Katolička osnovna škola Šibenik

U organizaciji Udruge Ardura iz Šibenika u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić predstavljen je projekt „MALI veliki“ u srijedu, 25. travnja.   Nina Živković, socijalna radnica u uvodnom je predstavljanju upoznala sudionike s projektom  „MALI veliki“ pojasnivši kako je kroz nešto više od godinu dana spojio je 15-oro djece s volonterima koji im kroz igru i druženje pomažu u odrastanju. Četiri edukacije za volontere pohodilo je 28 ljudi, od kojih je njih šestero aktivnih i dalje radi s djecom.
Djeca s kojima se radi su najčešće osnovnoškolci koji se nalaze u određenom psihosocijalnom riziku, bilo da dolaze iz jednoroditeljskih ili problematičnih obitelji, povučena djeca, ili pak djeca s posebnim potrebama. Svoje korisnike  pronalaze  u suradnji s osnovnim školama Petar Krešimir IV. i Juraj Šižgorić te Centrom za socijalnu skrb Šibenik. MALI veliki je isključivo volonterski projekt, a radi se po uzoru na svjetske organizacije Big brother i Big sister koje uspješno djeluju već dugi niz godina.  Udrugu Arduru od ove školske godine financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa pa volonteri dobivaju i novac kako bi mogli svog malog prijatelja izvesti u kino, na piće i slično.  Volonteri u projektau jednom mjesečno imaju supervizijske sastanke s psihologinjom na kojima prepričavaju iskustva i dobivaju savjete oko svog odnosa s djetetom. Također, jednom mjesečno svi volonteri i djeca sudjeluju na danu društvenih igara.

Caritas naše biskupije već četiri godine organizira volontiranje mladim osobama iz Njemačke, preko udruge SOF.iAe.V. iz Triera. Postoji i mogućnost da mladi volontiraju u Njemačkoj, ali za sada iz Šibenika nikoga nema.  Svoje iskustvo volontiranja iznijela je i naša Sinah Aline Clos koja volontira u našoj školi. Objasnila je proceduru dolaska u našu domovinu, preko prijavljivanja u udrugu, seminara, razgovora, poticaja, stvaranja užeg kruga kandidata i konačnog izbora i odlaska u zemlju koju udruga odabere. Naglasila je kako mladi volonteri iz njezine udruge volontiraju u mnogim zemljama svijeta, a sama je željela volontirati negdje u Africi, a nikako u Europi. Zbog objektivnih okolnosti odabrana je za volontiranje u Europi. Na osnovu iskustva volontera prethodnih godina prihvatila je volontiranje u našem gradu.  Ukratko je prikazala svoj radni dan u našoj školi i svoje obveze. Zahvalila je svim djelatnicima Caritasa, škole, prijateljima i izrazila radost na mogućnosti upoznavanja načina života i rada u Šibeniku. Njezino ovladavanje našim (teškim) jezikom najbolji je dokaz njezine želje za životom u našem gradu. Sinino oduševljenje volontiranjem može biti poticaj i našim mladima za sličan korak, a osobito konstatacija kako je volontiranjem ona sama na dobitku kojeg je teško izraziti riječima.