Katolička osnovna škola Šibenik

Dominikanka s. Manes Puškarić položila je doživotne zavjete u nedjelju 7. kolovoza u samostanskoj kapeli u Korčuli na euharistijskom slavlju koje je predvodio dubrovački biskup Roko Glasnović u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom Đurom Hranićem, šibenskim biskupom Tomislavom Rogićem, umirovljenim biskupom Antom Ivasom, braćom dominikancima i okupljenim svećenicima.

U slavlju su sudjelovala četvorica biskupa, jer sestre obilježavaju 100. obljetnicu smrti svoga utemeljitelja dominikanca fr. Anđela Marije Miškova. Biskupi iz Šibenika su prisutni jer je Miškov rodom iz Zlarina. Đakovačko-osječki nadbiskup je nasljednik biskupa Josipa Jurja Strossmayera koji je bio Miškovov veliki prijatelj i dobročinitelj u gradnji samostana u Korčuli. Bili su nazočni i roditelji s. Manes, sestra s obitelji, dominikanke, te prijatelji zajednice, objavljeno je na mrežnoj stranici dominikanke.org.

Slavlje je počelo ulaznom procesijom i pjesmo Divne l’ nade, koja se uvijek pjeva kod zavjetovanja sestara. Razmišljajući o nedjeljnom evanđelju biskup Glasnović u homiliji povezao je poruku Božje riječi i čin zavjetovanja s. Manes. Naglasio je da je ona pozvana poput vjernog upravitelja davati pravi obrok drugima od onoga što je sama primila kao dar. I trebamo biti spremni na Gospodinov dolazak, jer često puta mnogo toga znamo ali nam to neće koristiti pri konačnom susretu s njime jer nismo naučili ljubiti, opraštati, žrtvovati se. Biskup je istaknuo da u teškim situacijama treba pitati Isusa za savjet, jer ljudi ne mogu dati pravi odgovor. Završio je svoj homiliju pjesmom Rajmunda Kuparea:

Mrtvi mi valovi izbacuju vesla. / Sporo idem uza snagu svu. / A On mirno spava (k’o da ne zna za me) / Ništa za to. On je tu.

Imam vjeru čvrstu da prkosim vjetru / I znam da je Isus meni sklon, / Pa, kad teška vesla iz ruku mi padnu, / Ja ću zaspat, a veslat će On.

Nakon homilije slijedio je obred zavjetovanja. Crkva prati taj čin predanja zazivom svetaca u litanijama, dok je zavjetovanica prostrta pred oltarom u obliku križa. Zatim je s. Manes izrekla svoje doživotno obećanje Bogu polažući tri zavjeta: posluha, čistoće i siromaštva na ruke vrhovne glavarice s. Jake Vuco. Sestra prima prsten kao znak vjernosti Zaručniku. Na kraju obreda zavjetovanja vrhovna glavarica izjavljuje “da ti je od sada u ovoj obitelji sestara dominikanki s nama sve zajedničko.”

Na završetku euharistijskog slavlja slijedio je svečani Tebe Boga hvalimo za dar još jednog Bogu posvećenog života i svečani blagoslov. Zatim je srdačnu čestitku uputio biskup Ivas. Istaknuo je kako ga ime s. Manes podsjeća na riječi dvojice učenika na putu u Emaus: Ostani s nama, Gospodine, što na latinskom glasi: Mane nobiscum, Domine. Zaželio je da Gospodin ostane s njome i po njoj među ljudima.

S. Manes Romana Puškarić rođena je 1993. u Ogulinu. Odrasla je u župi Ivana Nepomuka u Vrbovskom. U zajednicu sestara dominikanki stupila 2013. Sljedeće godine započela je novicijat, a 2016. položila prve zavjete. Diplomirala je na katedri fundamentalne teologije u Zagrebu 2019. Radi kao vjeroučiteljica u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku. (preuzeto: https://ika.hkm.hr/)