Katolička osnovna škola Šibenik

Dani u Velikom tjednu vrijeme su kršćanske ozbiljnosti, sabranosti i promišljanja o svetosti vremena i događanja u njemu. Iako mali, i učenici naše škole pokazali su kako slušanjem i čitanjem Božje riječi, molitvama te dobrim djelima shvaćaju važnost korizmenog vremena očekujući temeljni blagdan kršćanske vjere – Uskrs. Dok su na satovima vjeronauka utvrđivali svoje znanje o životu Isusa Krista, njegovoj muci, smrti i uskrsnuću, učiteljice su pripremale iznenađenje. 

Dana 03. travnja 2012. godine u posjet školi pozvani su članovi družbe Vodičkih žudija, čuvari Kristova groba i sto godina duge tradicije, koji su, bez obzira na mnoštvo obveza u Velikom tjednu, velikodušno prihvatili naš poziv,  pokazujući i time svoju spremnost na žrtvu i svjedočenje vjere u Isusa Krista.

Sestra Renata Azinović  kroz zanimljivu je prezentaciju zajedno sa svim učenicima škole ponovila značenje Velikog tjedna, s naglaskom na običaje koji su zastupljeni u župama Šibenske biskupije, kao uvod u kratki dokumentarni film o družbi Vodičkih žudija. Ni ne sluteći kakvo ih iznenađenje čeka, učenici su strpljivo slušali priču o mladićima odjevenim u odjeću rimskih vojnika i njihovim ulogama u Velikom tjednu te pomno pratili prikaz procesije na Veliki petak. U trenutku prikaza mise na Veliku subotu i svećenikovog „Slava Bogu na visini“ te prikaza padanja žudija, na sveopće iznenađenje u dvoranu su dostojanstveno ušetali žudiji!

Nakon početne nevjerice, proradila je dječja znatiželja te su ubrzo gotovo sve ruke bile u zraku. Mnoštvo zanimljivih pitanja upućeno je žudijama, koji su se izvrsno snašli u svojoj, kako su sami rekli, nesvakidašnjoj ulozi. Tako smo saznali tko su oni, kako su odjeveni, zašto neki od njih imaju drugačije odore od ostalih, tko je buzdobaj, tko je sulica, tko može postati žudija te mnoštvo drugih detalja njihovih uloga. Oni sretniji imali su priliku i sami doživjeti kako je to biti žudija, držeći štit i koplje u rukama, stavljajući kacigu na glavu ili provjeravajući jesu li dovoljno narasli da i sami budu žudiji mjereći se buzdovanom.

Naše ugodno druženje ovjekovječili smo zajedničkim razrednim fotografijama kao uspomenama na nezaboravni doživljaj te se nadamo se da ćemo i mi njima ostati u lijepom sjećanju.  Obećali smo moliti Boga da im podari svoj blagoslov da i dalje ustraju u čuvanju tradicije i svjedočenju istine Kristove muke, smrti i uskrsnuća.

Ivana Bertić i Bjanka Skočić, učiteljice