Osnovna škola Ksavera Šandora Gjalskog

Kruh je dar života u našoj školi

Učenici 4. a razreda OŠ Ksavera Šandora Gjalskog su u okviru demokratskog odgoja i građanstva proveli  istraživanje o važnosti hrane za život svakog čovjeka. Pokušali   su osvijestiti pojam kruha- kao dara života svakom čovjeku, te potaknuti na humanitarno djelovanje djece i odraslih.

Prije nekoliko mjeseci, na satu razrednog odjela, uz igru Memori ponavljali su dječja prava iz Konvencije o pravima djeteta. Analizirajući sva prava djeteta došli su i do toga da svako dijete ima pravo na dovoljno hrane i čiste vode. Krenula je priča o ishrani i o tome kakvu bi hranu i koliko trebali imati. Uočili su da se sad u 4. razredu svaki mjesec smanjuje broj učenika koji se hrane u školskoj kuhinji i radije kupuju sendvič ili pizzu. S druge pak strane, ne jednom, vidjeli bi  koricu, pa čak i cijelu šnitu kruha na hodniku ili u kanti za smeće.

Zapitali su se kako žive druga djeca u nekim jako siromašnim zemljama, imaju li uopće dovoljno hrane? Koliko je gladne djece u svijetu? Zapitali su se i koliko se hrane nepotrebno baca u našim kućama, u našoj školskoj kuhinji,  u restoranima, u trgovinama, a možda čak i kruh iz pekarnica? O ishrani se povela zanimljiva diskusija u 4. a razredu. Na satovima prirode i društva naučili su da treba jesti raznoliku hranu, a upoznali su i piramidu zdrave prehrane iz koje su naučili da najviše treba jesti  kruh i žitarice, a odmah zatim voće i povrće. Zapitali su se:je li to svima dostupno ? Hrane li se svi zdravo? Ima li gladnih u svijetu i kod nas?

Zahvaljujući pomoći roditelja i svih ostalih članova obitelji , te svakako  i snalažljivosti na internetskim stranicama saznali su da u svijetu postoji veliki nesrazmjer između sitih i gladnih, bogatih i siromašnih. Zbog gladi umire godišnje 5 milijuna djece i 4 milijuna odraslih, a to je otprilike kao dvije Hrvatske. Uz to  je i više od 1 milijarde ljudi neishranjeno.

Nasuprot toga od posljedica pretilosti umire godišnje 2 i pol milijuna ljudi u svijetu.

Istraživanje u školskoj kuhinji dovelo je do zapanjujućih rezultata: u veljači je ostalo dosta nepojedene hrane, što je po učeniku 80 dag mjesečno. Tjedno su ostale 1 do 2 šnite po učeniku. Ono što se učenicima ne sviđa ostave, iako se radi o zdravim namirnicama.  Jedino što nas može utješiti jest činjenica da ta odbačena hrana ne završava u smeću već se daje ljudima da hrane svinje.

Proveli su i anketu i saznali  da naši građani, njih 76 % sami kuhaju svaki dan i od toga im gotovo 50% ostane variva, juhe i povrća. Njih 65 % daje te ostatke svinjama, no još njih 13 % baca hranu u kanalizaciju jer nemaju kamo s njom. Izgleda da je ljudima ipak najviše žao baciti kruh, pa tako čak 73 % pojedu svinje, no još je onih 5 % koji se baca u smeće. Neki su i domišljati i od kruha rade mrvice i tako ga ponovo upotrijebe.

Interesantno je i to da nitko od ispitanih nije rekao da daje hranu nekom tko nema za kruh. No, zato ipak jedni druge pozivaju na kolače i ostale fine stvari.

Iz telefonske ankete učenici su saznali da našim restoranima i pizzerijama uvijek ostane hrane, no svega 1 % te hrane završava u kanalizaciji ili smeću. Većinom se ta hrana daje ljudima da hrane svinje i ostale domaće životinje.

Posjetivši trgovinu Trgocentar saznali su da i njima ostane različitih prehrambenih proizvoda čiji je rok trajanja prošao. Oni imaju sklopljen Ugovor s firmom  Agroproteinka koja otkupljuje te proizvode i prerađuje ih u mesno-koštano brašno, životinjsku mast, stočnu hranu i za neke tvari potrebne u kemijskoj industriji. Kruh koji im ostane vraćaju natrag u pekarnice.

Posjetivši pekarnicu Zaboky učenici su se upoznali s proizvodnjom kruha, sušenjem starog kruha i proizvodnjom krušnih mrvica. Saznaju da i oni jedan dio svojih pekarskih proizvoda daju za ishranu svinja. Učenici su zaključili  da naše svinje u Zagorju uopće ne žive loše.

Učenici su saznali da i u našem Zaboku imamo ljude koji su ponekad gladni.

U gradu postoje organizacije i institucije koje pomažu siromašnima i socijalno ugroženima  u nabavi hrane i kućnih potrepština.

Prema zadnjem popisu stanovništva grad Zabok broji 9 365 stanovnika, a od toga njih stotinjak što obitelji, što samaca, je siromašno i treba pomoć.Oni kroz godinu imaju pravo od Grada na jednokratnu novčanu pomoć . Jednako tako za Uskrs i Božić dobiju bon za hranu, a zabilježen  je i jedan slučaj kojem je u KTC plaćen ručak za svaki dan.

Gradsko društvo Crvenog križa Zabok dva puta godišnje, za Uskrs i Božić podijeli po 20 paketa hrane i kućnih potrepština  obiteljima kojima je to potrebno.

Koliko može, uskače i Centar za socijalnu skrb.

Župni Caritas Sv. Jelene Križarice jednom mjesečno prikuplja novac, a dva puta godišnje organizira u trgovinama Caritasove košarice gdje ljudi mogu ostaviti hranu i kućne potrepštine.

Kad bi se svatko tko ponekad ima viška hrane ili kruha pridružio ovim organizacijama  i poklonio to  gladnima, mislimo da bi gladnih  bilo manje. Nakon svih dobivenih podataka učenici misle  da bi bilo dobro upoznati javnost s rezultatima projekta. 

2011. godina proglašena Europskom godinom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Svaki čovjek na ovom svijetu bez obzira na siromaštvo trebao bi imati pravo na hranu. No, na žalost, nije tako!  Previše je gladne djece i  gladnih odraslih ljudi u svijetu, a svakim danom i kod nas!  Često učenici čuju učiteljicu, vjeroučitelja ili župnika da pričaju  o solidarnosti, milosrđu, iskazivanju ljubavi prema bližnjem. Vrlo često  nije jasno što misle pod tim pojmovima, ali postaje jasno što znači u  ovom istraživanju.

Poruka učenika 4.a odjela 

Želja nam je svojim prezentiranjem ovog projekta i rezultatima istraživanja kako u školi, tako i izvan nje osvijestiti značaj hrane, posebno KRUHA- DARA ŽIVOTA! Svojim glasom želimo potaknuti ljude na razmišljanje o hrani, o kruhu i svojim malim aktivnostima djelovati na neravnotežu gladnih i sitih.