Osnovna škola kralja Tomislava Našice

     Na ovo natjecanje međunarodnog karaktera radove je trebalo poslati do kraja srpnja a proglašenje nagrađenih, nakon što je komisija odabrala najbolje, bilo je 27. studenoga ove godine u svečanoj dvorani dvorca grada Snina koji se nalazi u istočnoj Slovačkoj. Vrlo je zanimljiva usporedba dvorca u Našicama i dvorca u Snini  jer su vanjskim izgledom vrlo slični.

     Zbog određenih poteškoća na samu svečanost učenici nisu otputovali, ali su se uključili izravno u dodjelu nagrada putem Skyp- a za što je zaslužna informatičarka škole Marija Ivanković. Program svečanosti je vodio ravnatelj Kulturnog doma Daniel Andraško koji je srdačno pozdravio naše učenike a mentorici zahvalio za sudjelovanje u natječaju te pozvao nagrađene da ih svakako već jednom posjete u njihovom gradu te spomenuo da će nagrade poslati poštom. Gradonačelnik  Snine Štefan Milovčik također je pozdravio sve sudionike i zaželio im puno daljnjeg uspjeha a posebno je naše učenike pozdravila Jarmila Gerbocova, supruga Jozefa Gerboca u čiju čast je ovo natjecanje osnovano kao podrška mladih talenata u njihovom pismenom izričaju. Spomenula je kako prati slovački časopis Prameň i kako se zanima za kulturu inozemnih Slovaka i oduševljena je što svake godine sudjelujemo na ovoj manifestaciji. Svakako prije samoga uključenja u izravan program prethodio je dogovor oko tehničkih stvari za što je najzaslužnija Gabriela Alušikova.

      Nakon toga učenici Ilirijana i Antonio su ukratko ispričali o svojem učenju slovačkog jezika, o slovačkoj tradiciji svoga mjesta gdje žive, o tome kako su Slovaci došli u Markovac Našički i o svojim zanimacijama  a mentorica o uspjesima rada škole i karakteristikama grada Našica i našičkog kraja.

Stručna komisija u kojoj je i sveučilišna profesorica Zuzana Stanislavova je imala vrlo pozitivne primjedbe na sastave naših učenika, pa evo neki od njih:

Prva kategorija - poezija

Antonio Mandić: Moj mačak

Autentičan dječji opis domaće životinje i izražavanje odnosa prema njemu. Vrlo je pohvalno što

djeca manjine mogu izraziti svoje viđenje svijeta na materinskom jeziku

Prva kategorija - proza

Ilirijana Pajtl: Moja mačka

Vrlo uvjerljiv sa smislom za humor realiziran dječji opis domaće životinje i vrlo spontan opis koji na kraju ima smislenu humorističnu poantu.

Druga kategorija – proza

Katarina Javorček: Ja i slovački jezik

Ovaj izričaj deskriptivno-refleksivnog karaktera je vrijedan i zanimljiv način kojim autorica izražava svoj odnos prema svom materinskom jeziku živeći u višejezičnoj sredini.

Oduševljenim nagrađenim učenicima ovo priznanje puno znači, jer im je to jedna potvrda kako se njihov rad i trud u školi isplati a ujedno i motivacija za daljnje pisanje radova na slovačkom jeziku a svakako time nastavljaju obiteljsku tradiciju očuvanja jezika u svojoj sredini.

Predstavljamo radove Moj mačak i Moja mačka:

Môj kocúr                                                                       Moj mačak

Doma mám kocúra, to je môj kocúrko.                 Doma imam mačka, to je moj mačorko.

Celý je čierny a preto sa volá Crnko.                    Sav je crn i zato se zove Crnko.

Môj kocúr je veľký a má dlhé pazúrky,                Moj mačak je velik i ima kandže duge,

pekné biele, ale veľmi ostré zubky.                      lijepe bijele, ali jako oštre zube.

Bojazlivý je, ale myši dobre chytá                        Plašljiv je, ali miševe  hvata dobro

a niekedy spolu so psom jedlo pýta.                     a ponekad sa psom jelo traži zajedno.

Veľmi je hravý a rád behá po dvore                     Rado trčkara po dvorištu i vrlo je zaigran

a keď je unavený spí potom v šope.                     a poslije spava u šupi kada je umoran.

S mojim kocúrom sa pekne hrám, zabávam         S mojim mačkom lijepo se igram i zabavljam

a radosť z neho má i môj malý brat Ivan.             a njemu se veseli i moj brat Ivan.

           Antonio Mandić,5.r                                                   Antonio Mandić,5.r

                                              Moja  mačka

Moja mačka sa volá Micka. Má zelené oči a bielu srsť, dlhé fúzy a veľký chvost. Má dlhé pazúrky a veľkú papuľu. Keď zamijauká „Mijau, mijau“ – rozpráva mačacím jazykom  a elegantne  hľadí na mňa.

Moja mačka ráda aj pradie a veľa toho môže zjesť. Veľmi je zvláštna, pretože sa stale baví s papierikmi. „Mijau, mijau, mijau“ –a už papieriky letia predo dvermi. Sama sa zabáva a veľmi je hravá, ale najveselšia je, keď sa hraje s deťmi v mojom susedstve. Niekedy vie trošilinku pohrýznuť prst, ako keby chcela niečo povedať, no ona povie svoje  „Mijau, mijau“.

Cez noc obyčajne spí na povale a cez deň, keď nie je doma túla sa u susedov. Už bola tri krát matkou a mala tri malé nezbedné mačiatka, o ktoré sa tak dobre starala, že im vždy niečo zlapala a do úst doniesla.

Moja Micka je najkrajšia a  najlepšia mačička v mojej dedine.

„Mijau, mijau“.

                                                                                                 Ilirijana Pajtl. 5.r

Moja mačka

Moja mačka se zove Micka. Ima zelene oči i bijelo krzno, duge brke i veliki rep. Ima duge kandže i veliku njušku, Kad mijauče „mijau, mijau“- priča mačjim jezikom i elegantno gleda u mene.

Moja mačka rado prede i puno toga može pojesti, Vrlo je neobična jer se stalno zabavlja s papiričima. „Mijau, mijau, mijau“- i već papiri lete ispred vrata. Zabavlja se sama i vrlo je zaigrana ali najveselija je kad se igra s djecom u mojem susjedstvu. Dogodi sa da nekad ugrize prst kao da bi nešto rekla, ali ona opet kaže svoje „Mijau, mijau“,

Preko noćii obično spava na tavanu a preko dana, kad je nema kod kuće, skiće se kod susjeda, Bila je već tri puta majka i imala je tri mala nestašna mačića o kojima se jako dobro brinula tako da je uvijek nešto uhvatila i u usta im donijela.

Moja Micka je najljepša i najbolja maca u mom selu.

                                                „Mijau, mijau“.

                                                                                                    Ilirijana Pajtl 5.r.

Pripravila: Ana Marošević, učiteljica slovačkog jezika i glazbene kulture