Ljubisav Luković rođen je 22.2.1937. u Mirkovcu u Baranji. Završio je Učiteljsku školu u Kragujevcu, Pedagošku akademiju u Osijeku. Učiteljsku službu započinje u Mirkovcu. Jedan je od incijatora i nosioca projekta izgradnje centralne škole u Kneževim Vinogradima (izgrađena 1961.). U školi Kneževi Vinogradi postaje školski pedagog, a 1979. ravnatelj. Dobitnik je brojnih priznanja i Plakete Sindikata prosvjetnih radnika Baranje 1980. Trenutno je u mirovini.

Pod mentorstvom knjižničarke, istražili smo pojam memoara, i usporedili ga s pojmovima roman, autobiografija, biografija. Istraživanje smo proveli pretraživnjem izvora na mreži i izvora dostupih u našoj školskoj knjižnici. Izradili smo tablicu sličnosti i razlika između sva četiri pojma, te smo na temelju tablice napravili plakate koji se mogu koristiti kao podsjetnik.

S profesorom smo proveli intervju u kojem nam je, između ostaloga, otkrio da je na nagovor svojih učenika odlučio zapisati svoja sjećanja iz vremena kada je bio dijete u baranjskoj pustari.

U intervjuu s gospodinom Lukovićem željeli smo saznati što ga je potaknulo na pisanje memoara, zašto je važno pisanje memoara, zašto je važno slušati starije, zašto su važni prijatelji i još mnogo toga. Također, otkrio nam je da kada je on bio dijete, nije bilo ubrzanog razvoja tehnologije kao danas, a svaka nova tehnologija povezivala je djecu, stvarala zajedništvo, dok danas stvara osamu. Otkrio nam je da događaji iz djetinjstva utječu na čovjeka u odrasloj dobi i dobro je zapisivati događaje koji su na nas ostavili poseban dojam. Prijatelji su važni u životu, a poštovanje, povjerenje i ljubav su temelj prijateljstva. Saznanja smo objedinili u oblik plakata. 

Intervju se proveo na mreži, putem elektroničke pošte. Pitanja su bila otvorenoga tipa i bila su podijeljena u dvije cjeline: pitanja vezana uz rad i pitanja vezana uz djelo. Intervju se nalazi u nastavku.

Intervju s Ljubisavom Lukovićem

PITANJA VEZANA UZ RAD

1. Zašto ste izabrali biti pedagog?

Moji preci, pradjed, djed, tata i njegove sestre bili su učitelji, pa je bilo normalno da i ja izaberem to zanimanje.

2. Koji Vam je najdraži dio Vašega posla?

Kada poslije nekog pedagoškog rada na učeničkom licu vidim osmijeh.

3. Što Vas je inspiriralo da napišete memoare?

Odlučio sam napisati memoare na molbu mojih bivših učenika da opišem neka događanja iz mog djetinjstva u Mirkovcu. Odlučio sam se za period od 1944. do 1955. godine.

4. Kako izgleda proces pisanja memoara?

Jednostavno. Razmišljaš o prošlosti. Misli zapisuješ. 

PITANJA VEZANA UZ DJELO

1. Koliko dugo je trajalo pisanje?

Ako uzmem u obzir sakupljanje građe za dijelove knjige „Objekti i građevine u Mirkovcu“ i „Beljska željeznica“ onda nekoliko godina. Za „Kristaliće detinjstva“ šest, sedam mjeseci. Razmišljanje i promišljanje o knjizi trajalo je puno duže, a traje i sada. Tako na primjer, nakon objavljivanja knjige došao sam do podataka da je škola u Mirkovcu izgrađena 1873. godine za 7000 kruna i da  je prvi učitelj u njoj bio Kres Janoš.

2. Zašto ste izabrali pisanje memoara? Priča Vašega djetinjstva zanimljiva je i bila bi dobar roman, osobito s pustolovnim scenama. Koja je po Vama razlika između pisanja memoara i oblikovanja priče u roman?                 

Postoje definicije i za roman i za memoare. Moj odgovor na  to pitanje je da je meni bilo lakše pisati o onome što mi se dogodilo u djetinjstvu, o događajima koji su se stvarno dogodili, koji su moje iskustvo i doživljaj, dok je roman uglavnom čista fikcija. 

3. U Vašem djelu često se slušaju priče starijih mještana. Zašto su oni na Vas ostavili tako jak dojam?

U to vrijeme nije bilo modernih tehnologija, pa su žive riječi  roditelja, učitelja i mještana bile  najčešći izvor  informacija za mene i moje prijatelje.

4. Zašto je važno da djeca slušaju starije i njihove priče?

Životna iskustva odraslih i starijih su zanimljiva za djecu, stariji  uglavnom govore o stvarima koja su pozitivna.

5. Zašto je važno pamtiti događaje iz djetinjstva koje smo sami proživjeli? Zašto ih je važno zapisati?

Tragovi djetinjstva ostavljaju duboki trag u ponašanju odrasle osobe. Na osnovu njih moguće je protumačiti i neka psihička ponašanja kad odrastemo. Zato bi  bilo korisno da zapišemo neko sjećanje koje je na nas ostavilo poseban dojam.

6. Dolazak nove tehnologije unio je velike promjene u Vaš život kao djeteta. Možete li usporediti današnje nove tehnologije s promjenama na Vas i današnju djecu? Ima li sličnosti u načinu ophođenja tehnologijom danas i kada ste Vi bili dijete?

Nove tehnologije tog vremena, nas djecu, su spajale, stvarale su zajedništvo, nekako su nas uvlačile u zajednički život, uvlačile nas u kolektiv i zato, za mene je to bio vijek kolektivnog života. Zbog brzog razvoja sadašnje tehnologije i njene nekontrolirane primjene od strane djece, ona ulaze u vijek osame i usamljenosti.

7. Ono što je ostalo isto među današnjom djecom i kada ste Vi bili dijete je prijateljstvo. Zašto su važni prijatelji?

U nekim trenutcima moga života prijatelji su mi bili i majka, i otac, i brat, i sestra. Poštovanje, povjerenje i ljubav su  vrline prijateljstva. To treba njegovati, treba  prijateljevati.

8. Vaše djelo nosi naslov „Sećanje je zalog trajanju“. Možete li nam pojasniti naslov?

Zalog, zaloga, založiti značenja su izvedena od sinonima depozit, hipoteka…

9. Neke scene (na primjer penjanje na vodotoranj, jedenje lubenice i dinje na njivi prije svinja) su napisane jako detaljno i mi kao čitatelji smo se doista mogli „uživjeti“ u priču, poput romana. Koliko Vam je bilo teško ili lako napisati te scene?  

Bilo mi je lako opisati sve te scene zbog toga što sam i sam sudjelovao u njima.

10. Koja Vam je najdraža knjiga? 

Knjiga. Ne mogu izdvojiti jednu knjigu zbog toga što volim čitati i svaka knjiga za mene ima svoju vrijednost.

11. Što volite čitati? 

Najviše volim čitati knjige koje me vode k istini,  a vezane su uz povijest, arheologiju i znanost.

12. Zašto je važno čitanje?

Meni je važno čitanje radi približavanja istini.

*

Učenički plakati nalaze se u galeriji.

Ivana Norac