u kufer, koje će odjevne kombinacije ponijeti za u disko, a koje za razgledavanje. Mogu vam iz vlastitog iskustva kazati da se moj kufer nije mogao ni zatvoriti, odjeće je bilo kao da idemo na mjesec dana, a ne na 5.

Ujutro sam se probudila svježa i odmorna iako sam jedva sat vremena spavala zbog uzbuđenja.  Ne mogu ni opisati uzbuđenje kada smo svi našli svoje mjesto u autobusu i kada smo krenuli.

Došli smo do Gospića te se zaputili lokalnom cestom do Smiljana do memorijalnog centra Nikole Tesle. Tamo nas je dočekala vodičkinja koja nas je vodila kroz njegovu kuću koja je pretvorena u muzej. Kućica je stara, ali je iznutra je sve moderno puno raznih svjetala, računala... Na gornjem katu su replike nekih njegovih izuma. Poslije razgledavanja išli smo gledati prigodni film o Nikoli Tesli. Preporučavam da odete i pogledate i zato vam neću baš sve otkriti, otiđite i sami vidite.

Nastavili smo putovanje prema Bizovcu uz par stajanja.

Kada smo došli u hotel svi smo se razbježali put svojih soba, nitko nije mogao dočekati da vidi svoju sobu i da se raspakira. Dogovor je bio da tu večer otiđemo na bazene pa smo se svi žurno spremili nakon večere.

Idućeg dana smo se opet rano probudili (što nam se i nije svidjelo jer cijelu večer nismo spavali) i nakon doručka zaputili prema Osijeku. Svi smo na početku oduševljeno upijali sve što nam je vodičkinja govorila, ali nakon 15 minuta smo se  zasitili i svi smo očekivali slobodno vrijeme da razgledamo grad onako kako se nama dopada. Nakon razgledavanja osječke katedrale, samostana, tvrđave i samog središta kada je došlo slobodno vrijeme svi smo se raspršili.

Iduće odredište je bio Kopački rit, poznati park prirode u Nizinskoj hrvatskoj. Tu je došlo vrijeme da provjerimo svoje znanje iz prirode iz 6. razreda. Doslovno svugdje su bile žabe i bube...bube! Mrzim ih, jedva sam preživjela to razgledavanje... a onda smo i uhvatili 'iskusnog' ribiča u ne dopuštenom ribolovu u parku prirode. Vjerujte mi skoro je došlo do okršaja kada mu je vodičkinja govorila da ne smije, a on da hoće. Zasigurno jedno od zanimljivijih događaja u Kopačkom ritu.  Poslije razgledavanja otišli smo na ručak.

Slobodno poslijepodne smo proveli u shopping centru jer kako kaže plan ''slobodno poslijepodne, zabava, rekreacija odmor'.' Mislim da smo se mi cure u shopping centru i zabavile, i rekreirale (zamislite da u sat vremena morate obići cijeli shopping centar), a i odmorile u jednom....

Nakon uspješnog shoppinga svi smo se vratili na svoja sjedala u autobus i vratili u hotel.

Tu večer smo odlučili da ćemo ići u disco. A joj strke i nereda po hodnicima. Svi su se rastrkali po sobama, tražili savjete što odjenuti što obuti, a na kraju kada smo se našli kod recepcije nismo se mogli prepoznati.

Ujutro smo se trebali probuditi za ići u Vukovar, oh da mi je bilo odspavati još nekoliko sati.... Iskreno, zažalila sam i tu slabo odspavanu noć. Opet smo doručkovali u hotelu i krenuli prema Vukovaru. Otišli smo do Ovčare i Spomen groblja palih u obrani Vukovara. Ipak, najviše nas je potresao posjet vukovarskoj bolnici gdje smo pogledali film o Vukovaru i obišli njihov podrum tj. prostorije gdje su se liječili ranjenici tijekom Domovinskog rata.

Taj dan smo ručali u restoranu na obali rijeke Dunav. Nakon ručka smo otišli u Ilok u razgledavanje vinskih podruma, a nakon toga u dvorac Odesccalchi. Umorni smo se uputili put hotela. Tamo smo se malo odmorili,otišli na večeru i ponovo u disco.

To jutro smo bili u žurbi, nakon doručka smo se zaputili prema Đakovu. Razgledali smo toga dana mnogo, đakovačku katedralu te Sttrossayerovu galeriju, muzej Đakovštine te poznatu ergelu konja. Poslije ručka smo otišli u Našice u namjeri da razgledamo grad te da posjetimo dvorac obitelji Pejačević. Nama najzanimljiviji trenutak, pa usudila bi se reči tijekom cijele ekskurzije, je bio posjet privatnom zoološkom vrtu.  Najviše zbog toga što smo držali zmiju. Poslije zoološkog vrta otišli smo natrag u hotel, večerali i otišli u disco.

Svi smo se to jutro probudili jako loše volje, da,danas idemo natrag kućama... Više neće biti oko nas ravnice i više nema zabave, počinju obaveze, škola....

Prva destinacija je bila Požega, a nakon Požege smo krenuli prema Ogulinu. Poslije ručka smo uhvatili pravac prema Splitu. Kada smo došli ispred škole svi smo se pozdravili i krenuli kući.

Ova ekskurzija nas je sve zbližila, ali i neke posvađala. Za ovo iskustvo je vrijedilo ići ovih osam godina u školu, a sada puni dojmova možemo završiti ovo još malo osnovne škole što nam je ostalo, upisati srednju školu, zaboraviti sve muke sa školom, a prisjećati se zajedničkih druženja i ove stvarno nezaboravne ekskurzije. 

                                                                                 Antonia Antunović