Osnovna škola kralja Tomislava Našice

O svom briljantnom nastupu Boris izjavljuje:

« Imao sam tremu prije nastupa. Nisam očekivao da ću ovako  uspješno proći. Kad su mi rekli da sam pobijedio i osvojio zlatnu medalju i tako postao državni prvak prvo sam to javio mojoj bivšoj učiteljici Sonji Majer- Ćatić koja me uvijek bodrila i osnaživala da ustarajem.

Puno mi je značio njezin odgovor u kojem mi je čestitala i rekla da tako nastavim. Posebno mi je bilo drago što me je tata podržavao i snimao iz prvih redova. Iznimno sam zahvalan treneru Branku Leš u   pomoći  koji mi je odmah poslije borbe rekao: Sjajno!».

Trener Branko Leš kaže:

«Osjećao sam se izvrsno.Naporno smo radili i trud se isplatio.Na treningu je vrlo pažljiv i uvijek pita ako mu nešto nije jasno.Boris je bio siguran u nastupu. Prije puta smo se dogovorili što će raditi. Treninzi se održavaju ponedjeljkom  i četvrtkom po dva školska sata. Po potrebi uvodimo i vanredne termine. Želim napomenuti da smo i od gradskog poglavarstva grada Našica dobili donaciju. Zadovoljan sam i jako uživam u radu s djecom.»

Borisov tata  Željko komentira:

«Ja sam imao veću tremu nego Boris. Uvijek vrlo savjesno i odgovorno shvačća sve obveze i u školi i kod kuće. Preko ljeta je znao bar jednom dnevno vježbati. Nadao sam se tako velikom uspjehu, ali nisam htio nikome reći. Svi su govorili da radi dobro, ali prvak...»

Mama Ljiljana kaže:

«To je sport za njega izmišljen. Za to je u velikoj mjeri zaslužna njegova bivša učiteljica Sonja, koja ga je od prvog trenutka u svemu podržavala..S  njom je jednostavno na istoj valnoj dužini!»