Školska godina 2024./2025.
9.9.2024. početak nastavne godine
niži razredi ujutro, viši razredi popodne
Raspored zvona,
individualne informacije
za roditelje te polasci
autobusa u školskoj godini
2024./2025.
Školska godina 2024./2025.
Niži razredi |
|||
1.a | 2.a | 3.a | 4.a |
1.b | 2.b | 3.b | 4.b |
1.P | 2.P | 3.P | 4.P |
1.N | 2.N | 3.N | 4.N |
POOS |
|||
Viši razredi |
|||
5.a | 6.a | 7.a | 8.a |
5.b | 6.b | 7.b | 8.b |
- | - | - | 8.c |
5.N | 6.N | 7.N | 8.N |
« Listopad 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
Budi pošten, dobar, slušaj starije, ne laži jer u laži su kratke noge, svakog pristojno pozdravi…
MIRKO JELEČ, vjeroučitelj
Razgovor s omiljenim vjeroučiteljem snimali smo (a gdje drugdje nego) na satu vjeronauka. Bilo je tu i radoznalih upadica, no dobili smo odgovore na sva pitanja.
Razgovarale Ema Ninković i Leona Mešter, 6. n
1. Molimo Vas da nam ukratko opišete svoje školovanje i interese tijekom obrazovanja. Zašto volite biti vjeroučitelj?
Prof. Jeleč: Ja sam Mirko Jeleč, imam šezdeset godina i svoje školovanje sam obavljao od seoskih škola, pa u gradu Visoku, Sarajevu i na kraju u Zagrebu. Uz gimnaziju završio sam Teološki i katehetski fakultet, diplomirao sam na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu u Staroj Vlaškoj. Evo danas imam zvanje vjeroučitelja. Volim biti vjeroučitelj jer vjerujem da je Isus uskrsnuo radi nas svih i da ljudima, posebno djeci, treba prenositi Radosnu vijest, točnije Evanđelje.
2. Po čemu ćete pamtiti djetinjstvo i gdje ste ga proveli? Ispričajte nam neku dogodovštinu koja vam je ostala u sjećanju?
Prof. Jeleč: Proveo sam ga u jednom lijepom selu Zelenika kod Dervente, gdje sam i rođen. Pamtit ću ga najviše po tome što smo puno i radosno radili, družili se, čuvali stada, zajedno igrali nogomet… Bilo je i suza i plača, veselih trenutaka kojih se i dalje rado i dan-danas sjetim. Neke stvari malo dijete nikad neće i ne može zaboraviti. Još uvijek čeznem za svojim krajem.
Jednom prilikom, dok su moji želi žito bio sam poslan doma da donesem vode, a ja sam se sat i pol s bratićima igrao u njihovom dvorištu. Onda je došao tata iz polja i sa brijestom, ogulio sam mu lišće, istukao me po leđima kud je god stigao i po meni su se poznavale masnice mjesec dana. Tada sam si obećao da više nikad neću lagati roditeljima i da ću slušati starije.
3. Tko vam je u životu dao najbolji savjet i kako je glasio?
Prof. Jeleč: Otac i majka su mi dali najbolje savjete: budi pošten, dobar, slušaj starije, ne laži jer u laži su kratke noge, svakog pristojno pozdravi. Kako smo bili u katoličkom kraju, trebalo je pozdraviti ljude koje znam sa „Hvaljen Isus!“.
4. Mislite li da danas ljudi imaju premalo vremena za svoju vjeru? Što biste rekli, tko je za Vas Bog?
Prof. Jeleč: Mislim da danas ljudi nemaju vjeru. Vremena imaju, samo ga neće dati za Boga i za vjeru. Bog je za mene Isus Krist, pravi Bog, pravi čovjek i njegov Otac i Duh Sveti.
5. Imate li svoj najdraži film ? Koji je to i koliko ste ga puta gledali?
Prof. Jeleč: Filmovi o Isusu, i to volim posebno akcijske filmove, a od dražih izdvojio bih filmove Gladijator i Juda. Gledao sam ih barem pet puta.
6. Što najviše volite jesti? Jeste li više za slano ili slatko?
Prof. Jeleč: Krumpir, piletinu i petit-kekse. Više sam za slano.
7. Koji Vam je izlet sa školom do sada bio najljepši? Što volite na izletima?
Prof. Jeleč: Dan izvrsnosti na Kladeščici. Volim dobru organizaciju, poslušnost, red, da se zna tko što radi, da uz obaveze bude i zabave da se djeca ne dosađuju.