MEĐUNARODNI TJEDAN SVJESNOSTI O DISLEKSIJI obilježili smo od 05.10.-11.10.2021. sa učenicima 4.a i 4.b razreda. Logopedinja Davorka Gorek provela je radionicu sa učenicima. Pisali smo pravilne grafeme, prepoznali pogrešno napisane grafeme, uočili zrcalna slova, pokušali pronaći sve greške od zamjena grafema, ispuštanja, dodavanja, pogrešnog čitanja u priči „Pokvareni kolačići“. Svaki učenik je dovršio započetu priču, pazeći pri tom na pravilno pisanje i poštivanje pravopisa.

”Čitanje je magični ključ koji otključava vrata čudesnih priča i poruka.” 

Disleksija- što je to?

Disleksija je  različitost u načinu mozgovnog funkcioniranja koja se očituje u stjecanju čitanja, spellinga i pisanja. Obilježena je teškoćama u fonološkoj obradi, brzom imenovanju, radnom pamćenju, brzini obrade i automatizaciji vještina koje nisu usklađene s ostalim kognitivnim sposobnostima. Kognitivne teškoće koje uzrokuju spomenute razlike mogu utjecati na organizacijske vještine, računanje i druge sposobnosti. Disleksija je prisutna od rođenja i ima cjeloživotne posljedice.  Prema različitim istraživanjima, učestalost disleksije u školskoj populaciji iznosi oko 10%.

Pokazatelji disleksije u školskoj dobi:

• teškoće praćenja slijeda glasova, teškoće stvaranje veze grafem-fonem (tj. slovo-glas) te teškoće glasovne analize i sinteze
• teškoće imenovanja grafema
• zamjene grafički sličnih grafema (p-b, P-B, m-n, M-N, n-u, z-s, Z-S, a-o, c-ć, s-š, z-ž) u čitanju i pisanju
• ispuštanje grafema ili fonema, zamjene i dodavanja fonema, slogova i riječi u čitanju i/ili pisanju
• zrcalno pisanje (J,L,S)
• slovkanje
• čitanje napamet
• nepoštivanje pravopisa
• ne razumijevanje pročitanog, teškoće odgovaranja na pitanja o tekstu i prepričavanja pročitanog
• neuočavanje grešaka
• velike teškoće pri pisanju diktata
• teškoće rješavanja matematičkih zadataka (posebno zadataka riječima).

Kako bi se navedene teškoće čitanja i pisanja ublažile prije nego što ostave značajne posljedice na djetetov akademski uspjeh i opće funkcioniranje potrebno je pravovremeno reagirati, odnosno potražiti pomoć logopeda. Još u predškolskoj dobi moguće je uočiti da neka djeca otežano uče pjesmice u rimi, teže prepoznaju grafeme, ne pišu svoje ime, ne prepoznaju uobičajne natpise (npr. Konzum, Coca-cola), nerado slušaju priče i otežano ih prepričavaju te imaju teškoće usvajanja predvještina čitanja i pisanja. Ta djeca imaju veći rizik da u školskoj dobi razviju teškoće čitanja i pisanja. Stoga je važno, da se u predškolskoj dobi, prije polaska u školu, pažnja usmjeri na poticanje predvještina koje su preduvjet za usvajanje čitanja i pisanja, odnosno važno je poticati ranu pismenost, u kućnom i predškolskom okruženju.

Što je rana pismenost?

Sastavnice rane pismenosti:

1. SVJESNOST O TISKU I MOTIVACIJA ZA TISAK

Svjesnost o tisku najčešće se javlja između treće i pete godine. Odnosi se na razumijevanje da tekst nosi značenje, da je riječ sastavljena od grafema te na razlikovanje slova i brojki. Uključuje osviještenost o smjeru čitanja, držanju knjige, okretanju stranica. Usmjeravanjem djetetove pažnje na tisak, tekst, slova i natpise omogućava se stvaranje veze fonem-grafem koja je preduvjet za usvajanje čitanja. Čitanje dječjih knjiga i slikovnica zajedno s djetetom ključna je aktivnost za poticanje rane pismenosti.

1. FONOLOŠKA SVJESNOST

Fonološka svjesnost podrazumijeva sposobnost prepoznavanja riječi unutar rečenice, slogovnu analizu (npr. riječ more možemo rastavit na slogove mo-re) i sintezu, prepoznavanje i produkciju rime, izdvajanje inicijalnog glasa u riječima (npr. P kao pas), izdvajanje završnog glasa u riječima te u konačnici glasovnu analizu i sintezu (npr. K-U-Ć-A =kuća). Navedene sposobnosti djeca trebaju usvojiti PRIJE polaska u školu!

1. POZNAVANJE SLOVA

Poznavanje slova olakšava stvaranje veze slovo-glas i potiče razvoj fonološke svjesnosti. Zbog toga se imenovanje slova često smatra najvažnijim uvjetom čitanja. Kako bi djeca bila spremna za školu poželjno je da prepoznaju i imenuju većinski broj grafema (tiskanih slova).

1. RJEČNIK I VJEŠTINE PRIPOVIJEDANJA

Znanje rječnika znatno olakšava proces njihova čitanja, ali ima ključnu ulogu pri razumijevanju pročitanog. Kategorije koje se povezuju s odstupanjima u čitanju su prijedlozi, suprotnosti, istozvučnice, sličnoznačnice i prenesena značenja. Sposobnosti pripovijedanja, odnosno uporaba rječnika i gramatike u svrhu oblikovanja govornog diskursa, također je važna za čitanje, razumijevanje pročitanog i stvaranje pisanog diskursa.

Sve navedene sastavnice rane pismenosti potrebno je poticati već od ranog predškolskog razdoblja. Stručnjaci koji su uključeni u rad s predškolskom djecom trebaju uočiti djecu koja otežano usvajaju spomenute vještine te ih uputiti logopedu. Intenzivni programi poticanja temeljeni na okolini koja potiče osvještavanje slova, često čitanje i priliku da djeca shvate važnost čitanja i pisanja, uvelike mogu utjecati na spremnost djeteta za usvajanje predvještina i u konačnici i na spremnost za usvajanje čitanja i pisanja!