Katolička osnovna škola Šibenik

Kažu da je Šibenik grad s dušom koji skriva toliko duboke spoznaje koje je nemoguće lako iscrpiti. Posebnu radost Šibenčanima predstavlja vrludanje tijesnim ulicama, stalno otkrivanje bogatstva arhitektonskih detalja, koračanje uvijek drugim koracima te bogaćanje duha koje srce grada donosi.

Mama Ana Paić Bumbak, turistički vodič, pozvala je učenike 2.a razreda u đir po gradu. 

Polazna točka obilaska bio je Perivoj Roberta de Visianija u kojem su radoznali učenici saznali sve o Šibenčaninu  po kojem je gradski park dobio ime kao i da žive u najstarijem samorodnom hrvatskom gradu na Jadranu, rođenom podno tvrđave sv. Mihovila na ušću rijeke Ktke. Nije manje važan ni značaj koji za grad ima kip Petra Krešimira IV. Na zanimljiv i pristupačan način  mama Ana objašnjavala je učenicima kako su Šibenčani kroz povijest prkosili i odolijevali mletačkim nasrtajima. Veličanstvene tvrđave kao obrambene točke grada, zidine, brojne legende te život i rad Šibenčana samo su neke od tema razgovora koje su zainteresirale učenike.

Prolazeći Poljanom i Kalelargom, povremeno se zaustavljajući, učenici su priznali kako ima nešto posebno u labirintu stare gradske jezgre koja broji najviše kamenih stepenica na Jadranu. Posebno ih se dojmila Gorica, samostan sv. Luce i legenda vezana uz Strme stube. Priča o Anki „šemprešoli“ i njezinoj nesretnoj ljubavi dodirnula je mališane koji su prolazili ulicama i putevima kojima je i graciozna Šibenčanka nekoć hodala. Ostala je, još uvijek,  nadahnuće mnogim šibenskim piscima. Razgovarajući o Anki i njezinom mornaru, uputili su se u Srednjovjekovni samostanski mediteranski vrt sv. Lovre. Starinske mirisne ruže, ljekovito i začinsko bilje, kapare i mnoge druge biljke krase ovu rijetku znamenitost, jedini samostanski vrt takve vrste u Hrvatskoj.

Pod vodstvom mame Paić Bumbak, većina učenika prvi put je posjetila špilju Gospe Lurdske smještenu pod pročeljem samostanske crkve sv.Lovre. Pomolivši se, krenuli su dalje istraživati goričke i dolačke ulice zapetljane u autentičnu dalmatinsku formu, djelujući kao labirint. Mama Ana otkrila im je izlaz pa su oduševili shvativši da se nalaze na poznatom terenu. Zadnje odredište bila je šibenska kamena ljepotica – katedrala sv. Jakova do koje učenicima nije trebala pomoć u snalaženju. Ponosni na svevremenski simbol Šibenika, djeca su zaključila da je bliska malom čovjeku, budući da 72 kamene glave prikazuju ribare, težake i ostale Šibenčane koji su tada živjeli.

Mama Ana je svojom strpljivošću i energijom uspješno osvijestila  učenicima da stara jezgra grada koju su posjetili prikazuje početke i prošlost naših sugrađana, našu zahvalnost i ponos te inspiraciju za daljnji napredak u budućnosti.

Od srca joj zahvaljujemo na uloženom trudu i vremenu i veselimo se zajedničkim budućim izazovima!

                                                                                     Željka Ćaleta Car, učiteljica