Osnovna škola Kostrena

Intervju s učenicom Leom Kučan, izvrsnom u glasnom čitanju, pjevanju i glumi.

Ovaj je intervju izabran među sedam najboljih novinarskih radova u Primorsko-goranskoj županiji na natjecanju LiDraNo.

Talentirana učenica 8. a razreda Osnovne škole Kostrena sudjelovala je na državnom natjecanju u čitanju naglas, solistica je u glazbenom broju kojom se naša škola predstavlja u projektu „PjesmaRIca“ i izvrsna je učenica sa širokim pogledom na svijet.

• Reci mi nešto o sebi, čime se baviš u slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme volim crtati i pritom su mi najdraži su anime likovi, glumiti i pjevati. Već nekoliko godina idem na satove gitare. Članica sam Try theatrea, dramske radionice na engleskom jeziku. Naravno, volim čitati i to mange, fantastične i pustolovne romane, a to me i odvelo na natjecanje u čitanju naglas. Većinom su moji interesi vezani za umjetnost, iako s vremena na vrijeme igram i tenis.

Imati hrabrosti za nešto novo

Lea je pobijedila na 4. Županijskom natjecanju u čitanju naglas i plasirala se na 8. Državno natjecanje u čitanju naglas koje se održalo u Sisku u studenom 2023. godine.

• Zašto si se prijavila na natjecanje u čitanju naglas?

Profesorica Ina Randić Đorđević, koja mi predaje Hrvatski jezik, predložila je da se prijavim s obzirom na to da volim čitati i školsku lektiru i djela po slobodnom izboru. Možda je imala u vidu i moja scenska iskustva koja bi mi mogla pomoći u nastupu. Malo sam se nećkala, ali uvijek je zanimljivo okušati se u nečem novom.

• Jesi li mogla sama izabrati što ćeš čitati?

Da, profesorica Randić Đorđević dopustila mi je da sama odaberem. Za lektiru smo čitali roman Johna Greena „Greška u našim zvijezdama“ koji mi se jako svidio. Iako je tema teška jer govori o teško oboljelim mladim ljudima, divila sam se s koliko se snage i hrabrosti nose sa svojom situacijom. Ovaj je roman onaj tip priče koju možete čitati ponovo i ponovo i svaki ćete put moći naći nešto novo ili razumjeti ono što još niste razumjeli.

• Kakva je bila konkurencija i kakvi su dojmovi nakon Državnog natjecanja?

Svaka hrvatska županija mogla je poslati dva učenika jer je natjecanje organizirano u dvije kategorije: za učenike od 3. do 5. razreda te za one od 6. do 8. razreda. Zastupljene su bile gotovo sve županije tako da je bilo puno natjecatelja. Povodom državnog natjecanja izdana je i knjižnica u kojoj su predstavljeni svi natjecatelji i njihovi mentori pa smo se i tako mogli bolje upoznati. Bilo je lijepo sudjelovati u nečem novom, upoznati vršnjake iz drugih županija, gledati nastupe malenih, kao i starijih, čuti za neku novu knjigu, prošetati se Siskom, družiti se sa svojom omiljenom profesoricom.

•  U čemu je vrijednost ovakvih natjecanja za tebe osobno i općenito?

Željela sam steći novo iskustvo i drago mi je što sam dobila tu priliku. Često se sjetim koliko je na županijskom natjecanju bilo odličnih nastupa, a ipak je moj nastup proglašen najboljim. Nijanse odlučuju o pobjedi, zato dobivenu priliku treba iskoristiti na najbolji način. Vrijednost je ovog natjecanja što su u prvom planu knjiga i čitanje, odnosno pokušaj da se pokaže koliko je ono vrijedno i lijepo.

Trik protiv treme

Pitali smo Leu kako se nosi s tremom pri javnom nastupu i priznala je da se ne boji nastupa: – Nemam nikad toliku tremu da bih ostala bez riječi, ne zablokiram se, ali svejedno pomalo mislim o tome hoće li sve ispasti dobro. Volim nastupati, ali postoji jedna sitnica koju svaki put radim kad nastupam. Okom sokolovim pretražim publiku tražeći svoju mamu. Ona dolazi na svaki moj nastup što može zvučati kao klišej, ali doista mi je ogromna podrška. – smije se Lea zaključivši: – Da, definitivno klišej, ali to je moja mama!

Nema natrag – samo naprijed

U projektu „PjesmaRIca“ školski zborovi iz Rijeke i okolice pjevaju obrade riječkih pop i rock klasika. Uz vodstvo učiteljice Glazbene kulture Nataše Tonković zbor naše škole pripremio je pjesmu „Sve se mijenja“ grupe En Face.

• Budući da si solistica u pjesmi kojom se naša škola predstavlja u PjesmaRici, imamo priliku uživati u tvojoj izvedbi. Pohađaš li satove pjevanja?

Kad sam bila mlađa, uvijek sam u autu pjevala zajedno s glazbom koja je treštala iz radija. Moj se tata uvijek iznova čudio kako mogu zapamtiti taj silni tekst svih tih pjesama. Iako sada uglavnom više ne slušam pjesme s radija, moj se interes za glazbu povećao. U zbor sam se prvi put uključila u 4. razredu, ali odmah sam, nakon prvog dana, odustala. U 6. razredu odlučila sam ponovo pokušati, ali ovaj put ne sa zborom, već na individualnoj nastavi pjevanja kod profesorice Nataše Tonković. S njom sam se pripremala za razne školske i izvanškolske nastupe.

• Jesi li zadovoljna nedavno snimljenim spotom za pjesmu „Sve se mijenja“?

Jako sam se radovala snimanju spota, a pogotovo kad je sve završilo i kad sam vidjela kako je to na kraju ispalo. Na njemu se puno radilo, snimali smo u Narodnoj čitaonici, u školi, na dvorištu i uz more, a ja sam snimala otprilike šest sati. Snimati spot nije lako, ali mislim da se sav trud i nas pjevača i snimatelja i glumaca na kraju isplatio.

• Čitaš, glumiš, nastupaš, pjevaš, sviraš, a k tome si i odlična učenica. Možeš li nam dati savjet kako se organizirati i uskladiti sve aktivnosti?

Za većinu svojih slobodnih aktivnosti imam točno određene termine koje uskladim početkom školske godine. Dramsku imam dva puta tjedno, gitaru jednom, dva sam dana u tjednu pustila bez obaveza za učenje i zadaće, a katkad i za sportske aktivnosti – to je onaj tenis koji sam spomenula. Moram priznati da sam zapravo loše organizirana iako ne zvuči tako. Dramsku radionicu pohađam tek godinu dana, ali već vidim napredak i utjecaj grupe. Tamo sam upoznala stvarno puno sada već dragih prijatelja, a naučila još više! Kada si nešto odabrao, ne možeš više natrag, trudiš se biti što bolji iako ima uspješnijih i lošijih trenutaka.

Slika govori više od tisuću riječi

 – Nije slučajno izbor pao baš na pjesmu „Sve se mijenja“ za naše solistice Leu Kučan i Linu Banić te školski zbor. Dobro poznajem njihove glasovne mogućnosti i senzibilitet. Lea ima fantastičnu ekspresiju lica.  – kaže profesorica Tonković koja je i sama pjevala tu pjesmu 2000. godine kao članica grupe Putokazi u suradnji s grupom En Face.  – Naša izvedba i spot poetični su u svakom smislu. Generacijski svevremeni. To je himna svih naših bivših, sadašnjih i budućih učenika kojima sada ponovno ostavljamo u naslijeđe zvuk kultne riječke rock scene u novoj interpretaciji. – zaključuje prof. Tonković i navodi da je izvedba u kojoj su Lea i Lina solistice i samom autoru Sandru Bastiančiću probudila sjećanja, izazvala suze, radost i ponos. Budući da slika govori više od riječi, ili barem tako kažu, pogledajte spot na poveznici ili  učitajte QR kod.

https://bit.ly/LeaLina