Katolička osnovna škola Šibenik

Rano ujutro u subotu 8. lipnja,  okupilo se  tridesetak hodočasnika u dvorištu Škole spremni za hod do Gospe u Krasnom! Stigle su mame, tate, braća, sestre školaraca, spremni za slobodni dan i rekreaciju s loptom, šeširima, prostiračima, slatkišima i marendom u ruksacima.
Odredište svojim položajem privlači hodočasnike, osobito u ljetnim razdobljima, jer gorski kraj ima ono što obala nema; svježinu i koji stupanj manje… Razmatrajući slavna otajstva krunice i pjevajući Gospi najbolje što smo mogli, stigli smo na odredište. Prekrasan pogled i čisti zrak u visine Velebita i nizine Like nahranili su naša pluća i srca. 
Rijetko se događa da se na Krasnom slavi krštenje, ali mi smo se radovali novokrštenoj Lori koja je toga dana na svetoj misi postala dijete Božje uz našu radosnu pjesmu i ljubav svojih roditelja i rodbine. 

Poslije sv. Mise prigoda je bila za igru graničara u kojoj je brojnija ekipa pobijedila, ali nisu pobjednici likovali, nego zajednički dijelili radost. Trebalo je prikupiti snage za daljnje sadržaje, pa smo zajedno krenuli u samo mjesto Krasno i ručali kod gostoljubivih Ličana.

Kuća Velebit, koju smo posjetili i u kojoj smo se zadržali više od sat vremena, proteže se na četiri etaže i obuhvaća nekoliko tematskih cjelina koje se međusobno isprepliću i prožimaju kako bi nam se što bolje pokazalo bogatstvo Velebita, njegova raznolikost te kulturna i prirodna vrijednost. Vidjeli smo risove, medvjede, leptire, rakove i mnoge druge životinjice, stanovnice Velebita. Gledali naočalama kojima ptica gleda svijet oko sebe, osjećali mirise trava i stabala, osluškivali zvukove hoda životinja, padanja kamena u špilju, spusta liftom do 1000 metara (kao u špilju!) i mnogo zanimljivosti i neobičnog bogatstva prirode i kreativnosti čovjeka koji je osmislio projekt Kuće.

Ali nije to još bilo sve: uputili smo se i na izvor Gacke,  doživjeli hladnoću i ljepotu čiste vode koja i danas ima mlinice za mljevenje raznih vrsta žitarica. U bogatstvu dana i ljepoti susreta pomalo smo sigurnim rukama vozača pošli u autobus i prije mraka stigli kući ispričati bakama, djedovima, prijateljima i svima koje volimo o svemu onom što smo vidjeli i doživjeli. Neka se ponovi uskoro, rekli smo svi zajedno! 

                                                                                      s. Jakica Vuco, vjeroučiteljica