Osnovna škola Jurja Šižgorića Šibenik

 JURAJ ŠIŽGORIĆ (1445. – 1509?)  

Juraj Šižgorić (Georgius Sisgoreus, Sisgoritus) rođen je u Šibeniku 13. studenog 1445. godine. Bio je pjesnik na latinskom jeziku i humanist. Studij prava završio je na Sveučilištu u Padovi, a nakon toga živio je u rodnom gradu, gdje je kao svećenik obnašao visoke crkvene dužnosti zamjenjujući često odsutnog šibenskog biskupa. Umro je u Šibeniku, pretpostavlja se 1509. godine. U povijesti hrvatske književnosti ostat će zapamćen kao autor najstarije hrvatske pjesničke inkunabule Elegiarum et carminum libri tres (Tri knjige elegija i lirskih pjesama, Venecija 1477.), sastavljene od 59 Šižgorićevih pjesama, triju pjesama njegovih prijatelja te nešto proznih tekstova njemu upućenih, među kojima je i jedna pohvala mladog Marka Marulića nastala vjerojatno sredinom 1460-ih godina na poticaj učenog talijanskog humanista Tidea Acciarinija, Marulićeva učitelja i Šižgorićeva prijatelja. Šižgorićeve objavljene pjesme uglavnom pripadaju žanrovima elegije i poslanice.Premda u zbirci nema ljubavne poezije, neke pjesme pokazuju da Šižgorić poznaje konvencije rimske ljubavne elegije. Najpoznatija je De Sibenicensis agrivastatione ("Elegija o pustošenju Šibenskog polja"), tada suvremena elegija protuturske tematike.

Ostala djela:

Zbirka latinskih pjesama ostala je u rukopisu sve do  1962. godine, a posvećena je šibenskom knezu  Antoniju Calbu.      

Zemljopisno-povijesna rasprava u prozi De situ Illyriae et civitate Sibenici ("O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku") sastoji se od 17 poglavlja i domoljubne je tematike.

Dosad neizdan tekst Prosopopeya edita per Gergorium Sisgoreum Sibenicensem studentem Patuii tužaljka je za izgubljenom braćom u 49 elegijskih distiha.

Delle piu nobili prerogative di Sebenico nesačuvano je djelo na talijanskom jeziku o najznamenitijim prednostima Šibenika, a pripisuje mu se zbog napisa u djelu Viaggio in Dalmazia Alberta Fortisa.