Katolička osnovna škola Šibenik

Terenska nastava za učenike 1.a i 1.b razreda organizirana je u petak, 6. Svibnja 2011.g. prvašići, zajedno sa svojim učitejlicama, nestrpljivo su dočekali dan polaska na odabranu destinaciju.

U 8 sati smo se okupili u holu naše škole, uzeli školsku marendu i veselim koracima krenuli na dugo očekivani put. Ljubazan vozač autobusa nam je zaželio sretan put, a mi smo se svi zajedno pomolili dragom Bogu da nas štiti na putu.

Pri ulasku u NP Krka priključio nam se školski računovođa, barba Šime, koji je preuzeo kormilo u našoj avanturi. Najprije smo na odmorištu marendali, kako bi imali dovoljno energije za šetnju prirodom. Dok smo se autobusom spuštali u NP Krka, učiteljice su tumačile o ljepotama i zanimljivostima koje nam nudi prekrasna rijeka. Učenici su bili oduševljeni mostićima, kamenim kućicama, mlinovima, te su naučili kako su naši preci kovali željezo, prali robu, obrađivali zemlju, proizvodili brašno.... Cijelim putem nas je pratio predivan šum rijeke, velikih i manjih slapova, najljepši cvrkut pitca te obitelj labudova koja se hvalila sa svojim mališanima.

Slijedilo je fotografiranje te odmor na prostranoj livadi gdje smo sjeli u hlad. Nakon što smo se pomolili Bogu, ručali smo te je igra mogla započeti. Spremno smo izvadili najvažnije rekvizite: rekete, lopte, frizbi... Dječja igra privukla je učiteljice i barba Šimu  pa smo skoro zaboravili kako je vrijeme za pokret na brod koji nas je vozio u Skradin. Vožnju  brodom je popratila dječja pjesma.

Dolaskom u Skradin, prošetali smo gradom, te posjetili skradinsku župnu crkvu Male Gospe gdje nas ej dočekao župnik don Gabrijel Jagarinec koji je spremno odgovarao na postavljena pitanja naših prvašića. Zajedno smo se pomolili te otpjevali „Ima jedna duga cesta“.  Potom su učenici počašćeni toliko priželjkivanim sladoledom kojeg smo pojeli u novoizgrađenom dječjem parku. Sat i pol igre brzo je prošao, ali zabavi nije došao kraj. Naime, pojeli smo čak 12 slasnih pizza i punih trbušćića zaputili se u autobus.

Ispred škole, u 15⁰⁰ sati su nas čekali roditelji, jednako sretni i zadovoljni kao i naši prvašići!

Julija Crnogaća, učiteljica