Tijelo joj je pokriveno dugom gustom dlakom svijetlo-sive boje ili kombinacijom žute i smeđe pa je nalik na domaću mačku.
Za razliku od ostalih mačaka ima pomalo neobičnu široku glavu sa kratkim ravnim licem, sitne uši, velike okrugle oči, izrazito kratke noge te neobično kratke kandže. Zbog relativno ravna lica nekad se mislilo da je Palas mačka predak perzijske mačke što nije istina.
Iako se čini pomalo nespretno i zdepasto ima urođenu prirodnu eleganciju i njezina sposobnost šuljanja čini je dobrim predatorom. Poznato je da se može prišuljati plijenu čak iako se u blizini nalazi malo zaklona pogodnog za skrivanje.
Palas mačka je osamljeno stvorenja i izbjegavaju susret sa svojom vrstom osim u vrijeme parenja.
Obično se okoti do šest mačića i nakon 16 tjedana spremni su za svoj prvi lov.
Nakon šest mjeseci sposobni su za samostalnost.
Iako je njihov životni vijek u divljini nepoznat, u zatočeništvu su živjeli više od jedanaest godina.
Po danu pretežno spava u napuštenim jazbinama ostalih životinja ili se izležava na suncu, a noću kreće u lov na male glodavce i ptice oslanjajući se uglavnom na odličan noćni vid.
Kao i druge vrste egzotičnih mačaka, Pallas mačka je godinama bila lovljena zbog krzna. Prije nego što je postala zakonom zaštićena vrsta deseci tisuća su bili ubijeni svake godine.
Zbog života u izolaciji imunološki sustav nije imao potrebu da se razvija pa je stopa preživljenja u zatočeništvu niska zbog infekcije koja se javlja zbog nedovoljnog razvijenog imunološkog sustava
