U četvrtak, 18. studenoga, je državni praznik Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. U našoj školi smo taj dan obilježili na nekoliko načina.

 

Jutros je na početku prvoga sata održana svečana akademja na pandemijski način, preko razglasa u svakoj učionici. Učenicima i zaposlenicima se obratio ravnatelj Ivo Karača, povjesničar po struci, s nekoliko prigodnih riječi kojima je poučio i/ili podsjetio na događaje prije 30 godina. Nakon toga uslijedio je literalni program koji je sa svojom izvannastavnom skupinom pripremio učitelj hrvatskog jezika Željko Jerečić.

 

Tijekom listopada i studenog učenici 8.a razreda sudjelovali su u interdisciplinarnom projektu povijesti (mentorica Nikolina Golub) i likovne kulture (mentorica Lana Martinović). Projekt se bazirao na knjizi mlade autorice Ani Galović "Mama, ne vidim nebo", o djeci koja su izgubila život tijekom i neposredno nakon bitke za Vukovar. Rezultat projekta je digitalna interaktivna slikovnica čija je glavna poruka mir kao glavna vrijednost, a koju su učenici svih razreda obrađivali na satovima razrednika. 

 

Knjiga 'Mama, ne vidim nebo' dostupna je za posudbu u našoj knjižnici.

 

U predvorju škole postavljena je instalacija koja je nastala kao rezultat projekta 7.a razreda i asistentice Nataše Margaret Mitrovski, a koja slikovito prikazuje najupečatljivije simbole vukovarske bitke. Instalacija je upotpunjena križem od recikliranih materijala u spomen 34 djece koja su izgubila život 1991. i početkom 1992. u Vukovaru. Osim svega spomenutog, školski panoi i improvizirani mini izložbeni prostori obilježeni su golubicama mira te likovnim radovima inspiriranih ratnim zbivanjima; dječjim radovima učenika naše škole od prvog do osmog razreda.

 

 

         

 

 

 

Oni koji se ne sjećaju prošlosti osuđeni su da je ponove (George Santayana) - zato se mi sjećamo.