Osnovna škola kralja Tomislava Našice

Šest mjeseci od saznanja do realizacije

(od svibnja do listopada 2012.)

1.  Saznanje o snimanju filma

2.  Audicija u Osijeku

3.  Iščekivanje - poziv na audiciju u Zagrebu

4.  Konačno, poziv!

5.  Iščekivanje i poziv na sudjelovanje

6.  Razočarenje – nema zapaženije uloge

7.  Poziv za statiranje u sceni Sajam u Osijeku

8.  Konačno – snimanje!

9.  Dojmovi – doživljaji, utisci, zapažanja...

10. Iščekivanje premijere filma na HRT-u

Saznanje

...Ovako je to počelo. Jednog lijepog proljetnog dana početkom svibnja prošle godine moja mama je sasvim slučajno slušala Radio Osijek i čula kako neki čovjek priča o tome kako će se u Hrvatskoj snimati film o dječaku šegrtu Hlapiću. Nije znala tko to govori, ali kad je počeo pričati o audiciji i o pozivu dječaka i djevojčica od 7 do 14 godina (dječaci) i od 9 do 14 godina (djevojčice), shvatila je  da se radi o redatelju filma. Kasnije je saznala da mu je ime Silvije Petranović.

            Audicija u Osijeku održavala se 26. i 27. svibnja u Dječjem kazalištu.

Mama je razgovarala sa mnom o tom filmu i predložila mi je da se prijavim na audiciju. S tom idejom se složio i tata. Malo sam se dvoumio jer sam se sjetio da sam iz te lektire dobio 2 jer nisam dobro shvatio zadatak. Ipak sam odlučio odazvati se pozivu jer je znatiželja bila važnija od same ocjene. Želio sam vidjeti kako je to na pravoj audiciji.

Do tada sam imao već iskustva u glumi. Glumio sam u DND-u u Našicama u 4 predstave: Ćelavi jež (dobio sam glavnu ulogu ćelavog ježa), Krokodil Turist (bio sam žaba 3), Anđeli (uloga anđela) i Tko je smjestio vuku (uloga vuka). S predstavom Anđeli išli smo čak i u Pulu na smotru dječjeg stvaralaštva i tamo smo dobili pohvale i dobre kritike od žirija i publike. Šegrt hlapić bio je moj novi izazov!

Kako je vrijeme prolazilo, moji roditelji i ja zaboravili smo na tu audiciju. Međutim, 27. svibnja bio je kirvaj kod moje bake u Šljivoševcima i mama se u zadnji tren sjetila  audicije. Kod bake je bila i moja sestrična Lucija koja također dobro glumi. Brzo smo se spremili i nju smo poveli sa sobom, moram priznati, protiv njene volje.

Audicija u Osijeku

Došli smo u Osijek kasno poslijepodne i dobio sam broj 129. To znači da je prije mene bilo 128-ero djece, a još ih je puno došlo i poslije. Lucija je bila 130. po redu. Audicija je trajala do ponoći.

Tražila se uloga Hlapića i Gite. Mi djeca morali smo sami ući unutra, bez roditelja.

Kada sam ušao u prostoriju za audiciju, ispred mene su bile kamere i dva odrasla čovjeka. Nije baš bilo ugodno i pomalo me obuzeo strah. Kako je vrijeme odmicalo, postajalo je sve opuštenije i ja sam se ubrzo  osjećao „kao kod kuće“. Dobio sam jednu situaciju koju sam morao odglumiti npr. kako bih mami javio da mi je uginuo moj kućni ljubimac (ribica iz akvarija). Ja sam glumio sebe, a  moju mamu je glumio redatelj. Kasnije sam još oponašao žabu (kreketao i skakao posobi). Zadržao sam se oko pola sata i redatelj je bio zadovoljan sa mnom. Lucija je također ostavila dobar dojam. Neka djeca su vrlo brzo izašla van, što znači da smo mi bili neki od boljih.

Rekli su mami da će nam javiti za otprilike mjesec dana jesmo li prošli u uži krug. Ako ne prođemo, neće niti javljati.

Iščekivanje – poziv na audiciju u uži krug

S nestrpljenjem smo čekali kraj lipnja i nadali se dobroj vijesti. Međutim, od poziva iz ekipe filma ništa. Preboljeli smo neulazak u uži krug i pomirili se s činjenicom kako imamo lijepo iskustvo s audicije.

Ipak, poziv!

Ali, 12. srpnja zazvonio je mamin mobitel i čuo se glas: „Ovdje Iva, zovem iz filma Šegrt Hlapić. Pozivamo Filipa i Luciju na audiciju u uži krug. Ako ih možete dovesti u Zagreb 15. srpnja u 10 sati!?“ Mama je rekla: „Vau, ne mogu vjerovati! Je li to istina!? Već smo preboljeli neulazak u uži krug!“

„ Da, istina je. Čestitamo! Vidimo se ako ste li još zainteresirani“ rekla Iva, djevojka za kontakte i obavijesti.

Audicije su održane još u Zagrebu i Bjelovaru. Redatelj kaže da je bilo prijavljeno oko 2000 djece, a u uži krug je ušlo nas 20-ak. Zar to nije uspjeh!?

... i tako je krenula naša ljetna avantura u Zagreb. Nisam se smio šišati i previše se sunčati na moru da mi koža ne potamni. Na audiciji sam se upoznao s glumcem Goranom Navojcem koji je glumio majstora Mrkonju. Baš je zanimljiv i jednostavan. Pričao nam je kako je za glumu potrebno strpljenje. Jednom je čekao cijeli dan na snimanju da bi izgovorio jednu rečenicu. Mama me s njim fotografirala i dobio sam autogram. Morali smo se predstavljati i u parovima odglumiti dijalog Gite i Hlapića te Hlapića i njegovog prijatelja Marka.

Opet smo ostavili dobar dojam. Za dva dana su nam javili da dođemo ponovno u Zagreb na još jedan krug audicije (22.srpnja). Lucija je ušla u najuži krug za Gitu (4 djevojčice), a ja sam ispao iz konkurencije za Hlapića. Pozvali su me na audiciju za sporednu ulogu Marka. Opet smo nešto malo glumili u parovima i rekli su nam da će nam javiti rezultat sredinom 8. mjeseca.

Očekivanje saznanja o dobivanju uloge – poziv: razočarenje ...opet je uslijedilo vrijeme čekanja i neizvjesnosti.

Tek je krajem kolovoza ponovo zazvonio mamin mobitel i čuo se Ivin tužan glas: „Nažalost, Lucija i Filip nisu dobili uloge, ali dobit će poziv za statiranje – za glumce statiste kod snimanja scene Sajam, koja će se snimati u Osijeku.“ Nismo bili previše razočarani jer i ovo je veliki uspjeh! Zapravo, malo sam bio razočaran jer sam očekivao ako ne ulogu Marka,onda barem nekog pastirčića. Ali, što se može, više sreće drugi put...

Poziv za ulogu statiste i konačno... snimanje! Sredinom listopada pozvani smo da dođemo u Osijek na uzimanje mjere za kostime i na potpisivanje ugovora. Morao sam izvaditi radnu dozvolu i prikupiti neku formalnu dokumentaciju. Slijedilo je potpisivanje ugovora (naravno, to je učinila mama umjesto mene) i konačno izlazak na scenu.

Snimanje i dojmovi o sudjelovanju Snimanje je bilo cijeli dan u nedjelju, 21. listopada. Upoznao sam se s ostalom djecom glumcima i s glavnim likovima - Hlapićem i Gitom. Ulogu Hlapića je dobio dječak iz Zagreba, a ulogu Gite djevojčica iz Đakova.

U društvu sam bio i s poznatim glumcima Dankom Ljuštinom i Mustafom Nadarevićem, (Izetom iz serije Lud, zbunjen,normalan). Na kraju smo dobili i večeru i završili sa snimanjem oko 22 sata. Pozvani smo još da dođemo u srijedu (24.10.) na snimanje večernje scene.

 Lucija i ja, kao ni ostali statisti, nismo imali težak zadatak. Samo smo se vrtjeli  na vrtuljku i ja sam imao umjetničku mamu. Glumio sam sina jednoj teti koja me vodila za ruku.  Prošetali smo nekoliko puta oko vrtuljka. Snimanje scena se ponavljalo nekoliko puta i najbolje snimljena scena bit će izabrana.

Za sudjelovanje na snimanju dobili smo i plaću (dvije dnevnice). Koliko je to novaca -  neću vam reći, ali to je moja prva ozbiljnija plaća (dobivao sam i prije od tate neku sitnu plaću za rad u voćnjaku...ha-ha-haJ

Iskreno rečeno, najveća plaća mi je to što sam upoznao pravog filmskog redatelja u čijem sam filmu glumio, gospodina Silvija Petranovića, zatim poznate filmske glumce: Gorana Navojca (dr. Grgeč iz Naše male klinike) i Mustafu Nadarevića (Izet iz serije Lud, zbunjen, normalan), puno novih prijatelja i jedno sasvim novo i neobično iskustvo: sudjelovanje na filmu!

Baš je bio pravi ugođaj: blještavilo svjetla, odijevali su nas, češljali, namještali, hranili, platili nam piće u kafiću, uvažavali su nas jer ipak,  bez nas statista se ne bi mogao odraditi film u pravom smislu.

Ovo je za mene bilo najlakše glumačko iskustvo: glumio sam u pravom filmu, s filmskim glumcima, a nisam morao reći niti jednu riječ. Samo sam se smješkao, vrtio i šetao.

Očekivanje premijere na HRT-u

Ne znam hoću li biti u krupnom planu na filmu, ali u seriji vjerojatno hoću. Serija će imati tri epizode u kojima će biti više detalja sa snimanja. Lucija i ja  sjedili smo na vrtuljku odmah iza Hlapića i Gite pa se možda ipak vidimo.

Snimanje filma je počelo 1. rujna, a završilo 18. studenog 2012.

Kako je roman prvi puta objavljen 1913. godine, redatelj je želio da premijera bude u godini obilježavanja 100. obljetnice prve objave pustolovnog romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića književnice Ivane Brlić-Mažuranić. Premijera filma bit će 28. veljače 2013. u Zagrebu.

Hoću li dobiti pozivnicu za premijeru?

Ne znam. Ne vjerujem, bio sam ipak samo statist. Ali, tko zna!?

Film će se zatim prikazivati u kinima, a najesen će biti prikazan na HRT – i film i serija.

Zadovoljstvo

Iako nisam dobio zapaženiju ulogu, ipak sam zadovoljan. Bio sam 2 dana glumac-statist na snimanju dječjeg filma Šegrt Hlapić!

Zahvala

Zahvaljujem svojim roditeljima što su me potaknuli na ovaj izazov i što su mi bili podrška cijelo vrijeme – od poziva, tijekom iščekivanja i radosnog snimnja, osobito mami jer mi je pomogla napisati ovaj prikaz. Zahvalan sam i razrednici za razumijevanje i opravdane izostanke zbog odlaska na audiciju i snimanje filma.

Hvala i vama na pozornosti!

Filip Kasapović, glumac statist, i Ljiljana Kasapović