Osnovna škola Jurja Šižgorića Šibenik

Blagdan sv. Mihovila je 29. rujna. Ime Mihovil, u hebrejskom "Mikael", što znači "Tko je kao Bog".

Sv. Mihovil, arhanđeo je "vojskovođa vojske nebeske", vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela. Branitelj apokaliptične Žene i pobjednik sedmoglavog apokaliptičkog Zmaja (Otk 12, 1-9); prema liturgijskim tekstovima voditelj blaženih duša u raj, po starim ikonografskim predodžbama vagatelj duša na posljednjem sudu.

Štovanje sv. Mihovila počinje na Istoku u IV. stoljeću, a na zapadu potkraj V. stoljeća, i to sa spiljom ukazanja i hodočasničkim svetištem na Monte Garganu. Kult mu raste u Rimu nakon viđenja pape Grgura Velikog, koji je za vrijeme epidemije kuge ugledao arhanđela Mihovila nad Hadrijanovim mauzolejom (od tada prozvanim "Castel Sant Angelo", tj. Anđeoska tvrđava).

Na Zapadu se sv. Mihovil od IX. stoljeća pojavljuje kao krilati anđeo, odjeven u tuniku, s plamenim mačem ili s kopljem u ruci. Od visokog srednjeg vijeka prikazuje se u suvremenoj vojničkoj opremi: u oklopu, kacigi, sa štitom i kopljem.

Lik ili kapela sv. Mihovila u mnogim gradovima postavljeni su pred gradskim vratima ili nad njima, radi odbrane od zlih sila. Isto tako radi zaštite lik sv. Mihovila često je postavljen i na vrh zvonika. Mnoge crkve na grobljima posvećene su sv. Mihovilu a to je u svezi s njegovom funkcijom vagatelja duša na posljednjem sudu i s funkcijom voditelja duša u raj.

Ime Mihael, u hebrejskom ’Mi ka el’, što znači: »Tko je kao Bog?« spominje se u Svetom pismu pet puta.

»Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć« (Dn 10,13). Iz toga teksta slijedi da je Mihael jedan od vrhovnih poglavica, a koji pritječe u pomoć proroku Danielu. U istoj glavi čitamo: »Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio (kneza Perzije i kneza Grčke) osim Mihaela, Kneza vašega, moje potpore i moga okrilja« (Dn 10,21).

»U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda« (Dn 12,1). Iz tog teksta proizlazi da Mihael kao vrhovna glava nebeske vojske brani pobožne Židove, koje progoni kralj Antioh IV. Epifan (175–164).

Najznačajniji je pak svetopisamski tekst o sv. Mihaelu iz Otkrivenja. »Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše izbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao – sotona, zavodnik cijeloga svijeta – bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli« (Dn 12,7–9).

I napokon peto mjesto, na kojem se izričito spominje Mihael, jest poslanica sv. Jude Tadeja. Ondje čitamo: »Naprotiv, Mihael arkanđeo, kad se u borbi za Mojsijevo tijelo prepirao s đavlom, nije se usudio izreći protiv njega uvredljivu osudu, nego je rekao: ’Neka bi ti Gospodin zapovjedio da ušutiš!’« (9. redak).

Imajući u vidu te svetopisamske tekstove, ikonografija prikazuje sv. Mihaela kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci. Crkva pak od najstarijih vremena gaji prema svetom Mihaelu naročito štovanje i duboku pobožnost. Ona ga u borbi što se vodi protiv sila zla, a i vodit će se do konca vremena, promatra kao svoga moćnog zaštitnika, koji joj je svojom zaštitom trajno prisutan.

Velikog arkanđela jednako živo štuje istočna i zapadna Crkva. Razni staleži štuju sv. Mihovila kao svoga zaštitnika, u Italiji je zaštitnik javne sigurnosti, a Pio XII. proglasio ga je zaštitnikom radiologa. Njemačka ga također od davnine slavi kao svoga zaštitnika. Njegova se slika nalazila na bojnim zastavama već god. 955. u glasovitoj bitki protiv Madžara na Leškom polju kod Augsburga, kad je njemački car Oton I. Veliki pobijedio Madžare.

Bogoslužje blagdana  veoma zorno ističe trostruku djelatnost sv. Mihaela u službi Crkve. On je borac, molitelj i pratilac. Kao borac neka nam pomaže u borbi koju svatko od nas mora stalno protiv zla u sebi i oko sebe voditi! Kao molitelj nek nas zagovara i naše molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu, a kao pratilac neka nas prati na našim životnim putovima!

 

Drevni Krešimirov grad Šibenik kroz svoju dugu, burnu prošlost, od najranijeg postanka pa sve do današnjih dana posebice je štovao nebeskog arhanđela sv. Mihovila. Vjerujući u njegovu pomoć i snagu Šibenčani su ga izabrali za svog zaštitnika i njegov lik, kao simbol snage i pobjede, uvrstili u gradski grb i pečat.

Spomen sv. Mihovila na šibenskom području nalazi se i prije prve povijesne pojave grada za vrijeme hrvatskog kralja Petra Krešimira IV.

Naime, kod crkve Sv. Lovre u Donjem polju pronađen je kameni fragment sa spomenom imena sv. Mihovila, koji datira u IX. stoljeće, što znači da se vrlo rano častio na području koje je kasnije pripadalo Šibenskoj biskupiji.

Najranije postojanje grada Šibenika vezano je za svetkovanje sv. Mihovila. Čak je i prvi sakralni spomenik grada, sagrađen u jezgri starog Šibenika, u castrumu - tvrđavi bio posvećen sv. Mihovilu. Crkva je u tvrđavi postojala do XIX. stoljeća kada ju je austrijska vojska srušila. Prema njoj se i sama tvrđava počela s vremenom nazivati tvrđavom sv. Mihovila. Uz tvrđavu, Šibenčani su i u samom gradu podigli crkvicu, ispred današnje crkve sv. Frane, koju su također posvetili nebeskom arhanđelu.

Pored Šibenika i cijela šibenska biskupija koja je također uzela sv. Mihovila za svog zaštitnika, slavila je i štovala svetog anđela. Tako je njemu u čast podignuta crkva u Murteru gdje je postojala i bratovština sv. Mihovila, zatim crkva u Raslini, Kijevu, Mitlu, Vršinama kod Dubrave, Pokrovniku, Oklaju i Lišanima.

Blagdan sv. Mihovila stoljećima se proslavljao na najsvečaniji način u Šibeniku. Mnogi važni događaji za grad vezivali su se upravo za dan njegovog zaštitnika.

U ispravi iz 1252. kojom Šibenčani priznaju jurisdikciju trogirskog biskupa, spominje se da vjernici na blagdan sv. Mihovila donose kruh, novac i svijeće koje popola dijeli biskup i šibensko svećenstvo, a vino koje se donosilo za večernju sv. Mihovila uzimao je biskup i njime počastio Šibenčane.

O svečanostima u Šibeniku za blagdan sv. Mihovila, dana 29. rujna govori i poznati šibenski humanistički pjesnik Juraj Šižgorić koji spominje da se toga dana održavaju molitve, plemstvo i obrtnici svecu u čast donose voštanice, a u skupštini se zboru Senata pridružuje jedan pučanin. Plemićko vijeće Šibenika upravo na dan sv. Mihovila 29. rujna 1607. donosi odluku o tiskanju Statuta grada Šibenika. Bio je običaj i da se za blagdan sv. Mihovila pusti iz zatvora po jedan zatvorenik.

Šibenik je usporedo s ostalim dalmatinskim gradovima kroz XIII. stoljeće počeo upotrebljavati svoj heraldički znak u koji je smjestio lik gradskog zaštitnika sv. Mihovila.

Izrađujući grb najčešće u kamenu postavljali su ga na vidljiva i istaknuta mjesta nastojeći između ostalog i njima demonstrirati svoju komunalnu autonomiju, koju su u nestalnim vremenima srednjeg vijeka morali uvijek ponovno potvrđivati i braniti.

Gradski grb s prikazom sv. Mihovila bio je u upotrebi sve do godine 1926., kada je odlukom Ministarstva policije zabranjena upotreba svih općinskih i pokrajinskih grbova i pečata. Kada je zabrana ukinuta, krajem 1939. godine ponovno se rabi općinski grb s likom sv. Mihovila.

Pored gradskog grba lik sv. Mihovila nalazio se i na pečatu šibenske općine, jer je bio običaj, da se isti lik ili motiv, koji se upotrebljavao na grbu upotrijebi i na pečatu. Lik sv. Mihovila kao zaštitnika grada postavljao se najčešće na fortifikacijskim objektima - zidinama, kulama i gradskim vratima, te na javnim objektima i crkvama,

Najviše kamenih grbova grada sačuvalo se iz XV. stoljeća, iz vremena kada se u Šibeniku zahvaljujući djelatnosti Jurja Dalmatinca najintenzivnije gradilo.

Na gradskim vratima Kneževe palače ugrađena je ploča s grbom grada. I na Biskupskoj palači, pored Kneževe, isticao se lik gradskog patrona. Na njezinom zapadnom zidu s dvorišne strane, iznad velike gotičke trifore, u visokom reljefu, na poligonalnoj bazi ukrašenoj živim gotičkim lišćem uspravno stoji svetac u potpunom oklopu gazeći zmaja.

Na kući uz more, u gradskom predjelu Dolac, uzidan je gradski grb koji se izvorno nalazio na Gradskim bedemima, ispod kojeg je ploča s natpisom na latinskom jeziku: "Non me deferidunt subrectare ad sidera turreslnec mare quod nostrum cingit utrinque latuslme damini tutela melquam cernis in isto/ marmore securam tempus in omnefacit", što u prijevodu znači: "Mene ne štite ni visoke zidine ni more/koje me s obje strane okružuje, mene čini sigurnim u svako doba/zaštita moga gospodara čiju sliku uklesanu/vidiš u ovom mramoru".

Kroz duga stoljeća Šibenika sv. Mihovil okupljao je, štitio, i nadahnjivao Šibenčane, stvarajući osjećaj zajedništva grada pod njegovom čvrstom zaštitom.

I događaji u Domovinskom ratu, kada se Šibenik zasigurno zagovorom svetog zaštitnika uspio oduprijeti neprijatelju, dokaz su da grad podno Šubićevca stoji pod snažnim okriljem patrona - sv. Mihovila.

Danas je svetkovina svetog Mihovila dan grada Šibenika. Posebnost tog dana je svečano misno slavlje i velebna procesija koji okupe svake godine velik broj vjernika iz svih dijelova Šibenske biskupije.

preuzeto s  http://www.sibenska-biskupija.hr/