Kompleks potječe iz 19. stoljeća, a izgradili su ga članovi Teschenske loze obitelji Habsburg. Tijekom povijesti dvorac je bio lovačko središte za vladare i goste dvorca.

Tijekom okupacije Baranje u Domovinskom ratu kompleks je uništen i opljačkan. Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 2000.g. kompleks je predan na korištenje i upravljanje Javnoj ustanovi Park prirode Kopački rit.

Potom je pokrenut projekt Prezentacijsko- edukacijski centar Tikveš koji je bio financiran sredstvima Europskih fondova.

Obnovljen je i opremljen s jedinstveno oblikovanim postavom kao ishodištem edukacije o prirodnim značajkama Kopačkoga rita kao i važnosti povijesnog nasljeđa kompleksa Tikveš.

Dvorac i izložbena postava su sami po sebi atrakcija, jer obiluju tehnološkim dostignućima u prezentaciji koji su vješto implementirani u prostor dvorca.

Upravo ta posebnost i važnost za poučavanje povijesno- kulturne i prirodne baštine zavičaja privukla nas je u razgledavanje, učenje i obilazak kompleksa Tikveš.

U obilaženju, promatranju, učenju i druženju nas je vodila simpatična i ugodna vodička i edukatorica Nataša Ciprijanović.

Proveli smo ukupno tri sata u učenju, druženju i razgledavanju dvorca. Načinili smo bezbroj fotografija i video uradaka te stvorili mapu od 200tinjak dokumenata koji će nam poslužiti u učenju Prirode i društva tijekom 4. razreda.

Scenografija, multimedija, produkt, fotografija, hodogrami, hologrami, VR naočale, provjera znanja kroz razne oblike kvizova svakako su nas oduševile i ostavile pažljive i pozorne cijelo vrijeme razgledavanja izložbe.

Zanimljiva nam je bila starija povijest dvorca i veleposjeda Belje. Prvi vlasnik vlastelinstva bio je austrijski vojskovođa princ Eugen Savojski koji je gospodario dvorcem do 1737.g.

U 18. st. Marija Terezija posjed daruje kćeri Mariji Kristini koja se udaje u lozu Teschen odnosno Habsburg. Posjed ostaje u vlasništvu obitelji Habsburg sve do 1918.g.

Tijekom 20.stoljeća posjedom su upravljali; dinastija Karađorđević do 2.svjetskog rata , a potom u razdoblju od 1941. do 1944. Albrecht Habsburg koji je u kompleksu dvorca osnovao prvu Biološku stanicu Albertina.

Osnivanje Biološke stanice bilo je važan znanstveni iskorak na ovom području, a objavljeni znanstveni radovi polazište su brojnim istraživanjima koja su uslijedila na ovim prostorima.

Od 1948.g dvorac je nacionaliziran te je njime upravljalo Državno dobro Belje. Od 60-tih godina prošlog stoljeća kompleksom je upravljalo Lovno-šumarsko gazdinstvo „Jelen“. Od toga razdoblja kompleks postaje popularan i poznat kao „Titova rezidencija“ odnosno rezidencija Josipa Broza Tita.

O tome razdoblju nam je svjedočio i gospodin Radoje koji je imao čast i privilegiju svjedočiti događajima iz toga vremena kao osoba odgovorna za smještaj, lov, druženje i goste druga Tita.

Bili smo duboko dirnuti znanjem i pričom gospodina Ljubojevića.

Doručak smo pojeli u sjenama stoljetnih hrastova gdje se nakon šetnje odmarala i Isabela von Habsburg. Zamišljali smo dvorac prepun glazbe i smijeha, konja i lovačkih pasa, kočija i užurbanih dvorjana.

Oduševljenje nam je izazvao aneks Novoga historicističkog dvorca koji je u potpunosti moderan, zabavan i zanimljiv.

Podijeljen je u nekoliko tematsko-interpretacijskih cjelina: Močvarni kanal, Glavna dvorana, Stvaranje močvarnog staništa, Hranidbeni lanac, Zeleni rit, Ekologija, Sve boje Rita, Migracije ptica, Vanjski sadržaji, Izlazni hodnik, Suvenirnica, Eksponati za slijepe i slabovidne te gluhe i nagluhe osobe.

Prirodoslovni dio izložbe dvorca nam je izazvao opće oduševljenje i radost. Na zabavan način smo učili o reljefu parka te biljnim i životinjskim zajednicama koje žive na području Parka.

Naučili smo koje su biljne i životinjske vrste zaštićene i zašto, zbog čega je važna poplava u ritu, kako su zaštićena područja sela i naselja od poplava, što su meandri i još mnogo toga.

Staništa Kopačkog rita nisu samo pogodna za različite ptice močvarice i sisavce već i za gmazove i vodozemce. U vodama Kopačkog rita zadržavaju se brojne vrste riba kao i veliki broj beskralježnjaka.

Šumama se kreću zvijeri poput čaglja, kune bjelice, kune zlatice, lasice i običnog zerdava. Kralj šume obični jelen je apsolutni vladar koji nema prirodnog neprijatelja, jer su u 19. stoljeću Marija Christina i njezin suprug jelenskoj divljači posvetili punu pažnju te su u razdoblju od 1875. do 1880. dali ustrijeliti 741 vuka kojih poslije u Parku više nije bilo.

Simbol parka je orao štekavac, veličanstvena ptica grabljivica na vrhu hranidbene mreže Kopačkog rita.

Na temelju prirodnog značaja u pogledu zaštite ptica Kopački rit je uvršten i na popis ornitološki značajnih područja Europe.

Brojne životinjske vrste obitavaju u parku i u okružju kompleksa Tikveš, slobodno se kreću te je potreban oprez i pozornost pri kretanju cestama parka.

Posebno nas je zanimalo hoćemo li ugledati životinju ili pticu u parku. U okružju dvorca žive vjeverice koje se hrane lješnjacima, žirovima i orasima koji padaju po tlu s brojnih stabala oraha, hrastova i grmova lijeske.

Međutim, kako smo bili previše uzbuđeni i glasni nismo ugledali niti jednu životinju. Društvo su nam pravili brojni šareni leptiri zbog kojih ćemo se vratiti na još jednu terensku nastavu.

Na kraju razgledavanja kupili smo suvenire u suvenirnici, dobili smo promotivne plakate i materijale te smo se oduševljeno fotografirali u fotografskoj sobi u 3D tehnologiji.

Nakon dolaska u školu razvrstavali smo fotografije, slagali i gledali video uratke na kojima se posebno zahvaljujemo mami Jeleni. Također joj se zahvaljujemo na društvu, fotografiranju i darivanju suvenira za našu učionicu.

Zahvaljujemo se vodički i edukatorici  Nataši na svemu što nam je pokazala i što nas je naučila.

Posebno se zahvaljujemo gospodinu Ljubojeviću koji nas uvijek prati na terenskoj nastavi te nam svojim znanjem i iskustvom obogaćuje doživljaj i učenje.

Na kraju se zahvaljujemo i našim dragim roditeljima koji uvijek spremno podržavaju ideje naše učiteljice i našu želju za istraživanjem.

Tijekom ove školske godine ćemo koristiti materijale koje smo prikupili te ćemo ih implementirati u različite predmete i nastavne sadržaje.

Terenska nastava nam je bila poticaj za pisanje bajki. Naša knjižničarka Ivana Norac nam je priredila zanimljivi listić s igrom „Baci priču“. Koristili smo se igrom u kojoj je cilj bio napisati kreativnu priču pomoću bacanja kockica, odabirom lika, mjesta radnje i problema. Zatim s pomoću odabranih elemenata biti smo kreativni na poticaj neposredne stvarnosti, zamišljenih likova i događaja stvarati pjesme i priče.

Za kraj bismo željeli poručiti budućim posjetiteljima Parka da u nastojanju očuvanja prirodne i kulturne baštine kao i ostavštine za buduće naraštaje poštuju pravila ponašanja u parku te im dijelimo poruku Parka koju smo naučili:

„Ne ostavljajte ništa osim otisaka, ne uzimajte ništa osim slika, ne ubijajte ništa osim vremena!“

                                                                                 Učenici 4. a razreda i učiteljica Dunja Kufner   

FOTOGALERIJA