Katolička osnovna škola Šibenik

OBRED PEPELJENJA
U Starom zavjetu pepeo označava propadljivost. Tako Bog govori palome Adamu: “Ta iz zemlje uzet si bio – prah si, u prah ćeš se i vratiti” (Post 3,19). Jednako tako pepeo označava smrtnost. Budući da po je po grijehu čovjek zaslužio smrt, pepeo je također označava grešnika.  Zanimljivo je da je u židovskom bogoslužju pepeo također znak čišćenja. Međutim, pepeo je u Židova ponajviše znak duboke molitve. Pepeo (redovito zajedno s kostrijeću) bio je također poseban znak vršenja pokore. Obično je pratio molitve za oproštenje grijeha, kada je prijetila velika opasnost (Božja kazna). Naravno, proroci, koji su i inače ustajali protiv izvanjskosti kulta, dizali su glas protiv izvanjskog posta koji nije popraćen iskrenim obraćenjem i dobrim djelima. U NZ se pepeo spominje nekoliko puta, a i Isus ga navodi (opet zajedno s kostrijeću) kao poznat i razumljiv znak pokore i obraćenja.
[Slikovni rezultat za pepelnica] Pepeo kao znak pokore i obraćenja rano se javlja u kršćanskom bogoslužju. Pepeljenje se javlja i prije 6. st., a pepeljenje se svih vjernika na Pepelnicu izrijekom spominje u 13. st. Pepeljenje na početku korizme i danas, naravno, znači poziv na pokoru i obraćenje, na obnovu kršćanskog života. U čemu se sastoji prava pokora i koji bi bio pravi program kršćanske obnove u korizmi čiji početak snažno označava upravo pepeljenje? Pravi je sadržaj i program korizmene obnove bez sumnje sadržan u evanđeoskoj poruci koju nam Crkva izabire upravo na Pepelnicu. Sam nas Gospodin Isus poučava koje je pravo značenje osnovnih korizmenih sadržaja, a to su milostinja, molitva i post. Korizmeni je program usmjeren prema bližnjemu (milostinja), prema Bogu (molitva) te prema sebi samome (post), a svemu je ovome zajednička nesebična ljubav prema Bogu. Isus, naime, tumači kako milostinju ne treba davati da bi nas ljudi zapazili i hvalili. Prava i istinska milostinja izraz je bratske ljubavi i nema potrebe za isticanjem. Slično je molitva izraz djetinje odanosti i ljubavi prema Bogu, a ne sredstvo samopotvrđivanja pred ljudima. Konačno, i post je izraz odanosti Bogu i njegovim zapovijedima, a ne način kojim bi se čovjek isticao ispred drugih. Korizmeni program Crkve sastoji se, dakle, u djelatnoj, nenametljivoj i samozatajnoj ljubavi prema Bogu i čovjeku. (Vjera i djela)

SV. SEBASTIJAN I FABIJAN

Povijesni podaci o životu sv. Fabijana, kao i uopće o mučenicima prvih stoljeća Crkve, veoma su škrti pa zato o njemu malo i znamo. Za biskupa Rimske crkve izabran je godine 236. Stari časoslov spominje da je sedmorici đakona povjerio brigu za siromahe, a to je lijepa crta njegova pontifikata.

Siromasi su već u Djelima apostolskim kao neki povlašteni stalež za koji Crkva ima naročitu brigu. Crkva je to naučila od svoga osnivača Isusa Krista koji uči djela ljubavi prema bližnjemu, osobito onome u potrebi. Časoslov spominje da je sv. Fabijan sedmorici podđakona povjerio dužnost bilježiti djela svetih mučenika, osobito njihove muke i smrt. I to je bilo važno za prvu Crkvu koja je proživljavala teške dane. Primjeri, vjernost i hrabrost svetih mučenika bili su snažan poticaj za sve kršćane da i oni budu spremni za vjeru žrtvovati sve pa i život. Za vrijeme Decijeva progonstva poginuo je mučeničkom smrću i sv. Fabijan. Kažu da je Decije tada izjavio da bi radije u Rimu vidio takmaca na carskom prijestolju, nego da papi bude izabran nasljednik. Sv. Fabijan je pokopan u Kalistovim katakombama u takozvanoj kapeli papâ, gdje se još i danas može vidjeti njegova fresko slika.

Na tome mjestu čovjek se tako rado moli i zahvaljuje Gospodinu za milost vjere koju svojom krvlju posvjedočiše toliki mučenici. O mučeništvu sv. Fabijana sačuvane su nam dvije poslanice: jedna je slavnoga kartaškoga biskupa sv. Ciprijana, a druga Rimske crkve. I jedna i druga prikazuju nam sv. Fabijana kao mučenika koji daje primjer vjere i jakosti. Pošto je primio vijest o smrti pape Fabijana, sveti Ciprijan uputi rimskim svećenicima i đakonima ovu poslanicu: “Upravo dok su se, predraga braćo, u nas širile neodređene glasine o smrti vrijednoga čovjeka, moga sudruga, te je javno mnijenje tapkalo u neizvjesnosti, primio sam pismo što ste mi ga poslali po podđakonu Kremenciju da me što potpunije izvijestite o njegovu slavnom mučeništvu pa sam se veoma obradovao: ako mu je upravljanje bilo besprijekorno, svršetak mu je još časniji.

A čestitam vam i na tome što njegovoj uspomeni iskazujete tako istaknutu i čuvenu pažnju te nam dadoste na znanje koliko vam je do slavnog spomena vašeg predstojnika stalo, čime ste i nama stavili pred oči uzor vjere i junaštva. Jer, koliko predstojnikova smrt može pogubno djelovati da mu sljedbenici klonu, toliko je s druge strane od koristi i zdravo kad se biskup čvrstinom vjere iskaže braći uzorom postupanja.” Čini se pak da, još prije nego je primila tu poslanicu, Rimska crkva bijaše poslala Kartaškoj crkvi dokaz o svojoj vjernosti u vrijeme progonstva: “Crkva stoji čvrsto u vjeri, premda su pojedinci nagnani strahom pali, bilo zato što bijahu ugledne osobe bilo zato što su ih ljudi uspjeli zastrašiti: oni su se, doduše, od nas odvo-jili, ali mi ih nismo napustili, nego smo ih bodrili i još ih bodrimo da čine pokoru ne bi li kako mogli dobiti oproštenje od onoga koji ga može dati, i da ne bi, ako ih mi napustimo, postali još gori.

Vidite, dakle, braćo, da morate i vi tako postupati da bi i oni koji su pali na vaš poticaj ispravili svoje držanje te, budu li opet uhićeni, priznali se vjernima i time popravili prijašnju pogrješku; a i drugo što vam je dužnost i što smo vam pridometnuli, ali oni koji upadnu u tu kušnju obole, ali se pokaju za svoj čin i zažele zajedništvo, svakako im morate izići ususret. A udovice i nevoljnici koji se ne mogu sami uzdržavati kao i zatvorenici i udaljeni od svojih domova moraju imati nekoga koji će biti na pomoć; a i katekumeni, ako obole, ne smiju biti iznevjereni da im se ne iziđe u susret. Pozdravljaju vas braća u okovima i svećenici i sva Crkva, koja i sama s najvećom brigom bdi nad onima što zazivaju ime Gospodnje. Ali i mi za uzvrat molimo da se nas sjećate.”

Sv. Sebastijan vjerojatno je već od djetinjstva bio kršćanin, školovan u Milanu. Posvetio se vojničkom staležu i u kratkom vremenu postao zapovjednik carske tjelesne straže. Bila je to straža cara Dioklecijana koji prvih godina vladanja nije progonio kršćane. No, godine 298. Dioklecijan izdaje edikt po kojem kršćani postaju diskriminirani. Godine 303. događaju se najveći i najkrvaviji progoni protiv kršćana. Sebastijan, koji je ipak uspio ostati na carskom dvoru, posjećuje kršćane u zatvoru i donosi im hranu.

Zbog toga bude tužen i kako se nije htio odreći vjere osude ga na smrt. Privezan je za stablo a vojnici su ga gađali strelicama. Misleći da je mrtav, pristupi mu kršćanka imenom Irena kako bi ga pokopala, međutim, on je bio živ. Odnese ga kući i tu ga njeguje dok nije ozdravio. Sebastijan nije htio završiti kao bjegunac od mučeništva pa je opet pošao u carsku palaču ususret samom caru. Car se strašno prestrašio misleći da pred sobom vidi duha.

Došavši k sebi i uvjerivši se da pred sobom ima živa čovjeka dao ga je umlatiti 288. godine i baciti u jedan kanal. Odande su ga kršćani izvukli i pobožno sahranili u katakombama. Kasnije mu je u Rimu podignuta veličanstvena bazilika.

Svetog Sebastijana zazivaju bolesnici sa ranama, padavice. U prošlosti od kuge i epidemije.

Sveci.net

 

 

 

 

 

 

Sveta Cecilija, zaštitnica glazbenika i pjesnika

 

Spomendan svete Cecilije, zaštitnice glazbe i glazbenika, a posebno onih koji svojim glazbenim umijećem pridonose ljepoti svete mise i drugih liturgijskih slavlja, slavimo 22. studenoga. Njezino ime nađeno je u najstarijim popisima kršćanskih mučenika. Prema legendi, sveta Cecilija (rođena poč. 3. st. u Rimu) podrijetlom iz patricijske obitelji, prije smrti svoj je imetak ostavila siromasima, a kuću Crkvi, na kojem je mjestu danas bazilika u Trastevereu. Svetica je odgojena kao kršćanka. Svoje djevičanstvo je zavjetovala Bogu. Međutim, roditelji su je dali u brak s mladim plemićem Valerijanom, poganinom, kojemu je otvoreno, na sam dan vjenčanja, priznala da je kršćanka te da se na poseban način zavjetovala Bogu i da ima kraj sebe anđela koji joj pomaže održati to obećanje, i koji bi ga kaznio ako bi pokušao prekršiti njezin zavjet. No, ako je bude poslušao Bog će ga nagraditi. Valerijan je, ne samo pristao na održanje zavjeta, nego se poželio krstiti. Krstio ga je i poučio papa Urban I. (222.g. – 230.g.) skriven u katakombama zbog progona kršćana. Na povratku s krštenja oboje su vidjeli anđela koji ih je okrunio krunom od ruža i ljiljana. Nedugo poslije i Valerijanov brat Tiburcije se krstio te su obojica, nakon što su odbila žrtvovati rimskim bogovima, osuđeni na smrt kao kršćani, zajedno s obraćenim rimskim časnikom Maximusom. Cecilija ih je pokopala, nakon čega je i sama uhvaćena i dovedena pred sud. Zatvorili su je u kupaonicu u njezinoj vlastitoj kući, s namjerom da se tamo uguši, no ona je ostala neozlijeđena. Ponovo je osuđena na odrubljivanje glave. Krvnik joj nije uspio oduzeti život niti nakon trećeg zamaha. Četvrti put više nije smio zamahnuti zbog zakona. Cecilija je ostala živa tri dana, za to je vrijeme uspjela svoju kuću i sva dobra ostaviti Crkvi i siromasima. Kad više nije mogla riječima ispovijedati vjeru, pokazala je to prstima (vjera u trojedinog Boga, s tri prsta na jednoj i s jednim na drugoj ruci), onako kako je možemo vidjeti u Madernovoj skulpturi. Zahvaljujući njezinu odvažnom svjedočenju i ispovijedanju vjere obratilo se oko 400 ljudi, koje je zatim papa Urban krstio.

Cecilija je pokopana u Kalistovim katakombama i to uz takozvanu «kriptu papa». Kasnije je njezino tijelo papa Paskal I., koji je bio veoma pobožan prema svetici, dao prenijeti u kriptu bazilike u Trastavereu. Krajem 16. stoljeća sarkofag je svete Cecilije ponovno otvoren, a tijelo pronađeno u još dosta očuvanu stanju, obučeno u odjeću od svile i zlata. Tada je slavni kipar Maderna isklesao poznati svetičin kip u mramoru koji je vjerna reprodukcija – kako se pripovijeda – pogleda i položaja tijela svete mučenice. Kopija toga kipa nalazi se još i danas u Kalistovim katakombama, podsjećajući tako da je svetičino tijelo najprije ondje počivalo.

Smatralo se da je Cecilija za svog života bila tako bliska nebu da je mogla čuti anđeosko pjevanje. Govorilo se da može svirati na svakom glazbalu. Zato se časti kao zaštitnica glazbe i glazbenika. Na slikama se obično pojavljuje slušajući glazbu, pjevajući ili svirajući na kakvu glazbalu. Posebna su joj oznaka orgulje. Ponekad se pojavljuje s tri ožiljka na zatiljku. Na glavi ili u njezinoj blizini često joj je kruna od bijelih ili crvenih ruža.

Molitva svetoj Ceciliji

Sveta Cecilijo, koja si svojim životom i mučeništvom pjevala hvale Gospodnje, i koju Crkva časti kao zaštitnicu glazbe i pjevanja, pomozi nam svjedočiti našim glasom i zvukom naših instrumenata, onu radost srca koja nam dolazi od vršenja Božje volje, i iz ispravnog življenja našeg kršćanskog ideala.

Pomozi nam dostojno animirati svetu Liturgiju, iz koje izvire život Crkve, svjesni važnosti naše službe. Darujemo ti napore i radosti našeg rada, da bi ih ti položila u ruke Djevice Marije, kao skladnu pjesmu ljubavi za njezina Sina Isusa. Amen.  (Bitno.net)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

KRIŽNI PUT

Katolička osnovna škola

Petak, 11. ožujka 2016.

Uvodna molitva

Gospodine Isuse, stojimo pred Tvojim križem. Želimo poći za Tobom Tvojim križnim putem. Želimo Te svojim mislima, svojim riječima, svojim nakanama i koracima pratiti iz postaje u postaju. Želimo zajedno s Tobom i mi ponijeti svoje obiteljske križeve; u svjetlu Tvoga križa otkrivati njihov smisao i zajedno s Tobom ih donijeti do cilja kako bi ih Ti na koncu preobrazio u znakove pobjede i slave.

Neka nas ovaj križni hod s Tobom učini barem malo boljim ljudima, iskrenijim vjernicima i milosrdnijom braćom i sestrama. To neka budu prvi plodovi ove pobožnosti. Amen!

 

Stala plačuć tužna Mati,

gledala je kako pati

Sin joj na križ uzdignut.

  

1. postaja: Isusa osuđuju na smrt

Isuse, osuđen si na smrt. Izdan od onih kojima si pomogao. Nevin - sam, napušten i iscrpljen. Svećenici, razulareni licemjeri i mrzovoljni narod žele Tvoju smrt. A prije svega nekoliko dana su Te slavili kao Kralja. Ali Ti se ne žališ. Ni sada ne mrziš one koji Ti sude. Znaš da Tvoja muka i smrt neće biti uzaludni, da ćeš svojom nepravednom osudom otkupiti sve ljudske osude pa tako i ove kojima si izložen. Ipak, stojimo nijemi pred mržnjom koja osuđuje samu Ljubav.

''Mama je pustila kornjaču.'' ''Jesam, složio sam šugamane.'' ''Ti si uzela bratovu olovku.'' ''Uopće ne slušaš starije.'' ''Nisam ja razbila čašu, brat je.'' ''Ona je tako dosadna...'' To je, Isuse, bolna stvarnost naših obitelji. Ljutnja, bijes i osvete za upućene nam optužbe i kratkotrajni osjećaj moći kada mi optužujemo druge. Iz dana u dan uvijek isti začarani krug osuda, uzvraćanja i jalovih dokazivanja kako nismo krivi. A Ti nam pokazuješ kako strpljivo i ponizno, bez riječi, prihvatiti i oprostiti osudu, jer konačni sud pripada Tvom i našem Ocu. Oprost nas čini boljim osobama i rasterećuje dušu od nanesene nam nepravde. Na taj način postajemo sličniji Tebi.

Pomolimo se!

Gospodine Isuse, hvala Ti na potpori i utjesi u trenutcima nepravde. Nadahnjuj nas svojom milošću kako bismo promatrali Tebe i u svjetlu Tvoga ponašanja na ovoj postaji tražili svoje loše postupke, umjesto osuđivanja drugih. Učini nas hrabrim borcima protiv nepravde koja se nanosi našoj braći i sestrama i pomozi nam nama nanesenu nepravdu strpljivo podnositi. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!

 

Dušom njenom razboljenom,

rastuženom, ražaljenom,

prolazio mač je ljut.

    

2. postaja: Isus prima na se križ

Isuse, primaš na sebe težak križ, iako znaš da ga nisi zaslužio. Tvoja koljena klecaju pod njegovom težinom, ali Ti ne oklijevaš. Učinio si to radi nas. Nisi razmišljao o težini križa, nego o nama koji smo Ti svojim postupcima taj križ nametnuli. Vjerojatno si se pitao hoćemo li ikada biti svjesni koliko nas ljubiš i koliku si muku za nas podnio, hoćemo li se pokajati za svoja loša djela.

U svom križu, Gospodine, ponio si i naše križeve kako bi nama olakšao... Neki su od nas kao mala djeca operirali tumor na mozgu. Neke obitelji su pritisnute lošom financijskom situacijom. Neki jednostavno svojim neposluhom ili neispunjavanjem školskih obveza tovare terete roditeljima. Neka su djeca često u kazni. Netko trpi jer je izgubio bliskog člana obitelji. Sve nas to, Gospodine, pritišće i htjeli bismo te križeve odbiti, prebaciti ih na tuđa ramena, natovariti drugima. Ali Ti nas učiš drugačije. Pokazuješ kako trebamo sami uzeti svoj križ i ići za Tobom. Ići s Tobom. 

Pomolimo se!

Gospodine, hvala Ti što si u svom križu ponio i od naših križeva kako bismo mi lakše koračali. Odlučujemo danas dvije stvari: svoje križeve strpljivo prihvaćati, a drugima ih nikada ne nametati. Od križeva koji nam dolaze ne možemo pobjeći. Treba im poći u susret, prihvatiti ih i donijeti do cilja. Daruj nam, Gospodine, spremnost prihvatiti sve što nam život donosi i žrtvovati se za bližnje kako bi naše obitelji i ovaj svijet bili bolji, a mi sami sve više napredovali u nasljedovanju Tebe. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!

 

O koliko ucviljena

bješe ona uzvišena,

Majka Sina jedinog!

3. postaja: Isus pada prvi put pod križem

Isuse, pao si pod težinom križa. Možda si pomislio da si iznevjerio svoga Oca. Umoran i slab, napušten i ostavljen od svih, možda si posumnjao i u smisao svoje muke. Nosio si ovaj križ za narod, a on Te je vrijeđao, pljuvao, udarao. Nadao si se da će Ti netko pritrčati, možda koji od apostola, i ponijeti s Tobom križ do kraja, ali nije bilo nikoga. Pomisao na Tvoga Oca i na spasenje koje ćeš svojom mukom, smrću i uskrsnućem donijeti svijetu dalo Ti je snagu te si ustao i nastavio hod.

Pad. Osjećaj promašenosti i neuspjeha tako je čest u našim obiteljima. Učenici dobiju lošu ocjenu i u kući zavlada svađa. Dijete nije na vrijeme izvršilo zadatak i roditelji potonu u ljutnju i prijetnje. Otac se ponovno vratio s posla pijan i mama plače. Mama je doživjela prometnu, a mi smo se prepustili strahu i očaju. Ne možemo se dogovoriti koji program na TV gledati i cijela ulica čuje našu viku. Tata i mama se opet svađaju, a dijete pokriva uši kako ih ne bi čulo...

Pomolimo se!

Gospodine Isuse, Ti si nam pokazao da – iako si Bog – padaš pod težinom križa. Padovi su sastavni dio života i mi ih ne možemo izbjeći. No, Ti si ponižen ustao i nastavio hod. Pozivaš nas da i mi ustanemo iz svojih padova. Molimo Te, daj nam da ne gledamo što drugi o nama misle, nego da kroz sve padove idemo onako kako si Ti išao. Neka nas, kad god padnemo i pomislimo da ovakav život nema smisla, pouči i ohrabri Tvoj primjer. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!

 

Bol bolova sve to ljući

blaga Mati gledajući

muke slavnog Sina svog.

4. postaja: Isus susreće svoju svetu Majku

Isuse, na svom si putu muke susreo pogled svoje Majke. Bio je to trenutak neizrecive boli i uzajamnog ohrabrenja. Izmiješanost srama, tuge zbog Majčine patnje i zahvalnosti što je tu, uz Tebe. Znao si da će Te pratiti do kraja Tvoga ovozemaljskoga života. Sigurno si se sjećao svih onih trenutaka kad si ponosan dolazio pred nju. Ali ni sada Ti u njezinim očima ne vidiš razočaranost. Samo iskrenu, toplu ljubav i spremnost podnijeti muku umjesto Tebe, kad bi to bilo moguće.

Na ovoj postaji, Gospodine, mislimo na svoje obitelji i prikazujemo Ti sve obiteljske susrete. Susrete koji su utočište sigurnosti i mjesta zajedničkog svladavanja poteškoća. Mjesta zajedničke molitve i radosti. Mjesta podrške i povjerenja, gdje se osjećamo voljenima i kamo možemo doći nakon svakog neuspjeha, gdje imamo s kim podijeliti svoje tuge i razočaranja.

Pomolimo se!

Gospodine Isuse, koji si u pogledu svoje Majke vidio samo ljubav i brigu za Tebe, ohrabri nas kako bismo i mi više mislili na naše bližnje, kako bi nam i u našim mukama bližnji bili na prvom mjestu, kako bismo uvijek znali prihvatiti jedni druge u svim životnim padovima, u teškoćama i neuspjehu. Blagoslovi svakoga od nas i naše međusobne odnose kako bi naše obitelji bile što sličnije Tvojoj, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!

 

Koji čovjek ne bi plak'o

Majku Božju videć tako

u tjeskobi tolikoj?

5. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Isuse, prije samo nekoliko dana ljudi su se gurali oko Tebe, slušali Te i slavili. Sada nema nikoga. Sam si i umoran. Pojavio se tek Šimun Cirenac i pomogao Ti nositi križ. Nerado je to učinio. Htio Te je zaobići, ali vojnici mu nisu dopustili. Tvrdo ljudsko srce nema smilovanja. Ipak, Ti si mu i na ovoj nevoljkoj gesti bio zahvalan. Istovremeno, Šimuna je takla Tvoja blizina. Shvatio je da pomaže Sinu Božjemu. Od ove je geste više dobio on, nego Ti.

Prikazujemo Ti, Gospodine, sve naše Šimune Cirence: naše roditelje, braću i sestre, bake i djedove, učitelje i prijatelje. Često im se ne da pospremati nered koji napravimo, pomagati nam u učenju, ponavljati gradivo koje nismo razumjeli, pogurati naša kolica, prekinuti gledanje TV-a radi nas, skupljati naše loptice na treningu i drugo. Ipak to naprave za nas. I sami smo često poput Cirenca. Nemamo volje priskočiti, ali nas potakne Tvoja riječ: ''Što god učiniste jednom od ove najmanje braće, meni učiniste''.

Pomolimo se!

Gospodine Isuse, koji si bio zahvalan Šimunu na maloj i nevoljkoj pomoći, nauči nas pružati pomoć drugima i primati njihovu ne samo kad nam je ona nužna, nego i onda kada bismo htjeli i mogli sve napraviti sami. Učini nam svaku takvu gestu izvorom nove milosti, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!

 

Tko protužit neće s čistom,

kada vidi gdje za Kristom

razdire se srce njoj?

6. Veronika pruža Isusu rubac

Među brojnim narodom koji Ti se smijao, Isuse, našla se jedna žena. Veronika. Sažalila se nad Tobom, provukla kroz redove vojnika i pružila Ti rubac da obrišeš svoje krvavo, popljuvano i prašnjavo lice. Ne možemo niti zamisliti Tvoju radost i Tvoju zahvalnost prema ovoj ženi koja Te nije napustila. Ti si joj kao znak zahvalnosti darovao svetu sliku: obris Tvoga lica na njezinom rupcu. To joj je bila najdragocjenija uspomena.

Gospodine, hvala Ti što si i u naš život poslao brojne Veronike – sve drage članove obitelji i prijatelje koji su tu i kada to od njih ne očekujemo: svojom pomoći u svakodnevnim malim školskim ili kućanskim obvezama, svojim savjetima kada smo u dilemama, svojom blizinom kada smo bolesni... U tome se pokazuje naša i njihova bezuvjetna ljubav, milosrđe i pažnja.

Pomolimo se!

Gospodine Isuse, podrži nas u našim odlukama da nasljedujemo hrabrost i nježnost Veronike i ispuni zahvalnošću za sve male geste ljubavi svih Veronika naših života. Utisni u našu dušu sliku Svoga Lica i razbistri nam pogled kako bismo Ga i mi prepoznavali i brisali u licima svih ljudima koje susrećemo. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!

 

Zarad grijeha svoga puka

gleda njega usred muka

i gdje bičem bijen bi.

7. postaja: Isus pada drugi put pod križem

Sve si iscrpljeniji, Isuse. Nije Ti bilo lako pasti, dok bijesna masa viče i veseli se, ali teret križa i ostavljenosti, pomisao da nikome ništa ne značiš, ponovno su Te bacili na zemlju. Tvoje rane su još jače prokrvarile, a bol postajala neizdrživa. No, Ti si znao da to nije kraj. Pomisao na nebeskog Oca i naše spasenje učinili su da ponovno ustaneš i nastaviš put prema Golgoti.

Ponovljeni padovi, Gospodine, prate i naše obitelji. Neprestane svađe, međusobno nepoštivanje i vrijeđanje, nestrpljenje i vika, očaj zbog invalidnosti djeteta, neposluh roditeljima, ne izvršavanje obveza i kazne, psovke, laži i prijetnje... Iako smo nakon prvog pada bili odlučili promijeniti to, sve se svaki dan iznova ponavlja. Čini nam se kao da je zlo jače od nas i uopće nema smisla boriti se. Ali Ti i ovdje pokazuješ drugačije.

Pomolimo se!

Gospodine Isuse, koji si nam svojim primjerom pokazao da se i iz ponovljenih padova možemo i trebamo podići, nauči nas da slijedimo Tvoj primjer. Daj da uvijek mislimo na to kako su i padovi i usponi sastavni dio života. Neka nas Tvoja milost uvijek iznova podiže iz naših padova i vodi k cilju koji si nam namijenio. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!

 

Gleda svoga milog Sina,

ostavljena sred gorčina,

gdje se s dušom podijeli.

8. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene

Ti si, Isuse, cijeli svoj život proveo služeći drugima. I u svojoj muci pun si suosjećanja, ljubavi i praštanja. Znao si da Tvoja muka uskoro završava i da Te čeka proslava u Tvome Kraljevstvu. Zato si opominjao jeruzalemske žene da misle na svoje pogreške i pogreške svoje djece i da nad njima plaču. Jednim pogledom na njih vidio si sve ono što će njihova djeca živjeti, opačine i grijehe koje će činiti. Znao si koliko su slabi i kakav je svijet u kojem ostaju, a htio si da i njihov zemaljski život završi s Tobom u raju.

Gospodine, tako često trebamo utjehu u životu. Zbog bolesti majke koja ide na operaciju. Zbog stresa od ispita i domaćih zadaća. Zbog uskraćenog poklona. Zbog nemogućnosti pronalaska stalnog zaposlenja. Zbog odlaska roditelja na dugo putovanje. Zbog izgubljenih utakmica... A Ti nam ovom svojom gestom pokazuješ da je potrebnije tješiti druge, nego tražiti utjehu. No, najbitnije od svega je brinuti se o svom spasenju i spasenju bližnjih.

Pomolimo se!

Gospodine Isuse, pouči nas da u obiteljskim problemima ne mislimo toliko na sebe, nego da svojim djelom ili savjetom pokušamo pomoći bližnjima unatoč tome kako se sami osjećamo. Ne dopusti da ikada više ostanemo nijemi na suze i bol drugih, osobito ako su oni posljedica naših loših postupaka. Po takvim nas situacijama učini boljim ljudima, Ti koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!

 

Vrelo milja, slatka Mati,

bol mi gorku osjećati

daj, da s tobom procvilim.

9. postaja: Isus pada treći put pod križem

Isuse moj, kolika je to bila nemoć i iscrpljenost kad si i treći put svojim tijelom dotakao zemlju. Vjerujemo da si u ovom trenutku poželio ostati ležati na zemlji. Još je samo malo puta do Golgote, ali ovako izmučenom Golgota Ti se čini nedostižnom. Gdje si, Isuse, pronašao snagu da još jednom ustaneš, zagrliš križ i poneseš ga do kraja?

Gospodine, opet svađa i mi pomišljamo da mir u našim obiteljima nikada neće zavladati.

TV, igrice i kompjuter opet su na prvom mjestu. Ima li uopće smisla započinjati neki razgovor?

Jedinice u školi više niti ne brojimo. Zašto se truditi kada ih ne možemo ispraviti?

Tata je opet potrošio zadnje novce na piće i opet udario mamu. Nećemo ga više niti pokušati zaustaviti.

Još jedna nedjelja bez Svete Mise. Kao da nije ni bitno.

A bitno je, Gospodine! Želimo da nam bude bitno! Želimo na ovoj postaji shvatiti i prihvatiti da je svaki pad, ma kakav bio, prilika za novi početak. Uvijek s Tobom možemo ustati i okrenuti novu stranicu.

Pomolimo se!

Gospodine Isuse, ma koliki bio naš osjećaj nemoći, ne dopusti da odustanemo od borbe i pokušaja. Neka nas umjesto toga naši padovi učine još jačima i čvršćima kako bismo prihvatili i vršili Božju volju i onda kada je ne razumijemo. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!

 

Neka ljubav srca moga

gori sveđ za Krista Boga,

da mu u svem omilim.

10. postaja: Isusa svlače

Isuse, ovo se čini vrhuncem poniženja koje Ti je ljudska zloba namijenila. Svukavši Ti odjeću, krvnici su Ti htjeli potpuno oduzeti dostojanstvo. Gol si i osramoćen, ali Ti ni sada ne mrziš svoje mučitelje. Prihvaćaš i ovo poniženje kao volju svoga Oca i pokazuješ da se na zlo nikada ne vraća zlom.

Golotinje duše, Gospodine, mnogo više nego golotinje tijela, ponižavaju i nas i naše obitelji. Proširene klevete zbog kojih dolazi do omalovažavanja i razdora. Odane tajne. Prepričavane pogreške i mane. Pretrpljene batine i ožiljci koje drugi mogu vidjeti. Sumnja u istinitost naših riječi... Teško je zaboraviti takva poniženja. Još teže oprostiti. Ali Ti nas poučavaš da Tvoji učenici praštaju i neoprostivo, jer nijedan postupak drugih ljudi ne može umanjiti naše dostojanstvo. To može samo grijeh koji osobno učinimo.

Pomolimo se!

Gospodine Isuse, pomozi nam da svojim riječima i djelima nikada ne sramotimo i ne ponižavamo svoje bližnje, jer u njima sramotimo i ponižavamo Tebe. U situacijama kada drugi žele poniziti nas, pomozi nam da ostanemo dostojanstveni i 'svoji'. Omekšaj nam srca da možemo opraštati jedni drugima i tako graditi svijet ljubavi. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!

 

Neka dođu i na mene

patnje za me podnesene

Sina tvoga ranjenog.

11. postaja: Isusa pribijaju na križ

Isuse, ovo je vrhunac Tvoje fizičke boli. Mi ju, ma kako pobožni bili, ne možemo niti zamisliti. Možemo tek ovim svojim razmišljanjem i molitvom u njoj sudjelovati. Ti ne razmišljaš o svojim ljudskim pravima. Ne pozivaš se na njih. Radi nas se odričeš i onog najosnovnijeg: prava na život. Vjerojatno posljednji put Tvojim mislima prolazi Tvoja Majka, koja zajedno s Tobom trpi svaki udarac čekića. Vjerojatno posljednji put ovdje na zemlji misliš i na nas zbog kojih si dopustio biti razapet.

Mi, Gospodine, pribijenost na križ nismo izabrali, ali ona dođe i postane naša svakodnevica. Teška bolest. Operacija o kojoj nam ovisi život. Prikovanost za invalidska kolica. Nepravda. Gubitak radnog mjesta i nezaposlenost. Nesposobnost da oprostimo... Štošta je što sputava svako naše djelovanje, a Ti nam pokazuješ da nam se baš onda, kada ne možemo više učiniti ama baš ništa, otvara vrelo milosti i blagoslova.

Pomolimo se!

Gospodine Isuse, molimo Te da nam svaki put kad ne znamo ili ne možemo učiniti ništa, pokažeš smisao takvoga trpljenja i učiniš nas spremnima dati život za bližnje. Jer tko hoće život svoj spasiti – izgubit će ga, a tko izgubi život poradi mene – taj će ga sačuvati, rekao si Ti koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!

 

Daj mi s tobom suze livat,

Raspetoga oplakivat,

dok na svijetu budem ja.

12. postaja: Isus umire na križu

Gotovo je, Isuse! Promatramo Tvoje mrtvo tijelo. Tišinu prekidaju jecaji pobožnih žena. Tvoje su muke završile. Tvoji prijatelji su u nevjerici da više nisi tu. Oni koji su željeli Tvoju smrt, sada postaju svjesni težine svojih djela. U Tvojoj su smrti otkrili o Tebi više nego za vrijeme Tvoga života. Je li moguće da smrću život završava?

Gospodine, svi smo se mi susreli sa smrću. I danas nosimo u sebi prazninu nastalu gubitkom voljene osobe: oca, majke, bake ili djeda, prijatelja... I danas se često pitamo zašto su morali umrijeti? Zašto dobri ljudi umiru prvi? Gdje su sada kada ih trebamo? A Ti nam govoriš da smrt nije kraj. Ona je samo vrata u Vječnost.

Pomolimo se!

Gospodine Isuse, koji si nam svojom smrću otvorio vrata vječnoga živoga, utješi nas zbog rastanka s našim dragima. Podsjećaj nas da nismo ostali sami, da nas vodi, hrabri i tješi Tvoj Duh Sveti, kao i zajedništvo Crkve koju si stvorio kao našu drugu obitelj. A svima našima koji su preminuli, kao i svim herojima koji su izgubili život u obrani domovine, otvori vrata Kraljevstva. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!

 

U tvom društvu uz križ stati,

s tobom jade jadovati

želja mi je jedina.

13. postaja: Isusa skidaju s križa i polažu majci u krilo

Marijo, Majko Isusova, primaš u svoje krilo mrtvo tijelo svoga Sina. Tvoja je tuga neizmjerna i tvoje je srce slomljeno, ali Ti si i sada vjerna svome obećanju koje si dala Bogu. Tu na Golgoti rođeni su Tvoji novi sinovi i kćeri. Za njih ćeš nastaviti živjeti i moliti.

Na ovoj Ti postaji, Gospodine, zahvaljujemo za majke i prikazujemo Ti sve njihove križeve. Te predivne, hrabre žene koje čine sigurni oslonac naših života. Koje su nas nosile u svom krilu i primile na ovaj svijet unatoč teškim situacijama u kojima su se nalazile. Koje podnose sve teškoće kako bi obitelj ostala na okupu. Koje su ostale same. Koje nam pomažu u svim situacijama i dižu nas iz naših padova. Koje podižu kredite kako bi djetetu kupile aparatić za zube. Koje unatoč bolesti ispunjavaju obećanja i vode nas na izlet. Koje bdiju noćima pored naših kreveta jer imamo temperaturu. Koje su na bilo koji način izgubile svoju djecu. 

Pomolimo se!

Marijo, Majko Isusova i Majko naša! Ti koja si znala primiti Isusa u svoje naručje i u svoje srce i koja si svoj život podredila Njegovu poslanju, izmoli nam da Ga i mi dostojno i rado primamo u svakoj Svetoj Pričesti kako bi Njegova prisutnost preobražavala naše živote. A Ti, Gospodine Isuse, blagoslovi naše majke i budi im nagrada za svu njihovu ljubav. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!

 

Kada dođu smrtni časi,

Kriste Bože, nek me spasi

Majke tvoje zagovor.

14. postaja: Isusa polažu u grob

Isuse siromašni, kao što za života nisi imao gdje glavu položiti, tako i sada nakon Tvoje smrti Tvoje tijelo polažu u tuđi grob. I sada si prepušten tuđoj darežljivosti i brizi. I ovim svojim činom nam govoriš kako je pravo bogatstvo u bogatstvu srca i duše, a ne u materijalnim stvarima.

I naše obitelji, Gospodine, oskudijevaju. Često nismo u mogućnosti priuštiti si novu odjeću i obuću, otići na putovanje ili rodbini u posjet. Žalimo se na takvo stanje, maštamo o novim stvarima, a kada ih dobijemo, shvatimo da nas nisu ispunile. 

Pomolimo se!

Gospodine Isuse, ovdje nad Tvojim grobom jasnije shvaćamo smisao odricanja i poniznosti. Tek onda kada se odreknemo svega što nas veže za svijet, svih svojih želja i traženja, onda kada i ono što imamo dijelimo sa siromašnijima od sebe, tek tada možemo postati kao zrno koje izbija iz zemlje i donosi plod. Podrži nas u tim nastojanjima. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!

 

Kad mi zemlja tijelo primi,

dušu onda uzmi ti mi

u nebeski blažen dvor.

 

Završna molitva

Gospodine Isuse, dopratili smo Te do Golgote. Utkali smo u Tvoj križ i naše križeve. Bili smo i Pilat i bijesna svjetina – oprosti nam! Ali, bili smo i Šimun i Veronika i jeruzalemske žene – pomozi nam!

S Tobom smo otkrivali smisao naših životnih križnih puteva. Daj da s Tobom prispijemo i uskrsnuću. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!

 

NAPOMENA! CIJELI TEKST "KRIŽNI PUT" MOŽETE PROČITATI U PRILOGU.