Osnovna škola kraljice Jelene Solin

U okviru projekta “Solin, grad koji volim” učenici 1. a i 1. b razreda s učiteljicama i pedagoginjom posjetili su Gašpinu mlinicu staru više od 300 godina koja je ujedno zaštićeno kulturno dobro grada Solina. Cilj našeg posjeta je razvijanje privrženosti učenika prema očuvanju zavičajnih običaja i kulturnih znamenitosti grada Solina. Također, obilježili smo Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje.

Kako im približiti stare zanate i načine kojima se od zrna dobije pogača? Najbolje za to posjet je staroj mlinici! Željeli smo vidjeti  kako su se očuvali tradicijski običaji Dalmacije, kako se nekad mljelo žito i kako su Solinjani živjeli i radili u prošlosti. Djeci se zorno predočio način na koji kamen melje zrno i pretvara ga u brašno te kako mlin radi uz pomoć vode, bez struje.  

Pred mlinicom, u dogovoreno vrijeme, dočekale su nas dvije domaćice. Na samom početku  podijelile su nas u dvije skupine s obzirom na uzak prostor mlinice.  Dok se jedan razred upoznavao s radom mlina, drugi  je mijesio tijesto od brašna i vode te  kalupima izrađivao različite oblike. Većina učenika po prvi je put mijesila tijesto.  Početni strah od zaprljanih prstiju zamijenilo je oduševljenje kada su se  brašno i voda spojilo u tijesto od kojeg su dobili razne oblike.

Nakon toga domaćica nas je okupila oko velikog mlina i upoznala s načinom dobivanja brašna ručnim mljevenjem pšenice i ostalih žitarica. Veliki kameni mlin zaokupio je pozornost učenika. Zanimalo ih je što ga pokreće i gdje idu zrna koja kamen melje. Upoznali su se i sa strukturom mljevene pšenice i kukuruza.

Na slikovit način dočaran nam je život kakav je nekad bio, bez televizora, mobitela i interneta.  Vidjeli smo što se nekad  koristilo za rad u polju, vinogradu i  masliniku te kako se šilo, plelo i kuhalo. Učenici su se rado javljali i pogađali svrhu brojnih izloženih predmeta koje su koristili njihovi predci.

Neke od njih bili su: badanj, stare demižane, stap, stara šivaća mašina, sedlo, starinska karijola, stara kolijevka, plug, grablje, vile i još mnogo drugih sitnih predmeta potrebnih za jedno domaćinstvo (kuhače, teće, tave, sukneni prekrivači).

Stara utihnula mlinica na trenutak je oživjela uz dječji smjeh i vrijedne rukice, baš kao nekada, kada se mlin okretao bez stajanja, a brašno punilo velike vreće. 

Puni dojmova i novog znanja, šetnjom uz rijeku Jadro, vratili smo se u školu.

Pedagoginja Sanja Matić