U izvođenju ove nastave sudjelovali su učenici osmog razreda Matične škole Višnjan i Područne škole Kaštelir i svi učenici viših razreda Područne škole Vižinada. 

Učenici su govorili  o posebnostima ovih krajeva u autentičnom okruženju lokalnih povijesnih i kulturnih institucija, muzeja, galerija i sakralnih objekata.

   Valentina i Maria Baldini,  učenice V. i VI. razreda PŠ Vižinada, na Vratima Jadrana, prvom odmorištu ovoga  putovanja,  svima su zaželjele  sretan put, naglasivši da je "ovakav način izvođenja nastave na terenu već tradicionalan u našoj školi -  lijepa priča, učenje i doživljaj, koji traje preko 15 godina. I za ovo putovanje učenici su se pripremali, istraživali značajno s ciljem da  svoje priprave  izlože na licu mjesta, još nešto nauče,  zabave, i uz druženje,  svaki lijepi trenutak  dugo pamte ...  jer putovanje je znanje, a život je putovanje. Zato, putujmo i osjećajmo se radosno...", bio je zaključak i poziv na kraju pozdravnog obraćanja.

   Da je Lijepa naša jedinstvena u svijetu, dokazuje i spomenik njenoj himni koji je jedini spomenik nekoj  himni na našem planetu, s čim su se učenici upoznali na prvoj postaji svoga putovanja. Podignut je u Zelenjaku, u klancu na raskrsnici putova između Kumrovca, Klanjca i Tuhelja, upravo na mjestu gdje prema  narodnoj predaji i nastala. Ovdje su se podsjetili  da je u desetom broju Gajeve "Danice" godine 1835. objavljena   pjesma Antuna Mihanovića "Horvatska domovina" ili prema prvom stihu "Lijepa naša...".  Godine 1846. uglazbio ju je Vinkovčanin Josip Runjanin, a  kao  neslužbena nacionalna himna prihvaćena je još 1891. godine.

    U Klanjcu, rodnom mjestu čuvenog kipara Antuna Augustinčića,  galerija je u kojoj su replike skulptura  čiji se originali nalaze širom svijeta, a među njima  i čuveni konjanik  postavljen ispred zgrade UN-a, i niz drugih. Tu su i originali koje je umjetnik darovao svome rodnom mjestu. Uz razgledavanje postava galerije,  uspješna predavanja o ovim lokalitetima održali su i sami učenici.

    Obilazak  dvorca Veliki Tabor, najočuvanijeg  srednjovjekovnog  grada u nas,  vratio nas je u doba nastanka legendi o Veroniki Desinićkoj, grofovima Celjskim, Barbari Celjskoj poznatoj kao crna  kraljica,  te kasnijih  vlasnika Matije i Ivaniša Korvina i grofova Rattkay. Bila je to prigoda da se spomenu i ostali dvorci Hrvatskog  zagorja  -  Dubrava, Bežanec, Stubički Golubovec, Oršić u Gornjoj Stubici  i  Trakošćan.

    Osim učenika koji su bili pozorni slušači, izlaganja naših učenika pozorno su pratili djelatnici muzeja u Velikom Taboru.  Komentar  domaćina je bio da ih do sada ni  jedna grupa na ovakav način nije posjetila,  da su iznenađeni podatcima kojima učenici iz jednoga tako dalekog kraja raspolažu i  načinom na  koji  ih  iznose.         O baroknoj crkvi u nedalekom Belcu, Mariji Bistrici, Kumrovcu i lječilišnom turizmu zagorskih toplica, iako ih nisu posjetili, učenici su održali svoja pripravljena izlaganja.

    Muzej  krapinskih neandertalaca - povijest ljudskoga roda koja doseže u daleku prošlost od 120.000 godina o čemu svjedoče ostatci neandertalskog  čovjeka na brdu Hušnjakovo, Dragutin Gorjanović  Kramberger, rodna kuća (muzej) Ljudevita Gaja, legenda o Čehu, Lehu i Mehu, hrvatski narodni preporod,  samo su dio onoga što su  u gradu Krapini učenici posjetili ili se pobliže upoznali. Geološki razvoj zemlje kroz sva njezina razdoblja prikazan u Muzeju krapinskih neandertalaca bio je posebno impresivan, jer je na zoran način predstavljeno vrijeme od nastanka galaksija do Nikole Tesle i čovjekova leta u svemir. 

   Lepoglava sa svojim znamenitostima, lepoglavska  čipka, umjetničko i znanstveno te utemeljiteljsko prve gimnazije i sveučilišta, djelovanje Pavlina, pavlinski samostan  i crkva - biser hrvatskoga baroka,   teme su o kojima su slušali, a i sami iznosili svoja istraživanja i impresije  naši učenici. Osobno im je čestitao lepoglavski župnik Andrija Kišiček, jedan od autora knjige

"Povijest pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije u Lepoglavi", koju je i poklonio za školu. Vrijedne su lepoglavske čipkarice učenicima prezentirale način izrade ovoga drevnoga  ručnoga rada, zaštićene hrvatske kulturne baštine.

   O kvaliteti učenja koje su na ovoj terenskoj nastavi pokazali  sami učenici,  govore i riječi  stručnih djelatnika posjećenih lokaliteta, povijesnih i kulturnih institucija, muzeja, galerija i sakralnih objekata, koji su s oduševljenjem komentirali njihovo znanje, njihovu kulturu i ponašanje, način na koji su to prezentirali kao i podatke kojima raspolažu,  ocijenivši ih najvišim ocjenama. Bilo je komentara da su i sami iz njihovih izlaganja nešto naučili i da takvim učenicima stručni vodiči nisu ni trebali. Melem za umor koji nas je sve nakon gotovo dvadesetčetverosatnog  rada  sustigao.

   Svi su učenici predavači (njih 21) zaslužili najbolje ocjene, i sami zadovoljni naučenim i doživljenim, što su izrazili i mnoštvom impresija i zgoda s ovoga zahtjevnog, opsežnog, raznovrsnog i na koncu, geografski vrlo dalekoga  puta i učenja.

   Učenici predavači bili su: Erik Geržinić, Mateo Ritoša, Leon Lipovac, Maria Baldini, Martina Dražetić, Melanija i Ilenija Milanović i Melani Oklen iz šestoga razreda. Od sedmaša bili su to: Veronika Baldini, Emili Šimonović, Ana Pastorčić, Antonio Ritoša, Dominik Perković i Mauro Ritoša. Osmaši - veterani ovakve nastave, svi su odreda pobrali ovacije - Adrian Zbašnik, Adrian Liber, Mateo Ferenac  i Massimo Oklen. Među prezenterima bili su i dvoje osmaša PŠ Kaštelir Silvija Legović i Kevin Ružić.

   Nagrade za najuspješnije izlagače - vrijedne knjige,  dobili su učenici:   Adrian Zbašnik i Adrian Liber, VIII. razred, Veronika Baldini i Emili Šimonović, učenice VII. razreda,  te Maria Baldini i Martina Dražetić iz VI. razreda PŠ Vižinada.               

   U realizaciji ove nastave na terenu sudjelovali su učiteljice i učitelji Anita Jakac, Marina Pacenti,  Branka Orbanić, Enis Ramadan i Marica Ledić, voditeljica projekta.

   Ravnatelj škole prof. Predrag Brkić koji j također pratio, čak šest razrednih odjela u ovoj nastavi, u završnom obraćanju izrazio  je zadovoljstvo  ozbiljnošću kojom se pristupilo cjelokupnom zadatku i njegovu ostvarenju s toplim priznanjem ponosa što je ravnatelj ovakvim učenicima i ovakvoj školi.

   Dvije su se misli s početka ovoga osvrta, o mjestima nastave na terenu višnjanskih učenika i učitelja i njena smjerokaza da je znanje putovanje, u potpunosti potvrdile i ostvarile.

Slavko Ledić