Osnovna škola Ksavera Šandora Gjalskog

U proteklom tjednu obilježili smo Dane Ksavera Šandora Gjalskog. Njemu u čast otvorene su izložbe, održani koncerti, radionice, promocije knjiga i književne večeri, a u našoj školi održana je dodjela „Male nagrade Gjalski“ i Dan škole. Tako po uzoru na ovog velikog književnika, učenici osnovnih škola naše županije već 30 godina šalju svoje literarne radove na natječaj „Mala nagrada Gjalski“. O jezičnim, stilskim i sadržajnim komponentama svakog rada odlučuje prosudbeno povjerenstvo, a oni najbolji bivaju pohvaljeni i nagrađeni. Raduje nas što učenici svoju maštu i kreativnost izražavaju putem pisanja jer znamo da je u svaki rad uloženo puno truda, vremena i ljubavi. 

Svečana jubilarna 30 dodjela „Male nagrade Gjalski“ posebno je obradovala učenike Područne škole Špičkovina koji su oduševljeno slušali čitanje ulomaka iz pohvaljenih i nagrađenih radova. Oni su im poslužili kao motivacija da se okušaju u pisanju, a za početak napisali su svoje dojmove s dodjele. Što ih se dojmilo, što im se svidjelo i tko bi htio jednog dana biti dobitnik ove nagrade, možete pročitati u nastavku.

U Zaboku, na dodjeli „Male nagrade Gjalski“, bilo mi je lijepo. To lijepo znači da sam uživala gledajući i slušajući velika djela mladih učenika.

Prvo sam uočila pozornicu. Bila je ukrašena i našim kaširanim jabukama. Baš su se isticale onako crvene! Bez njih, pusto sve, no ne dugo. Kad su na pozornicu došli odrasli ljudi i djeca koja imaju mašte, bila je poput razigrane livade.

Svidjelo mi se to što su svi bili uredno i svečano odjeveni. Posebno su me se dojmile dvije djevojčice koje su pjevale  o katarinčicama i  djevojčica koja je svirala klarinet uz pratnju glasovira.

A priče učenika zbog kojih smo i došli?

Oduševljena sam. Svi sastavci bili su super, no… Davidov sastavak puno je više od lijepog.

Pozornica je kao stvorena za njega. Tako se spretno snalazio na njoj i govorio je kao da razgovara sa svojim prijateljem.

Ja to na pozornici ne bih mogla bez straha i uzbuđenja. Htjela bih jednom postati kao on. Nikad se ne zna! Možda ne sutra, ali se isplati s blagim osmijehom čekati taj dan.

                                                                                                                                                                                                       Marta Veverec, 3.š

Bili smo na dodjeli „Male nagrade Gjalski“ u Zaboku.  Naučili smo kako je dobro da već kao mali pišemo o sebi i o svojim razmišljanjima jer najbolji radovi su baš oni koji dolaze iz naših srca i osjećaja.

Od nekih pisanih radova lako se napravi i igrokaz.

Meni se svidjelo 1. i 2. nagrađeno djelo. Jedno govori o mačku, a drugo o nama samima te o našim prijateljima.

Sve je bilo interesantno, zabavno i poučno.

                                  Gabriel Kolar Kovačić, 3.š

Na dan jabuka, ja, Karlo, Benjamin i ostatak razreda išli smo u Zabok na dodjelu „Male nagrade Gjalski“.

Voditeljica je prvo najavila  Tomislava Polanovića, našeg ravnatelja koji je sve pozdravio.

Gledali smo program učenika. Bilo je tu pjevača, svirača i kratak film.

Književnica Željka Horvat Vukelja najavila je pobjednike. 3. nagradu osvojila je Dilara iz Marije Bistrice s radom „Mama“, 2. nagradu Nika iz Oroslavja s radom „Nezgode u bakinom vrtu“, i 1. nagradu osvojio je David iz Svetog Križa Začretja s radom  „Moderna vremena - ili si in ili si out“.

I mene se upravo taj rad najviše dojmio. Svidjelo mi se i što je napisan na kajkavskom. Opisao je istinit događaj koji se može dogoditi svaki dan.

Nakon svečanosti vratili smo se u našu školu na pečene jabuke.

                                                                       Jakov Škrivanek, 3.š

Krenuli smo na malo neobično putovanje u našu školu u Zaboku.

Naša učiteljica ispričala nam je da se već 30 godina  dodjeljuju nagrade najuspješnijim učenicima za njihove pisane radove.

U predvorju škole bilo je jako svečano. Sigurno je bilo teško odlučiti tko je najbolji jer je bilo puno lijepih  i zanimljivih radova. Meni se najviše svidjela priča „Moderna vremena“. Pisana je kajkavskim narječjem. Posebna je po tome što je zabavna, smiješna i poučna. Na žalost danas je ljudima i djeci važnije kako izgledaju, a ne ono što imaju u sebi. To ne bi tako trebalo biti.

U programu mi se svidjela i predstava dramske grupe kao i pjesma „Katarinčice“, koju su otpjevale dvije djevojčice.

Ponosna sam jer smo i mi sudjelovali  u programu i sretna jer su nas iznenadili malim poklonom.

                                                                                                                                                                                                    Tihana Dugorepec, 3.š