Osnovna škola Ksavera Šandora Đalskog Donja Zelina

U školi smo zbog svog poziva, želje da prenosimo znanja djeci

IVANA ČEGEC, profesorica povijesti i geografije

Razgovarali smo s profesoricom Čegec koja nam je otkrila da voli djecu, školu, povijest i dobre knjige. A i tko joj svaki dan vraća osmijeh na lice…

Razgovor vodili Leona Mešter i Luka Habek, 6.n

1. Molimo Vas da nam se ukratko predstavite i opišete svoje školovanje i interese koji su Vas vodili na tom putu. Zašto ste baš profesorica, a niste nešto drugo?

Prof. Čegec: Vrlo rano me počeo privlačiti profesorski smjer, no krajem osmog razreda nisam bila sigurna hoću li htjeti ići na fakultet ili ne. Zato sam se upisala u srednju ekonomsku školu. Imala sam jako dobre ocjene, bila sam odlikaš, očekivalo se da se upišem u gimnaziju, no ja sam odabrala ekonomsku. Već u osnovnoj školi sam zavoljela jako geografiju. I onda sam imala dobru profesoricu iz geografije i u srednjoj školi, i to sve četiri godine, a povijest samo dvije. I nekako me ta geografija zapravo odvukla u nastavnički smjer. U trećem razredu srednje škole sam odlučila da želim upisati geografiju. Išla sam pisati prijemni na Prirodoslovno-matematički fakultet, gdje se nudio smjer Geografija i smjer Povijest i geografija (od pet godina) i ja sam odabrala taj koji uključuje i povijest, radi sigurnosti da budem na nastavničkom smjeru. I danas predajem povijest, a ne geografiju.

2. Kad nekoga u školi mijenjate, koji predmet najviše volite zamjenjivati? Zašto?

Prof. Čegec: Pa ne znam, nije da neki drugi predmet posebno volim. Volim više predmeta. Inače sam sklona ovim umjetničkim predmetima. Volim i glazbu i likovnu umjetnost, tako da to su mi super predmeti. To bih voljela, i tim se bavim i iz hobija. Voljela sam u srednjoj školi i matematiku i neke druge predmete.

3. U kojem biste povijesnom razdoblju rado živjeli i gdje? Ima li neka poznata osoba iz toga doba koja Vam je zanimljiva?

Prof. Čegec: Pa ja bih voljela da postoji vremeplov, da mogu živjeti u svakom povijesnom razdoblju. Nemam neki konkretan dio povijesti u kojem bih baš jako, jako željela živjeti. Ali bih u svakom voljela živjeti barem neko vrijeme, ali kad odlučim da mogu prekinuti s tim, da se vratim nazad. Inače, što se tiče samog predavanja povijesti, izuzetno volim povijest 20. stoljeća, Drugi svjetski rat i sva ta zbivanja, ali ne bih u tom razdoblju željela živjeti.

4. Koja je najdeblja knjiga koju ste dosad pročitali? Koliko je otprilike imala stranica?

Prof. Čegec: Najdeblja, Leopard, Joa Nesboa. A koliko ima stranica… Pa nekih petstotinjak, čini mi se.

5. Što više volite – Harryja Pottera ili Vikinge?

Prof. Čegec: Odabrala bih prije Vikinge.

6. Što uvijek nosite u svojoj torbi za školu? A inače?

Prof. Čegec: Što uvijek nosim u torbi? Pripreme!!! Uvijek vučem tu dodatnu torbu u kojoj imam pripreme, knjige… A i inače, uvijek gledam da imam mobitel sa sobom, iako ga ne nosim na sat, jer ostavljam torbu u zbornici. Token za prijavu u e-dnevnik je uvijek sa mnom.

7. Što biste rekli o sebi – jeste li optimist ili pesimist? Zašto?

Prof. Čegec: Definitivno sam optimist i pokušavam u svakoj situaciji pronaći ono dobro što će me iz te situacije izvući.

8. Što je ono nešto posebno u Vašem životu što Vas svakog dana uvijek veseli i daje Vam energiju i snagu, ispunjava Vas srećom?

Prof. Čegec: Otkad imam dijete, definitivno moje dijete. To je jednostavno tako, svim roditeljima, da ih dijete ispunjava srećom čak i onda kad ga ljuti. A u razdoblju prije, to su bila djeca u školi. Možda mi više sad niste broj jedan, sad ste broj dva, ali svoj posao radim prvenstveno radi prenošenja znanja vama i odgajanja djece. Mislim da većina nas nije u školi zbog novca, već zbog svog poziva, želje da prenosimo znanja djeci.