Katolička osnovna škola Šibenik

Grgur Alviž, Šime Pleadin i Marko Budimir, bogoslovi naše biskupije, predvođeni don Rokom Glasnovićem, 25. rujna u kongresnoj dvorani Katoličke škole imali susret sa učenicima i učenicama sedmih i osmih razreda. Susret je zamišljen kao razgovor, prezentacija života sjemeništaraca i bogoslova onima koji će se uskoro naći na raskrižju različitih ponuda u smislu izbora  zvanja i posla/poslanja kojim se žele baviti u budućnosti. 
Don Roko je na početku pozdravio sve učenice, učenika, nastavnike, nastavnice i s. Mandicu ravnateljicu škole. 

U slobodi koju je svakome od nas darovao Bog nekada se jasno ne može vidjeti je li ono što mi želimo u skladu s naumom Božjim o nama, rekao je don Roko. To se postupno otkriva, u ranoj mladosti i mijenja, ali konačno većina ljudi radi i živi onaj posao koji voli (drugačije nije dobro!). Nekoga Bog zove s 19 godina, nekoga s 15, nekoga i kasnije, ali najvažnije je poslušati i potražiti Boga u svom životu. 
Nakon uvodnih riječi zajedno su pogledali video isječak o mladiću koji je u ranoj dobi pošao lošim putem, pušio s 11 godina, probao drogu s prijateljima i htio biti cool!!! Nakon traženja i nalaženja Boga, nakon blagoslova koje je doživio na svetim misama, obratio se i promijenio život na bolje, okrenuo se Bogu potpuno. Sada se priprema za svoju prvu svetu misu i  radosno svjedoči kako Bog i njega kao slabog, nevjernog, ponekad čudnog ipak zove, voli i vodi! 
Prvi se predstavio bogoslov Šime i rekao kako se često morao „braniti“ od prijatelja i susjeda koji su se ponekad smijali i govorili da je pop ili će biti pop... Sigurnost u ispravnost svog izbora doživio je u društvu s drugim sjemeništarcima, bogoslovima s kojima dijeli, život, brige i radosti koje čine život dinamičnim i bogatijim. Šime je treća godina bogoslovije i uspješan student/bogoslov. 
Grgur je sjeo na pozornicu (radi treme). Od malih nogu je s mamom, koja je vjeroučiteljica, bio u crkvi. Kada je mama išla čitati poslanicu za njom bi vikao da se vrati, kada bi išla na pričest rekao bi da je i on gladan… Mama mu je kada je imao dvije godine skrojila malu ministrantsku haljinicu koju je obukao i na iznenađenje župnika bio cijelu misu miran i dobar. Znao je u kući sa svojim roditeljima i braćom predvoditi svoju misu u tatinim majicama liturgijskih boja. U mladosti se i zaljubio, volio, ali Bog je njegovo srce obuzeo i Grgur je odlučio služiti Kristu i čovjeku u Crkvi kao svećenik. Sada je vrlo blizu đakonskog ređenja koje radosno i ponosno čeka! 
Marko je završio sjemenište i prva je godina bogoslovije u Splitu. Njegov put u duhovni poziv potaknuo je dobar primjer roditelja, odgajatelja, posebno je zapamtio pitanje don Roka, koji ga je svojedobno pitao je li on razmišlja o duhovnom pozivu? Ni sam nije znao odgovor, ali krenuo je u sjemenište odakle su mama i tata mislili da će se brzo vratiti kada vidi koliko je to drugačije od onoga što može imati u svakoj drugoj školi. Ali nije, nije se vratio! Čvrsto vjeruje da će i ovih nekoliko godina studija koje su pred njim brzo proći, te će i on dočekati slavlje prve svete mise u Vrpolju nakon puno, puno godina!
Učenice i učenici su pažljivo pratili i slušali što su bogoslovi govorili. Nakon izlaganja don Roka i bogoslova postavili su nekoliko pitanja o životu u sjemeništu, o tome što smiju, što ne smiju imati, o ustajanju i o slobodnom vremenu… Zajednička fotografija ostat će kao podsjetnik na ovaj susret, a tko zna što je u kojem srcu niklo ili se već rodila kakva odluka i odabir! 

s. Jakica Vuco, vjeroučiteljica