« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Božić je sve bliže i bliže. Vrijeme je to mira, dobrote , obiteljskog okupljanja i ljubavi.
U ovo vrijeme trebamo se sjetiti da je mnogo onih koji to nemaju. Trenutak je da i mi maleni učinimo nešto lijepo i dobro što će nekoga usrećiti bar na trenutak, a što će pamtiti dugo, dugo.
O dobroj i plemenitoj akciji učenika područne škole Špičkovina, uoči Božića, piše nam učenik Jurica Jurčec čiji literarni rad "Nisu Božić samo skupocjeni darovi i raskošni stolovi" pročitajte pod opširnije.
Nisu Božić samo skupocjeni darovi i raskošni stolovi
Božić je sve bliže i bliže. Vrijeme je to mira, dobrote , obiteljskog okupljanja i ljubavi.
U ovo vrijeme trebamo se sjetiti da je mnogo onih koji to nemaju. Trenutak je da i mi maleni učinimo nešto lijepo i dobro što će nekoga usrećiti bar na trenutak, a što će pamtiti dugo, dugo.
Zajedno sa svojim učiteljicama odradili smo veliki zadatak. U školi, a i kod kuće, marljivo smo radili. Na komadiće tkanine vezli smo razne božićne motive. Bile su tu svjećice, kuglice, srčeka, borovi, anđeli i još štošta drugog. Od tih vezenih motiva i kolaž papira napravili smo čestitke. Teško nam je nekima bilo, no nismo odustajali i na kraju smo se divili našim čestitkama. Učenici drugog razreda su posadili i kućne srećice. Sve smo to pripremili s namjerom da posjetimo Dom za stare i bolesne u Mirkovcu.
Dan prije samog posjeta kod kuće smo s mamama i bakama ispekli kolače. Prikupili smo i nešto odjeće i uredno je zapakirali. Nekome će sigurno dobro doći.
Trudili smo se i pripremali priredbu. Bilo je recitacija i božićnih pjesama. Da bi bilo veselije pozvali smo našeg mještanina Zlatka s harmonikom. Normalno , odazvao se. Čak je došao par dana prije u školu da probamo cijeli program.
Sve je bilo spremno za posjet Mirkovcu.
Srijeda je, 12. prosinac. Deset sati ujutro. Pred školom nas čekaju dva vatrogasna kombija. Stričeki Dragec i Darko, kao i uvijek kad smo mi u pitanju, imaju osmijeh od vuha do vuha. Ni njima nije bilo teško odvojiti dio svog vremena da nas odvezu.
U Mirkovcu smo. Dočekala nas je teta Danica i odvela, u nama već poznatu, dvoranu. Puna je starih i mladih. Svi su nas pljeskom dočekali. Održali smo svoju priredbu. Uz zvukove harmonike orila se pjesma. Podijelili smo poklone. Svi smo bili presretni. Bilo je i suza.
I na kraju i mi smo bili počašćeni jako finom pizzom i sokom.
Moje srce, iako malo, bilo je ispunjeno i zračilo je toplinom i radošću. Bio sam ponosan i sretan što sam nekoga usrećio. Za mene sitnica, a nekome možda cijelo bogatstvo.
Jurica Jurčec, 4. razred