Osnovna škola Jurja Šižgorića Šibenik

_________________________________________________________________________       

Prava zima još nije pokucala na vrata, nije još pao ni prvi snijeg, na drveću još ima zelenih listova, a tu i tamo može se vidjeti i cvijeće rascvalo kao u proljeće.

          Sredina je studenog. Nije to baš neki poseban mjesec, nema neki važan datum ili zanimljiv događaj. Ljudi kao da bi ga htjeli preskočiti, zaboraviti. Oni već razmišljaju o Božiću. Zar već?! Božić?! Svi na tu pomisao zamahnu rukom i govore kako će to brzo doći, kako vrijeme leti, te užurbano već pripremaju i kupuju sve što im treba kako bi taj dan proveli u raskoši i bezbrižnosti. Po ulicama već se lijepe plakati  i reklame s jelkama, darovima, čestitkama, čizmicama ...  Grad je zasjao u metrima božićnih lampica postavljenih na svaku uličnu lampu, na svaki krov i terasu. Sve u raskoši i ljepoti, a znaju li ljudi kako bi se trebao slaviti Božić?

          To bi trebao biti dan obiteljskog okupljanja, zajedničke molitve, pomaganja i darivanja siromašnih. Ali, ljudi taj dan pamte kao dan u kojem će dobiti puno vrijednih darova, zabaviti se sa svojim društvom i zaboraviti sve svoje ( i tuđe) brige.

          Svaki sljedeći Božić bit će sve raskošniji, zabavniji, veseliji. Ljudi će sve više kupovati i trošiti po trgovačkim centrima i nikada neće shvatiti pravo značenje Božića. Možda za nekoliko godina božićna euforija počne već  u kolovozu?!

          Jedan i jedini smisao Božića je da ljudi budu sretni, da žive zajedno u skladu, miru i ljubavi, bez mržnje, bez strahova, bez tuge. Božić je uvijek dan za sreću i radost.

                                                                                                              Josipa Bilić, 8.C

          Evo, Božić nam je već pred vratima, a nismo se još ni priviknuli na novu školsku godinu. Televizijske reklame već nam zasjenjuju oči malenim anđelčićima i zlatnim ukrasima za jelku koju u ovo naše, moderno doba ima kupiti  u zlatnoj, bijeloj, plavoj, a možda čak i u crvenoj boji.

         Ali zašto cijela strka oko par ukrasa i vjenčića?

         Trgovačkim lancima to je "najplodnije" vrijeme godine. Njima je u interesu samo zaraditi. A kome nije? I ja bih se najradije zavalio na kauč, prežderavao se kolačima i čekao darove. Neki govore da je bitan samo božićni duh... Ma kakav božićni duh? O čemu oni govore? Njih su malo preuzeli filmovi i njihova savršenost! Sve je to zapravo da bi se mi malo odmorili od radnih dana i potrošili novac na ukrase i darove. A mi, zaslijepljeni ljudi, radujemo se Božiću zbog ukrašenog grada i zbog nekakvog posebnog svečanog ugođaja, iako nitko zapravo ne zna odakle nam on.

To jednostavno dolazi "u paketu" s reklamama i ukrasima. No ipak, u božićno vrijeme ne bi trebalo biti nikakve strke ili stresa. To bi trebalo biti vrijeme darivanja od srca, a ne tek toliko da se riješimo grižnje savjesti.

         No, kako to zadovoljstvo ne bi splasnulo, danas je većina ljudi postala materijalistima, pa bi umjesto toplog zagrljaja radije novi automobil, a toplu idiličnu večeru rado zamijenili za novu majicu.

         Takav je taj moderni svijet.

                                                                                                                 Lovro Paškov, 8.C

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

          Mogi ljudi ne razume Božić. Za većinu, Božić je vrijeme kada se kupuju skupi pokloni,ljude zanima koliko će im za to novaca trebati... Međutim, postoji i ona manja skupina ljudi kojima je Božić nešto sveto, najsretniji dan u godini, dan rođenja Isusa Krista, dan kada u većini domova i obitelji vladaju mir, ljubav i sreća.

         Ipak, ona prva skupina ljudi prevladava. Ako se pitate zašto, odgovor slijedi: oni su mnogobrojniji zato što to svi rade! Svi su u tzv. božićnoj hipnozi!

Svi se brinu oko toga kako će urediti svoje domove, kakve će ukrase staviti na jelku, koliko će ih biti, čega će se prejesti za božićni ručak, koga će pozvati kod sebe na Badnjak kako bi uz piće dočekali Božić i na taj način se "vesele" Božiću!

         To za mene nije veselje.

         Za mene je veselje dan provesti da svojom obitelji i najbližima. To je dan kada ljutnja i mržnja nisu dozvoljene, kada su svi vedri i nasmijani, kada u kući prevladava onaj već dobro poznat miris kolača iz kuhinje - to je za mene Božić!

                                                                                                                 Lucijano Mutavdžija, 8.C

 ___________________________________________________________________________                                                                                                                                                                                                                

         Božić! Blagdan  koji svi nestrpljivo iščekuju. Još je dosta do Božića , a svi već užurbano provode pripreme.

         Trgovine su pune ljudi ispunjenih božićnim duhom.  Između mnogobrojnim kuglica različitih oblika, boja i uzoraka nitko se ne može odlučiti za one koje će savršeno pristajati njihovom drvcu. Pa umjesto jednog ili dva paketa ukrasa, iz trgovina izlaze s pet vreća koje također imaju svakojake šare ako platiš dvije kune više. Tu je također i drvce. Svi uvijek puno troše kako bi kupili gusto, razgranato posjećeno drvce. Meni su osobno draža umjetna drvca: grane stoje kako god poželiš, ne ispadaju im iglice, možeš ih koristiti nekoliko godina, te ne moram razmišljati kako je to drvce nekoć bilo živo.

          Božić više nije blagdan kojim se slavi Isusovo rođenje već je prevara za zaradu na naivcima. Među njima je i moja baka koja svaki Božić kupi deset različitih stoljnjaka jer kakav je to Božić s običnim bijelim stoljnjakom? Zato se ona uvijek pobrine da jedan ima svijeće, drugi jelke, treći sobove, darove i što sve ne.

         Ipak mislim da svi najviše troše na poklone i to na velike, skupe i ono najbitnije - nepotrebne! Ja za to ne marim, netko mi može darovati najmanju i najjeftiniju stvar, ali ako je poklonjeno s ljubavlju, osjetit ću toplinu u srcu i za mene će to postati najbitniji i najbolji poklon na svijetu.

         Ono što sam htjela poručiti ovim mislima jest to da bit Božića nisu pokloni i natjecanja sa susjedima tko će ljepše ukrasiti okućnicu, bit Božića je provođenje dragocjenog vremena s obitelji i najbližima, prepričavanje nezaboravnih i lijepih trenutaka iz prošlosti i stvaranje novih. Nadam se da će jednog dana svi to shvatiti.

                                                                             Anais   Rakić, 8.c