NAŠ PLJESAK ide svoj onoj djeci koja su danima zatvorena u svojim domovima, izolirana od svojih prijatelja, daleko od učionica u kojima se smiju, žamore, započinju prve ljubavi, stvaraju prva prijateljstva.

NAŠ PLJESAK ide onoj djeci od koje se preko noći očekuje da sve to zanemare, da uče na načine koje do sada nisu poznavali, da provode dane ispred računala (iako smo im do jučer to branili govoreći da je nezdravo toliko 'piljiti' u ekran), da strpljivo rješavaju sve silne zadatke koje im mi, u strahu da nećemo stići gradivo, šaljemo.

NAŠ PLJESAK ide tim manjim ili većim klinicima koji su preko noći postali "online učenici" i od kojih odjednom očekujemo da su odrasli, zreli i da iz svojih soba, dnevnih boravaka ili već odakle izvršavaju zadatke u rokovima u vremenu u kojem i sami ne znamo za rokove, za sutra.

Zato svaki dan zaplješćimo djeci koja se snalaze, trude, pokušavaju, noseći se s nepoznatim - s roditeljima koji su bez posla, u strahu za sutra, nastavnicima koji i sami imaju svoje online more. Oni sve to vide i osjećaju.

Zaplješćimo djetinstvu i mladosti koje, realno, nećemo poučiti puno iz školskog kurikuluma, ali možemo poučiti toleranciji, ljudskosti, humanosti, strpljenju.

Držite se djeco! I ostanite vedri! Plješćemo svi za vas i vaše sutra!