Kretanje u prirodi čovjeku je urođeno i prirodno pa zašto onda ne bi i boravak u prirodi odnosno tjelovježba bili nešto što se provodi posve prirodno u školi za lijepa i sunčana vremena?

Znanost koja se bavi proučavanjem povezanosti čovjeka i njegove potrebe za boravkom u prirodi zove se biofilija. Odvojenost od prirode i nedovoljno boravljenje u njoj smatra se zdravstvenim problemom. Ako je ta tvrdnja istinita, onda je to pravi dokaz da je boravak u prirodi, a posebno vježbanje, dobro za naše tijelo i misli. Naravno da ta tvrdnja vrijedi i za našu djecu.

Djeci je potrebno omogućiti što raznovrsnije mogućnosti kretanja.

Igre s mnogo kretanja poput trčanja, plivanja ili vožnje bicikla potiču bolju cirkulaciju, dok penjanje, vježbe snage, igre kao što su Gumi-gumite izvođenje koluta jačaju mišiće. Kosti se jačaju trčanjem, skakanjem, preskakivanjem vijače, a dobru okretnost postići ćemo igrom školice ili vožnjom na koturaljkama.

Jesen, početak školske godine, idealno je vrijeme za vježbanje jer više nema vrućina, a mraz i hladnoća još su daleko ispred nas. Upravo ti vremenski uvjeti blagih rujanskih jutarnjih temperatura potiču nas na boravak u prirodi.

S djecom se može odraditi jutarnje vježbanje koje se lako uklapa u sat tjelesne i zdravstvene kulture, a isto tako može se planirati i kao dio sata svih ostalih nastavnih predmeta.

Vježbanje ne mora trajati dulje od deset minuta. U tako kratku treningu ne uče se neke nove vježbe niti se jutarnje vježbanje ne sastoji od samo pripremnih vježbi, nego je tu zastupljeno i hodanje, poskoci i skokovi, sporije trčanje i jednostavne igre.

Vježbanjem stvaramo ugodno raspoloženje u djece, ali ono ima i dugoročnu ulogu u razvijanju pozitivnih zdravstvenih navika u njihovu odrastanju. Idealno bi bilo jutarnje vježbanje provoditi na svježem zraku, ali ako nemamo priliku izići, dovoljno je širom otvoriti prozore te učionicu ispuniti svježim zrakom, mirisima i zvukovima.

Sat tjelesne i zdravstvene kulture prema svim metodičkim zakonitostima može se vrlo jednostavno odraditi i u školskom parku ili dvorištu.

Sadržaji uvodnog dijela sata trebaju biti jednostavni i primjereni odabranom prostoru. To su sadržaji kao što su različiti oblici trčanja, elementarne igre ili jednostavne momčadske igre. Predlažem trčanje sa zadatcima u krugu ili igru Kiša, tuča, poplava, u kojoj učenici trebaju pozorno slušati upute i obaviti zadatke. Tako se uz određena motorička gibanja vježba pozornost.

■  U PRIPREMNOM DIJELU sata predlažem pripremne vježbe jačanja, opuštanja te istezanja. Počinjemo vježbama vrata, zatim ruku i ramenog pojasa, prelazimo na vježbe trupa, zdjeličnog pojasa i na kraju vježbe nogu. Vježbe trebaju obuhvatiti cijelo tijelo, a osobito dijelove tijela koje ćemo više angažirati u glavnom dijelu sata.

Vježbe se mogu izvoditi samostalno ili u paru. Predmeti iz parka ili dvorišta mogu nam poslužiti umjesto sprava. Svakako je dobro iskoristiti pogodnosti odabranog terena te klupe, panjeve, stazice i prepreke uvrstiti u aktivnosti. Klupe mogu poslužiti za izvođenje sklekova i trbušnjaka, drveće za razne zgibove i najrazličitija podizanja i penjanja, dok na osunčanim travnatim površinama možemo izvoditi čučnjeve i iskorake. Obvezatno je obratiti posebnu pozornost na sigurnost te unaprijed provjeriti stabilnost i čvrstoću svega što planiramo upotrijebiti pri vježbanju.

■  GLAVNI A-DIO sata sastoji se od odabranih tema iz cjelina kao što su hodanje i trčanje, poskoci, skokovi i preskoci, bacanje, hvatanje i gađanje, višenje, kotrljanje, puzanje, provlačenje i penjanje, dizanje i nošenje, vučenje i potiskivanje, igre, dječji ples. Sastoji se od dvije teme, od kojih je jedna lakša, a druga teža te je jedna predviđena za donji dio tijela, a druga za gornji. U ovom dijelu sata moguće su različite kombinacije igara, poligona i složenih oblika kretanja u prostoru s različitim zadatcima.

■  GLAVNI B-DIO sata treba poticati učenike na razvijanje sposobnosti rješavanja različitih zadataka i situacija. Za djecu je to najvažniji dio sata, i to emocionalno i natjecateljski. U B-dijelu sata mogu se primijeniti elementarne, ekipne ili štafetne igre. Igranje tih igara u prirodi ima posebnu čar. Treba se prisjetiti samo igara koje su se nekad igrale, kao što su Care, care gospodare, Crvena kraljica, Došla majka s kolodvora, Lopovi i žandari, i već imamo prijedlog igara koje će obogatiti sat i razveseliti učenike.

■  ZAVRŠNI DIO sata potrebno je odraditi tako da se izbjegnu velika opterećenja. Ugođaj svježine prirode, drveće i trava nameću nam vježbe laganog hodanja, istezanja, vježbe disanja ili možete jednostavno s učenicima razgovarati o satu sjedeći na travi. Zanimljivo rješenje završnog dijela sata je i slušanje glazbe s mobilnog uređaja koje će dodatno uljepšati završetak sata.

Dokazana je povezanost između djetetova zdravlja i boravka u prirodi. Djeca se nakon igre i vježbanja u prirodi lakše nose sa stresom, njihova je koncentracija bolja te brže i lakše usvajaju nove sadržaje.

Učionica na otvorenome učionica je iskustva i ubrzanog učenja u kojoj se prenose pozitivna energija i radost koja stimulira razmišljanje i pamćenje.

Piše: Dunja KUFNER, diplomirana učiteljica, savjetnica