Katolička osnovna škola Šibenik

,,Čudno društvo“ – promrmljao je 13. studenog kapetan Josip gledajući grupicu koja je ulazila u njegovu lađu. Nika, Petra, Ante, Lovre, Bruno i Franko te mornar Mladen (u slobodno vrijeme učitelj tehničke kulture) zauzeli su mjesta u plovilu. U očima im se vidjela odlučnost da ispune davno zacrtani cilj. Osjećaj ponosa prožimao je Ravnateljicu dok je promatrala kako ranojutarnja magla guta lađu.

Polako, ali sigurno, lađa je prelazila milje sjajnim pramcem sijekući tvrdoglavu maglu. Postupno je početnu tišinu zamijenio razgovor koji je sa svakom zrakom sunca postajao veseliji i opušteniji. Odjednom, lađa se zaustavila, očito s namjerom da poveća broj svojih putnika. Trenutak neizvjesnosti kratko je trajao, a na palubi se pojavila Princeza Andrea (u slobodno vrijeme knjižničarka). Pažnju iskusne družbe nije zaokupila raskošna princezina haljina, ni fina svilena marama, već mala, smeđa, kožna torba. To je moglo značiti samo jedno: ova ekspedicija ima još jedan zadatak, zadatak skriven u unutrašnjosti kožne torbe.

Ta spoznaja nimalo nije pokvarila veselu atmosferu među putnicima. Vrijeme je brzo prolazilo dok je kapetan vješto obilazio trome Puntamikine galije. Ubrzo su se pred lađom pojavile zidine grada Zagreba, najvećeg grada ovog dijela svijeta. A ubrzo smo ugledali obrise Velesajma.

Družba se iskrcala, pozdravila s kapetanom i lako pronašla odredište. Bilo je to velebno zdanje u vlasništvu Leonarda da Vincija, nadaleko poznatog umjetnika i izumitelja. Nažalost, domaćin nije bio kod kuće, ali je doček pripremila njegova pomoćnica. Detaljno je objašnjavala njegove izume, skice, ideje i crteže.

Ah, zanimljivog li čovjeka!

Leteći strojevi, vozila koja se sama pokreću, oružja, alati koji olakšavaju rad, brodovi koji plove pod vodom. Čuda dosad neviđena!

 Leonardov prirodni talent, izoštreno oko, prodorni um i beskonačna znatiželja nisu se zaustavili na izumima. On je i slikar, kipar, glazbenik, scenarist, dizajner odjeće, biolog…

Družba je upijala ideje, skicirala izume, u nadi da će bar dio toga uspjeti prenijeti naraštajima koji dolaze. Ali znanja nikad dosta. Princeza Andrea otvorila je smeđu torbu i izložila drugi zadatak. Ustvari, zadatak je bio isti, prikupljanje znanja, samo na drugom mjestu. Nedaleko Leonardove kuće održavao se Sajam mudrosti s knjigama iz cijelog poznatog svijeta (Interliber). Grupa se podijelila kako bi brže pronašla knjige za kojima je Princeza čeznula. Naizgled lagan zadatak pretvorio se u nemoguću misiju. Pronaći odabrane knjige među milijunima knjiga i ljudi nije nimalo lako. Ulažući nadljudske napore knjige su se polako slijevale u njihove torbe.

U ranim večernjim satima ciljevi su ispunjeni. Prikupljeno je znanje koje će ovaj svijet učiniti ljepšim mjestom. Umorna i pomalo tužna družba uputila se svojim domovima u 21. stoljeće.

Mladen Šunjara, učitelj tehničke kulture