Katolička osnovna škola Šibenik

Još je jedno jato napustilo gnijezdo... Kratki je to rezime zadnjeg nastavnog dana u kojem su se učenici i djelatnici škole oprostili od 33 osmaša. Ionako vruć lipanjski dan, dodatno je ''zagrijan'' uzavrelom školskom atmosferom.

U svečanom programu, kojem su nazočili i njihovi roditelji, razrednice s. Renata Azinović, Martina Kolovrat i Josipa Baljkas Klisović uputile su oproštajne riječi svojim učenicima.

''Meni ste bili dar Neba! Bili ste sve ono što ja nisam. Sve ono što mi je trebalo. Bili ste uzrok moje radosti i moga ponosa zbog kojih je sve ovo što radim imalo smisla. Bili ste razlog mojih strepnji i mojih strahova po kojima sam otkrivala nove granice ljubavi.''

''U ovom trenutku mogu samo reći da mi se srce smije. Ponosna sam na svaki naš pad i poraz, jer nismo ostali na podu. Dizali smo se svaki put još jači i hrabriji i tako došli do ovoga što imamo danas. A to što danas imamo je prijateljstvo''

''S vama sam bila samo 4 mjeseca, a uspjeli ste ostvariti veliki trag. Svaki od vas, na svoj način. Iako teško pokazujem osjećaje, u kratko vrijeme ste uspjeli izvući da kažem: oni su moji. Moji.''

Riječi su tekle jedna za drugom, emocije bile vidljive u svakom trenutku. I foto-osvrt na vrijeme provedeno zajedno pokazao je bogatstvo uspomena, iskustava i vrijednosti koje će i jedni i drugi ponijeti u život. A da su itekako prepoznati vidjelo se već u interaktivnom dijelu programa, po načinu na koji su učenici prepoznavali jedni druge na temelju razredničinih opisa.

Naravno, ni oni nisu ostali dužni učiteljima. Biranim riječima, neizostavnom rimom i originalnim karikaturama jedne učenice uputili su svoju posljednju poruku onima koji su im obilježili prethodne godine i pokazali što im je od svega zapravo bilo najvažnije.

Nakon službenog programa, uslijedio je onaj neformalni, uz mnoštvo zagrljaja i zalogaja te dogovor da će sličnih neformalnih susreta biti još... Znamo da hoće jer, kako reče jedan osmaš: ''Mi smo već familija''!

s. Renata Azinović, vjeroučiteljica

Želim ti sva blaga Božja.

Sve što će ti život činiti dragocjenim, jedinstvenim i svetim.

I po čemu će Bog biti kod kuće u tvojim danima.

U tvom srcu.

Obdario te Bog mudrim srcem da možeš prepoznati životnu službu koju ti povjerava.

Obdario te jasnoćom i sigurnošću da smireno i čvrsto otkloniš od sebe sve što bi htjelo odvratiti tvoju pozornost od Njegovih poticaja.

Obdario te snagom koja će se potvrđivati u blagosti i sućutnosti.

Prožeo ti sva nastojanja postojanošću.

Uveo te Bog u iskustvo blaženstava.

U pronicanje tajni koje ostaju skrivene dodirima površnosti.

Poveo te za ruku kroz životne dobitke i gubitke i priskrbio ti obilje otvorenosti da kroz prihvaćanje rasteš u duhovnom djetinjstvu.

Natopio ti dušu vedrinom da ti srce uvijek i u svemu bude osjetljivo na dobrote i ljepote života i svijeta.

Podario ti zanos koji će ti biće uzdizati k nebeskom i činiti skrbnim za zemaljsko.

Dovodio na tvoje putove ljude s kojima ćeš moći dijeliti dušu i svoje snove ukorijeniti u zbilju.

Želim ti sva blaga Božja.

I ona koja miliju i ona koja te potiču da nezaustavljivo ideš ususret životnim izazovima – i njihovim blagoslovima i njihovim ranama.

Želim, svim srcem želim da ti duša uvijek pamti snagu i toplinu Božjeg zagrljaja.

Da ih pamti i u studenim danima i da te bol ne lomi, nego da ti duh usmjerava k onome što ne prolazi.

Želim ti da dozrijevaš u zahvalnosti.

Želim ti sva blaga Božja.

I želim da iskusiš da si i ti Božje blago, blago vrijedno Njegove ljubavi.

(Stjepan Lice)