavilo i zato sam ovo područje nazvao kraljevinom. Očigledno su ti veći rakovi imali neko posebno „pravo na vladanje“.

Isplivao sam iz doline, no zastao sam na trenutak kako bih upio atmosferu mulja. Relativno je nezanimljivo, ali sve se bolje vidi,a kat kad proleti nekakva alga ili konjic.

Mulj mi je brzo dosadio, ali sam naučio nešto o sebi .Povezan sam s dubinom i sigurno ću se jednog dana vratiti te pronaći i opisati još koji lijep i zanimljiv prizor.                                                       

                                                                     Tino Jurlin, 6.b