Osnovna škola kralja Tomislava Našice

1.  Gdje ste završili školu i možete li nam reći nešto o tijeku svojega školovanja?

O tijeku moga školovanja? Oh, to je jako dugo trajalo.  Samo osnovno školovanje ili baš cijeli tijek, što te zanima?

Osnovna škola, kako je to bilo tada, gdje ste išli u školu?

Osnovna škola (smijeh)… Pa… osnovnu sam školu završila u Jelisavcu. Prvu sam godinu školu pohađala u Našicama, a sve ostalo u  Osnovnoj školi „Ivan Brnjik Slovak“. Tamo sam učila i slovački jezik kao što ga uče i učenici naše škole.... Ne znam što još… Jako sam voljela rukomet i košarku, trenirala sam te sportove. Voljela sam i geografiju. Očito, je l´? Voljela sam i matematiku, išla na natjecanja iz tih predmeta i tako …

2. Koji Vam je predmet bio najdraži?

Pa mislim da sam upravo odgovorila na to pitanje (smijeh). Imala sam jako, jako dobru učiteljicu iz Geografije, bila je baš dobra i draga tako sam se nekako i zaljubila u taj predmet.

3. Kada ste doktorirali i možete li nam dočarati taj osjećaj?

Uh… Olakšanje, to je bio prvi osjećaj koji se javio. Doktorirala sam nedavno, 26.5.2017., mislim da ste vi slavili dan škole. Dok ste vi feštali, ja sam se tamo preznojavala (smijeh). Uglavnom, jako je dobar osjećaj kad doktoriraš. Još danas ne vjerujem da sam to postigla zato nekad pogledam tu medalju i diplomu pa me to podsjeti, ali… eto… super osjećaj. Preporučujem svima, samo ima jako puno posla dok dođeš do tog trenutka i tog super osjećaja.

4. Mislite li ostati raditi kao nastavnica ili ćete raditi u bolnici?

(Smijeh)

Pa … u bolnici ne mogu raditi jer nisam taj „bolnički“ doktor. (Smijeh)

Evo, da objasnim... Kad doktoriraš, ne znači da moraš završiti samo medicinski fakultet , nego možeš steći doktorat iz bilo kojega područja znanosti. Ako završiš matematiku, možeš upisati doktorat iz matematike. Razumiješ?

Tako sam i ja upisala doktorat iz geologije, čak ne iz geografije, nego iz geologije, znači da sam doktor znanosti iz geologije.

5. Puno rada treba do toga naziva?

Tako je. Tek kada završiš fakultet, onda opet učiš i učiš i radiš na doktoratu. Nisu doktori samo oni u bolnici, ima ih i po školama. (Smijeh)

6. Imate li prijatelje koji su isto tako doktorirali?

Imam poznanike, ali nitko od moje „ekipe“, nitko iz moga bivšega razreda nije doktorirao.

7. Kako uspijevate uskladiti sve obveze?

Uh, bilo je jako teško. Sada je malo lakše, ali radim na tri škole pa mi je sve ovo još uvijek veliki izazov. Ne znam… bila sam jako, jako umorna te tri godine i naradila sam se, ali sve se to stigne ako si dobro organiziraš vrijeme.

8. Radite li trenutno na nekom projektu?

Mentor i ja smo nastavili raditi zajedno na projektima pa se svake godine javljamo na sajam inovacija. Prošle se godine on održavao u Zagrebu i tamo smo osvojili srebrnu medalju. Ove je godine Sajam u Osijeku, nadam se ad ćemo i ove godine osvojiti nešto.

Možda zlato?

Zlato, da. (Smijeh) Ma, dobro, ja se nadam srebru, a ni bronca nije loša.

9. Imate li neki savjet za nas, Vaše učenike?

Uh… pa… da budete vrijedni, da izaberete neku srednju školu i kasnije fakultet koji ćete baš voljeti pa vam neće biti teško učiti to što volite i što vas zanima, nego će vam biti izazov i osjećat ćete se dobro kad to naučite i dobijete dobre ocjene.

Hvala Vam na ovom razgovoru. Želimo Vam puno uspjeha u radu.

Hvala tebi što si me odabrao za sugovornicu.

Intervju napisao Martin Kuric