Katolička osnovna škola Šibenik

Tamo gdje se sve sruši, uništi i nestane ipak nešto ostaje. Ostaje nevidljivo, duboko skriveno u postanku čovjeka, u daru Stvoritelja njegovoj djeci, a to je nada. Nije to riječ koja se stavi na mjesto tri  točke nakon ispričane tužne priče i glumi utjehu, već graditeljica novoga života. To nam je pokazao grad Vukovar. Grad koji je jednom bio, a zatim je nestao.

Mučki su ga satirali i  ubijali. Raspukli su svaki kamen na koji je stala ljudska noga i polomili svaku klupu u koju su svoju ljubav urezali zaljubljeni parovi. Pomeli su svo lišće koje je šuštalo pod  užurbanim nogama  ljudi koji odlaze na posao i isisali sve radosne uzvike zaigranih prijatelja na igralištima, obalama i livadama.

Potopili su u dubokoj rijeci snove, planove, iščekivanja i otrovali ribu koju su očevi lovili i majke pripremale svojim obiteljima za nedjeljni ručak. Porazbijali su prozore i pustili hladne vjetrove u njihove domove. Posjekli su  grane na kojima su visjele ljuljačke, pa i spore i teške korake najstarijih su pregazili gusjenicama tenkova i bukom rastjerali prijateljski stisak ruke. A ranjenim pticama su lomili krila i oduzeli im let za koji su stvorene. Spustili su plamen i grmljavinu koji je poharao Grad.

Nada... Gradi i oživljava. Čini ono što u nekom trenutku ne vidimo ni pogledom koji usmjerimo godinama ispred. Osmaši naše škole vidjeli su tu nadu, koja je godinama gradila, davala i činila ono čega prije dvadesetak godina više nije bilo.

U sklopu projekta "Posjet učenika osmih razreda Vukovaru“ i u organizaciji MZOS i  Javne ustanove „Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar“ 27. 4. krenuli smo na put dug kilometrima, uz kraća zaustavljanja, radosnu pjesmu, hrvatsku trobojnicu i srca otvorena svemu što nas u Vukovaru očekuje. Stigli smo na večer, umorni od puta, ali i dalje dobro raspoloženi. Nakon prve večeri koja je prošla u druženju, upoznavanju učenika drugih škola Šibensko-kninske županije i tek par sati sna učenici su počeli s programom upoznavanja Vukovara i njegove uloge u Domovinskom ratu. Zanimljiva i poučna predavanja je održao povjesničar o položaju Hrvatske u bivšoj SFRJ i o razlozima  potrebe za samostalnošću, a poslije i vojnik Hrvatske vojske koji nas je detaljno upoznao sa cijelim slijedom događaja koji su bili značajni u obrani Vukovara. Nakon ručka uslijedilo je upoznavanje Vučedolske kulture, kulture bakrenog doba nazvane po lokalitetu Vučedolu. Učenici su se upoznali sa svim značajkama te kulture, koja je izrazito bitna, ali isto tako nedovoljno prezentirana u javnosti.

Nakon toga smo posjetili Gradski muzej Vukovar koji je smješten u dvorcu Eltz, gdje smo se susreli sa crtežima, skulpturama, stilskim namještajem i mnogim drugim predmetima. Sa svime što smo vidjeli, čuli i pohranili krenuli smo  u hostel na još jednu večer prijateljskog druženja, upoznavanja, pjesme, disca i malo prospavanih noćnih sati.  Zadnji dan izleta  nakon doručka i popakiranih kovčega pospremljenih u autobus krenuli smo na zadnju turu razgleda, tako smo otišli do Trpinjske ceste ili groblja tenkova, Spomen doma hrvatskih branitelja, Bolnice, Memorijalnog groblja hrvatskih branitelja, vodotornja koji je uz Vučedolsku golubicu postao simbol Vukovara, Spomen doma Ovčara i same Ovčare.

Poslije razgledavanja je uslijedila Škola mira i kviz na kojem su sudjelovali učenici. U pauzama škole i kviza začula bi se pjesma ¨Lijepa li si...¨ koja je udružila sve prisutne učenike, pa i njihove nastavnike.

Sretni i ispunjeni krenuli smo svojim kućama noseći tu nadu koju nam je Vukovar darovao.

Hvala Vukovaru!

Milena Mikulandra, razrednica 8.b