Osnovna škola Ksavera Šandora Gjalskog

U  četvrtak, 22. studenog održala se humanitarna priredba pod motom „Kad se male ruke slože, radost i prijateljstvo tad se množe“. Inicijativa za ovakvom akcijom krenula je još prije 15 godina i od tada se organizira redovito svake godine kao pomoć za učenike slabijeg imovinskog stanja za odlazak u Školu u prirodi. Ove godine priredbu su organizirale učiteljice četvrtih razreda: Snježana Turk, Margita Popović, Ruža Novak , Renata Žiger i Vlatka Kastelan u suradnji s pedagoginjom Ružicom Kotarski.

U raznovrsnom programu, čiji su voditelji bili učenici 4.a, 4.b i 4.c razreda, sudjelovalo je mnogo učenika naše škole.  Učenici su pokazali kako pjevaju, glume, recitiraju i izvode lutkarske predstave.

Ove su godine u programu  nastupali  učenici 4.a razreda s učiteljicom Snježanom Turk, učenici 4.b s učiteljicom Margitom Popović, učenici 4.c s učiteljicom Ružom Novak, učenici 4.š iz PŠ Špičkovina s učiteljicom Renatom Žiger, te učenici 1.š iz PŠ  Špičkovina s učiteljicom Anicom Ormuž. Školski zbor vodila je profesorica Mateja Bunčić, Zabočke mališane Jasenka Borovčak, zbor učenika četvrtih razreda učitelj Glazbene kulture Nikola Santro, a učenike Osnovne glazbene škole učitelji sviranja Petar Varga i Ivan Šimatović.

Svaka je točka bila nagrađena gromoglasnim pljeskom. Svoj doprinos i podršku ovoj manifestaciji dali su i tata Ivan Papišta na saksofonu, Ženska vokalna grupa Kajda na čelu s pomoćnicom u nastavi tetom Željkom Mrkoci , te učiteljica Hrvatskog jezika Lucija Mlakar sa svojim plesnim partnerom Dariom Tomekom.

Veliku podršku i pomoć u tehnici, rasvjeti, razglasu i ozvučenju dali su učitelji  Goran Novak i Danijel Cvetko, te školski domar Zvonko Blažinić.

Humanitarna priredba koja zaista potvrđuje svoj naziv prikupila je mnogobrojnu publiku koja je svojim dobrovoljnim prilogom od 10 kuna sigurno pomogla u organizaciji i realizaciji Škole u prirodi učenicima  4. razreda. Osim toga, našlo se tu i  kolača koje su napravili roditelji učenika, te članovi Školskog volonterskog  kluba. Tako se svaki posjetitelj mogao zasladiti donirajući tek nekoliko kuna za kolačić. Početak i kraj bio je u potpunosti simboličan, a raspjevao je ne samo učenike, već i cjelokupnu publiku. Kao i svake godine, sve je počelo i završilo točkom gdje su svi sudionici priredbe zapjevali pjesmu „Kad se male ruke slože, sve se može…“

                                       Tekst napisale učiteljice: Lucija Mlakar i Snježana Turk