Osnovna škola kralja Tomislava Našice

     Dobro mentalno zdravlje mnogo je više od neprisutnosti psihičkih bolesti i teškoća, a uključuje brojne pozitivne karakteristike, kao što su:

• osjećaj zadovoljstva

• želja za životom, smijeh i zabava

• sposobnost suočavanja sa stresom i oporavljanja nakon teškoća

• osjećaj smisla i svrhe, kako u aktivnostima, tako i u odnosima s drugim ljudima

• fleksibilnost u učenju novih stvari i prilagodbi na promjene

• ravnoteža posla i zabave, odmora i aktivnosti

• visoko samopouzdanje itd.

     I u današnjem društu često se srećemo sa zabludama vezanima uz mentalno zdravlje.  Koje su to, pročitajte u nastavku:

Zabluda: Mene ne pogađaju problemi mentalnog zdravlja. Meni se to ne može dogoditi.

Činjenica: Prema europskim istraživanjima svaki drugi Europljanin kroz život prođe neki oblik mentalne teškoće. Mentalne bolesti uzimaju sve više maha posebice u zapadnoj civilizaciji zbog čitavog niza promjena i utjecaja koji obilježavaju suvremeni način života i rada, promjena strukture i uloge obitelji, negativni utjecaji tehnološkog razvoja, brojnih supstanci i rizika za rast i razvoj mladih, aditiva u hrani, ratova, prirodnih katastrofa i dr. Istraživanjima je utvrđeno i kako se stope mentalnih bolesti udvostručuju u dijelovima svijeta nakon ratnih ili drugih katastrofa.
Prema stručnim procjenama, depresija će do 2020. godine postati drugi zdravstveni problem Europljana, iza kardiovaskularnih bolesti, a antidepresivi su već sada najpropisivaniji lijekovi u Hrvatskoj. Upravo je 21. stoljeće od Svjetske zdravstvene organizacije proglašeno stoljećem depresije.

Zabluda: Djeca nemaju probleme mentalnog zdravlja.

Činjenica: Čak i kod vrlo male djece možemo uočiti znakove teškoća u mentalnom zdravlju. Prouzrokuje ih interakcija različitih bioloških, psiholoških i socijalnih faktora, a često se i u ranoj dobi mogu klinički dijagnosticirati.

Kod polovice svih oboljenja mentalnog zdravlja moguće je uočiti prve znakove i prije 14 godine djeteta. Dok oko 75% svih oboljenja mentalnog zdravlja počinju prije 24 godine pojedinca. Na žalost, manje od 20% djece dobije pomoć i tretman koji treba. Pravovremena podrška djeci za problemima mentalnog zdravlja pomaže prije nego problemi interferiraju sa ostalim razvojnim potrebama.

Zabluda: Ljudi sa problemima mentalnog zdravlja su nasilni i nepredvidljivi.

Činjenica: Većina ljudi sa problemima mentalnog zdravlja nisu nasilniji od ljudi bez problema sa mentalnim zdravljem. Samo 3 – 5% nasilnih činova počinile su osobe sa ozbiljnim bolestima mentalnog zdravlja. Zapravo, osobe sa ozbiljnim mentalnim bolestima imaju 10 puta veće šanse da će biti žrtve nasilja od zdrave populacije. Najvjerojatnije poznate nekoga sa problemima mentalnog zdravlja, a da niste toga ni svjesni. Većina ljudi sa problemima mentalnog zdravlja su aktivni i produktivni članovi zajednice.

Zabluda: Ljudi sa problemima mentalnog zdravlja, čak i oni koji se uspješno nose sa teškoćom, ne mogu se nositi sa stresom koji nosi zaposlenje.

Činjenica: Ljudi sa problemima mentalnog zdravlja su jednako produktivni kao i ostali zaposlenici. Poslodavci izvješćuju da su redoviti i točni u dolascima i odlascima s posla, motivirani su i dobro obavljaju svoj posao jednako ili čak bolje nego ostali zaposlenici. pri tome je vrlo važno da osobe sa problemima mentalnog zdravlja dobivaju primjerenu podršku i tretman.

Zabluda: Slabost ličnosti ili karaktera uzrokuje probleme mentalnog zdravlja, te ako se dovoljno potrude mogu se trgnuti iz tog stanja.

Činjenica: Problemi mentalnog zdravlja nemaju veze sa lijenošću ili slabošću. Da bi se ljudi osjećali bolje trebaju pomoć i podršku.

Zabluda: Nema nade za ljude sa problemima mentalnog zdravlja. Jednom kad te dijagnosticiraju nikada se ne oporaviš.

Činjenica: Istraživanja pokazuju da je poboljšanje moguće a mnogi se i potpuno oporave, što znači da potpuno normalno žive, rade, uče i sudjeluju u zajednicama u kojima žive. Sve više nego prije je dostupne pomoći i saznanja o mentalnim bolestima, te je oporavak itekako moguć.

Zabluda: Terapija i samopomoć su gubitak vremena. Zašto se mučiti, kad možeš samo uzeti tabletu?

Činjenica: Preporučeni tretman ovisi o osobi, o problemima koje proživljava i njihovom stupnju, te nijedan dio tretmana nije dobro izbjegavati. Lijekovi mogu pomoći ublažiti ili odstraniti simptome (nesanica, tjeskoba, glavobolja, ...) , no ne treba zaboraviti raditi i na rješavanju uzroka problema u čemu može pomoći psihoterapija. Ukoliko se osoba liječi samo lijekovima, nestali simptomi će se vraćati dok god se ne ukloni uzrok. Rad na sebi je zahtjevan, traži puno vremena, strpljenja i volje za promjenom.

Zabluda: Ne mogu učiniti ništa za osobu sa problemima mentalnog zdravlja.

Činjenica: Obitelj i prijatelji imaju velik utjecaj. 44% odraslih i 20% djece sa problemima mentalnog zdravlja dobivaju pomoć i tretman kakav trebaju. Članovi obitelji i prijatelji mogu biti taj pozitivan utjecaj da osoba potraži pomoć. Možete znanjem pobiti njihove predrasude o mentalnom zdravlju.

Kada dijeliš brigu s nekim, možeš ju prepoloviti. Kada držiš brigu u sebi možeš ju udvostučiti.

Zabluda: Prevencija ne djeluje. Nemoguće je suzbiti mentalnu bolest.

Činjenica: Promocija zdravih načina života, brige o sebi, zdravog samopuzdanja može pomoći kada se sretnemo sa izazovima života. Osobe koje imaju te vještine bolje se suočavaju sa problemima koje donosi život. Općenito briga društva za socialno-emocionalni razvoj djece i mladih vodi: većoj produktivnosti, boljim rezultatima edukacije u školi, smanjenim stopama kriminaliteta, jačoj ekonomiji, smanjeni troškovi zdravstva, poboljšanje kvalitete života, dulji život i kvalitetniji obiteljski život.

Tko nam može pomoći kada se ne možemo sami nositi sa problemima?

    Sa ljudskim psihičkim procesima na putu prema mentalnoj stabilnosti i mentalnom zdravlju potrebno je postupati vrlo pažljivo i sa puno znanja. Većini osoba u zahtjevnim trenutcima života dovoljan je razgovor s prijateljima, boravak u prirodi, odmor i sl.  No, ako primjetimo da nam to pomaže samo kratkoročno, te da nakon par dana smo opet na početku, vrijeme je potražiti stručnu pomoć.

     Psihijatar je liječnik sa specijalizacijom iz psihijatrije i stručan je za propisivanje lijekova u funkciji poboljšanja tjelesnog i mentalnog zdravlja. Psiholog je osoba sa završenim studijem psihologije i znanjima iz kliničke psihologije. Niti psihijatar, niti psiholog nisu psihoterapeuti ako se za to nisu dodatno educirali. Psiholog bez licence psihoterapeuta je savjetovatelj. Psihoterapija pomaže osobi da se lakše nosi s različitim psihološkim smetnjama u doživljavanju i ponašanju.
     Savjetovatelji, psihoterapeuti su prvenstveno liječnici i psiholozi, ali mogu biti i srodne pomagačke struke (socijalni pedagozi, rehabilitatori..i sl.). To su stručnjaci koji rade s drugim osobama na njihovim mentalnim/psihološkim teškoćama i moraju biti profesionalci. To su stručnjaci koji su često u nadzoru strukovnih komora koje izdaju licence za rad temeljem stručnih kriterija. U radu sa složenim procesima u ljudima neprofesionalan odnos i ne znanje može izazvati veću štetu nego korist.

Izvori:

https://www.mentalhealth.gov/basics/mental-health-myths-facts

https://www.hzjz.hr/