Katolička osnovna škola Šibenik

Usudit ću se reći da ne postoji čovjek koji bar jednom nije prošao kroz Karlovac. Koji bar jednom nije imao kratku pauzu na karlovačkom Autobusnom kolodvoru ili koji se nije vozio jednom od tri naveliko poznate ceste koje povezuju kontinentalnu Hrvatsku s morem.  Iako su Karolina, Jozefina i Lujzijana pomalo već pale u zaborav ili neke druge priče, do srca Hrvatske došli smo modernijim, novijim cestama. Možda će čitatelj ovog članka na početku steći dojam da nam je želja promovirati neke od navedenih sadržaja ili da smo sponzorirani od strane Karlovačke turističke zajednice, no, na našu radost, morat ću Vas razočarati. Srce Hrvatske koje povezuje kontinentalnu i primorsku Hrvatsku jučer je, 18. lipnja, u svojem Nacionalnom svetištu svetog Josipa, povezalo dvije male ali srcem velike Katoličke osnovne škole onu požešku i šibensku. I nije slučajnost što smo za ovaj susret izabrali baš ovo mjesto jer obje su Škole za svog zaštitnika izabrale sv. Josipa.

On koji je zaštitnik obitelji i domovine, koji je zaručnik naše Bogorodice, bio je posrednik susreta koji je spojio velika srca slavonskih ravnica s onim nimalo manjim jadranskoga mora. Zahvalni dragome Bogu što smo mogli ostvariti ovaj susret, naše zajedničko druženje započeli smo Njemu u čast, svetom misom koju je predvodio don Roko Glasnović, povjerenik za pastoral obitelji Šibenske biskupije u koncelebraciji vlč. Ivice Žuljevića, ravnatelja Katoličke osnovne škole u Požegi i don Bože Škembera, ravnatelja Katoličkog školskog centra u Šibeniku i ekonoma Šibenske biskupije. Okupljeni oko Euharistijskog stola zahvalili smo Gospodinu na protekloj nastavnoj godini i u našim molitvama spomenuli se naših učenika, roditelja, djelatnika i obitelji.

Ubrzo nakon okupljanja oko Euharistijskog stola uputili smo se u kratki obilazak starog grada Dubovca, burga koji je stoljećima branio ovo područje od osvajača. Preselili smo se za stol hrane, kako one tjelesne jer nam je okrepa na +37 bila više nego neophodna, tako i one hrane koja je bila začinjena našim osobnim začinima, osmjesima, riječima, pogledima, razgovorima i na koncu pjesmom o slavonskoj ravnici i jadranskome moru. Kao što to već i vrapci na granama znaju, da sve što je lijepo kratko traje, našem druženju došao je kraj nakon obilaska Franjevačke crkve i muzeja. Po rastanku s djelatnicima Katoličke osnovne škole iz Požege uputili smo se na kratko razgledavanje muzeja Domovinskog rata u mjestu Turanj i osnovnoj školi koju je pohađala naša ravnateljica, gdje smo toplo primljeni.

I možda već čitatelj naslućuje da smo se preko Turnja jednom od spomenutih cesta vratili u Šibenik , no nas je put vratio u Karlovac, točnije uz obalu Korane gdje smo odlučili popiti zajedničku kavu, pojesti bar kuglicu sladoleda i obrisati pokoju kapljicu znoja. Na zajedničkoj kavi naša ravnateljica s. Mandica Starčević uručila je poklon uz riječi zahvale volonterki Anji Fell, koja je preko njemačke organizacije Sofija u suradnji sa Šibenskim Caritasom provela godinu dana s nama. Veliko hvala Anji ali i svima koji su omogućili i uljepšali ovaj susret.

Karmela Tomašević, koordinatorica cjelovitog odgoja