Osnovna škola Lipovac

Prema svojoj veličini Županija je sedamnaesta, dok je sa svojih 124 tisuće stanovnika šesta u Hrvatskoj te se ističe svojim zemljopisnim, prirodnim, demografskim i gospodarskim raznolikostima. U ovom kontekstu, Županija se može podijeliti u dva dijela; tj. u sjeveroistočni dio uz dolinu rijeke Drave koji je osim po poljoprivredi poznat i po bogatim nalazištima nafte i zemnog plina, te brdski dio kojeg čine Kalničko gorje i Bilogora. U Županiji se nalaze samo tri grada, i čak 22 općine. Uz Koprivnicu gdje je smještena uprava Županije, Križevci i Đurđevac predstavljaju ostale dvije urbane županijske sredine. Također, bitno je spomenuti kako se Županija nalazi na vrlo povoljnom zemljopisnom položaju preko kojeg se Hrvatska i Jadran povezuju s istočnom i srednjom Europom, središnja Hrvatska s istočnom, te zapadna i srednja Europa sa svojim jugoistokom. Upravo povoljan položaj predstavlja važan čimbenik za daljnji gospodarski i kulturni razvoj Koprivničko-križevačke županije.

Arheološki ostaci na području današnje Županije svjedoče o prisutnosti ljudskih zajednica na ovim prostorima još od prapovijesti, pa su tako ovdje zabilježena kretanja ilirskog plemena Jasa, zatim Rimljana, barbara te kasnije od 6. stoljeća i Slavena. Već 12. stoljeću spominje se i Križevački župan, što svjedoči o vrlo ranom osnivanju Križevačke županije koja je kroz povijest očuvala svoje postojanje u sklopu različitih županijskih uređenja sve do 1993. godine kada je osnovana moderna Koprivničko-križevačka županija unutar samostalne Hrvatske. Osim razvijene poljoprivrede, važan dio gospodarstva Županije čine i mljekarstvo, stočarstvo, vinogradarstvo, povrćarstvo, te prehrambena, farmaceutska, drvna i metalna industrija. Također, Županija se ističe i brojnim prirodnim i kulturnim znamenitostima koji danas zajedno čine bogatu turističku ponudu od kojih valja spomenuti Obreške klijeti, stare utvrde kao što su Veliki Kalnik i Stari grad Đurđevac, zatim Galeriju naivne umjetnosti u Hlebinama, mnoštvo crkava i kapelica, vinskih cesti, te brojne zaštićene prirodne rezervate, šume, parkove i krajolike s kojima ćemo se detaljnije upoznati kroz predstavljanje svih gradova Županije.

Koprivnica

Koprivnica je glavno upravno, administrativno i kulturno središte Koprivničko-križevačke županije. Grad se smjestio na lijevoj obali rječice Koprivnice po kojoj je i dobio ime, te se sastoji od 9 gradskih naselja s kojima danas broji više od 30 tisuća stanovnika. Zbog svog povoljnog zemljopisnog i prometnog položaja na križištu magistralnih putova od Zagreba i Varaždina prema Virovitici i Osijeku, kao i zbog pozicije na željezničkom križištu pravaca Budimpešta-Zagreb i Varaždin-Osijek, Koprivnica ima dobre preduvjete za daljnjim razvojem gospodarstva.

Koprivnica je dobila status slobodnog kraljevskog grada već u 14. stoljeću, no pretpostavlja se da se grad razvio još i ranije od starog slavenskog naselja koje se postepeno razvijalo u regionalno upravno i gospodarsko središte ponajviše zahvaljujući svom povoljnom položaju. U 15. stoljeću grad je u privatnom vlasništvu, da bi već sredinom idućeg stoljeća bio ponovo vraćen u kraljevske ruke posredstvom Ferdinanda I. Habsburškog. Zbog opasnosti od Turaka u drugoj polovici 16. stoljeća, grad se utvrđuje četverokutnom tvrđavom, te postaje središtem vojno-krajiške kapetanije, te tijekom 16. i 17. stoljeća uspijeva zadržati status slobodnog grada kojem je položaj u blizini granice Habsburškog i Osmanskog Carstva mnogo utjecao na gospodarstvo, te društveni i demografski razvoj. S početka 17. stoljeća turska opasnost opada, te pod takvim okolnostima dolazi do velikog useljavanja novog stanovništva u grad, njegovim širenjem, novom izgradnjom, te gospodarskim razvojem. Iz tog razloga tijekom druge polovice 17. stoljeća u gradu je broj stanovnika narastao na 2 i pol tisuće ljudi. U to vrijeme bila je već organizirana i liječnička služba, te hospital namijenjen brizi za bolesne i siročad, što govori o poboljšanju opće kvalitete života u gradu. Također, tijekom 17. stoljeća grade se brojni sakralni objekti u gradu, od kojih izdvajamo župnu crkvu sv. Nikole te franjevački samostan i crkvu sv. Antuna Padovanskog. U isto vrijeme tu djeluju i brojni zanatski cehovi, održavaju se do tri sajma godišnje, te se bilježi i razvoj kulturno-edukativne djelatnosti. Kroz 18. stoljeće Koprivnica je sjedište generalata Vojne krajine, što bitno sputava njen razvoj, sve do preseljenja generalata u Bjelovaru drugoj polovici istog stoljeća, nakon čega se do sredine 19. stoljeća broj stanovnika popeo na više od 5 i pol tisuća. Slijedi izgradnja i zamjena starih baroknih javnih objekata izvan tvrđave historicističkim građevinama, te grad postepeno dobiva novi izgled koji se zadržao sve do današnjih dana. Sredinom 19. stoljeća na prostorima gdje se prije nalazio opkop oko stare utvrde sadi se dio budućeg gradskog parka, ruše se stare zidine, te se gradi željeznička pruga za relaciju Budimpešta-Zagreb, što sve utječe na daljnji razvoj grada. U to vrijeme u gradu se bilježi razvoj brojnih obrta, pa tako uz pivarstvo, mlinarstvo, rudarstvo i svilogojstvo tu se još razvija i bankarstvo, što sve utječe na razvoj bogatog društvenog života. Tako se u 19. stoljeću u Koprivnici bilježi djelovanje Purgerskog kora, limene glazbe, kazališnog društva, narodne čitaonice, pošte, ljekarnice, zdravstvene službe, škole te brojnih drugih društvenih ustanova i udruga. Početkom 20. stoljeća Koprivnica se povezuje željeznicom s Đurđevcem, Viroviticom, Ludbregom i Varaždinom, što pospješuje razvoj trgovine i ugostiteljstva. Krajem 19. stoljeća u Koprivnici se osniva šegrtska stručna škola da bi već početkom 20. stoljeća tu bila osnovana i realna gimnazija. Nakon prvog svjetskog rata dolazi do gospodarske stagnacije kada propada veći dio njegove industrije, te se tek poslije drugog svjetskog rata grad opravlja i nastavlja razvijati u moderno urbano i industrijsko središte. Tada se osnivaju važna industrijska postrojenja kao što su Podravka, Bilokalnik i Belupo, te financijske ustanove poput Podravske banke na kojima se i danas temelji gospodarski razvoj grada. Stvaranjem samostalne Hrvatske početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, Koprivnica je postala sjedištem nove Koprivničko-križevačke županije 1993. godine.

Koprivnica je danas moderno urbano, industrijsko i Županijsko središte koje svoje gospodarstvo temelji na brojnim industrijama od kojih valja izdvojiti prehrambenu s poduzećima kao što su Podravka i Carlsberg Croatia, zatim farmaceutsku s poduzećima poput Belupa, te papirnu industriju s poduzećima Bilokalnik i Hartman. U gradu djeluju i brojni vrtići, osnovne i srednje škole te Centar studija Koprivnica – Ekonomskog fakulteta iz Zagreba. Osim vrijednih sakralnih objekata u gradu kao što su već spomenuta župna crkva sv. Nikole i franjevački samostan i crkva sv. Antuna Padovanskog, tu se još nalazi i kasnobarokna pravoslavna crkva sv. Trojice iz 18. stoljeća te nedaleko grada, u Močilama, barokna crkva Blažene Djevice Marije. Od brojnih kulturnih znamenitosti u gradu svakako valja izdvojiti prostrani gradski park s paviljonom gdje se nekoć nalazila koprivnička tvrđava, zatim zgrade Oružane i Stari magistrat gdje je danas smješten Muzej grada, te mnoge kuće i zgrade iz 19. stoljeća među kojima se ističu Vila Malančec, zgrada bivše Kraljevske realne gimnazije s početka 20. stoljeća, Pučka škola gdje se danas nalazi Poglavarstvo grada, hotel Zrinski te građanska kuća Jelić. Osim navedenih kulturnih spomenika važno je spomenuti kako se na javnim prostorima u gradu nalaze skulpture poznatih hrvatskih kipara. Od brojnih kulturnih ustanova u gradu izdvajamo Muzej grada Koprivnice osnovan 1951. godine koji sadrži vrijedne kulturne, povijesne, etnografske, arheološke i etnografske predmete vezane uz Koprivnicu i njenu okolicu, a u sklopu kojeg se još nalazi i Galerija Koprivnica, Memorijalni muzej holokausta „Danica“, te donacija “Dr. Vladimir Malančec“. Isto tako, od važnih kulturnih ustanova koje djeluju Koprivnici važno je spomenuti knjižnicu i čitaonicu „Fran Galović“ te Pučko otvoreno učilište, a od kulturnih umjetničkih društava izdvajamo KUD Koprivnicu i KUD Podravku. Među brojnim koprivničkim sportskim klubovima svakako su najpoznatiji hrvatski nogometni prvoligaš „Slaven Belupo“ te ženski rukometni klub „Podravka“.

Od kulturnih događaja u gradu najpoznatiji je sajam naive „Podravski motivi“, te „Renesansi festival“. Također, neposredna blizina Kalnika i Bilogore, rijeke Drave i šljunčare Šoderice, stvara dobre preduvjete za bavljenje turizmom, lovom, ribolovom te raznim oblicima rekreacije, što uz razvijenu industriju predstavlja jake temelje za daljnjim kulturnim i gospodarskim razvojem Koprivnice.

Križevci

Križevci su grad unutar Koprivničko-križevačke županije koji se smjestio na južnim padinama Kalničkog gorja, te danas broji gotovo 12 tisuća stanovnika. Zbog svog povoljnog zemljopisnog i prometnog položaja u blizini regionalnih središta kao što su Zagreb, Koprivnica, Bjelovar i Varaždin, grad ima dobre preduvjete za daljnjim gospodarskim i kulturnim razvojem. Još od davnina Križevci su se počeli razvijati na mjestu u čijoj su se blizini križali mnogi važni prometni pravci. Tako je još u vrijeme kralja Kolomana kroz grad prolazila važna cesta koja je spajala Jadran s panonskim prostorom, a u 19. stoljeću Križevci se povezuje željeznicom sa Zagrebom, Koprivnicom i Bjelovarom. Danas kroz grad prolazi i magistralna prometnica Zagreb-Koprivnica.

Poznato je da se križevački župan spominje već krajem 12. stoljeća, no povijesni izvori spominju naselje «Castrum Cris» tek u prvoj polovici 13. stoljeća. Važno je istaknuti kako je u to vrijeme naselje bilo podijeljeno na Donji i Gornji grad. Donji grad je bio stariji i predstavljao je podgrađe kaštela, te je dobio status slobodnog kraljevskog grada tek početkom 15.stoljeća. S druge strane, iako je Gornji grad bio mlađi, dobio je status slobodnog kraljevskog grada već 1253. godine od kralja Bele IV., što je bilo tek jednu godinu nakon njegovog osnutka. Postepeno tijekom stoljeća, oba naselja su se spajala da bi se konačno sredinom 18.stoljeća spojili u jednu cjelinu. U Križevcima su se u to vrijeme redovito održavali sabori, te u njemu redovito borave ban i župan, a od sredine 14. stoljeća Križevačka županija je najveća u Slavoniji. Vjerojatno najpoznatiji sabor održan u Križevcima je «Krvavi križevački sabor» na kojem su koncem 14. stoljeća pristaše kralja Žigmunda Luksemburškog ubili bana Stjepana II. Lackovića. Oba grada spadala su pod župu sv. Križa, čija je crkva bila smještena u Donjem gradu, i spominje se već od prve polovice 14. stoljeća. Zbog nadolazeće turske opasnosti u 15. stoljeću se oko Donjeg grada grade zidine. Već sredinom 16. stoljeća Osmanlije spaljuju Gornji grad, te zauzimaju obližnju Čazmu, čime su se Križevci našli na samoj granici između Habsburškog i Osmanskog Carstva. U to vrijeme Križevačka županija se spaja sa Zagrebačkom, a sami grad postaje središtem križevačke kapetanije unutar Slavonske vojne krajine. S opadanjem turske opasnost početkom 17. stoljeća u Križevce se vraćaju ljudi, obnavlja se trgovina, civilna vlast jača, te se grad gospodarski oporavlja. Također, u grad tada dolaze i crkveni redovi franjevaca i pavlina, osniva se grkokatolička biskupija, pokreće se gimnazija, te je do sredine 18. stoljeća uspješno dovršeno ujedinjenje Križevaca u jedinstvenu cjelinu. U isto vrijeme u gradu djeluje sedam cehova, te se osniva tvornica keramike baruna I. Magdalenića, jedna od prvih manufaktura u Hrvatskoj. S odlaskom vojske Križevci ponovno postaju središtem istoimene Županije, te u gradu sve više dolaze do izražaja društveni i kulturni sadržaji. Tijekom 19. stoljeća Križevci se postepeno moderniziraju, gradi se željeznička pruga, osniva se podružnica Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva, te se u gradu otvara i Gospodarsko-šumarsko učilište koje predstavlja prvo poljoprivredno učilište u Hrvatskoj. Krajem 19. stoljeća Križevačka županija spaja se s Bjelovarskom, te Križevci gube status središta Županije. Početkom 20. stoljeća u gradu se izgrađuje Hrvatski narodni dom. Tijekom prvog i drugog svjetskog rata Križevci dijele sudbinu Hrvatske unutar Jugoslavije, sve do 1993. od kada grad administrativno pripada Koprivničko-križevačkoj županiji unutar samostalne Hrvatske. Križevci su danas moderno urbano središte u kojem se između ostalog nalaze brojne osnovne i srednje škole, Visoko gospodarsko učilište, Centar za reprodukciju u stočarstvu i Poljoprivredni institut i zoološki vrt; a gospodarstvo grada temelji se uglavnom na poljodjelstvu, vinogradarstvu te na prehrambenoj, kovinskoj, drvnoj i kemijskoj industriji, tiskarstvu i proizvodnji građevinskog materijala.

Pošto su Križevci jedan od najstarijih gradova sjeverozapadne Hrvatske onda ne začuđuje što se upravo u njemu nalaze brojni kulturno-povijesni spomenici. Od sakralnih znamenitosti u gradu svakako valja izdvojiti augustinski samostan i crkvu sv. Križa barokiziranu tijekom 18. stoljeća, zatim franjevački samostan i crkvu koja je postala grkokatoličkom katedralom, pavlinska crkvu sv. Ane, te kapelu Majke Božje Koruške iz 17. stoljeća. Od vrijednih povijesnih građevina u gradu bitno je izdvojiti barokne zgrade kao što su Sabornica, zgrada Glavne straže, barokno-klasicističku županijsku palaču, rodnu kuću književnika Franje Markovića te zgradu gradskog muzeja u kojem se danas nalaze važni arheološki, etnološki i umjetnički izlošci vezani uz Križevce i okolicu. Također, u gradu se nalaze i dva parka nastala s početka 20. stoljeća, jedan pokraj Više poljoprivredne škole, a drugi u blizini Osnovne škole Vladimira Nazora, koji danas predstavljaju vrijedne hortikulturne spomenike. Od brojnih poznatih osoba koji su živjeli ili boravili u Križevcima svakako je najpoznatiji hrvatski mučenik i svetac Marko Križevčanin koji je živio s prijelaza iz 16. na 17. stoljeće. Osim blagdana svetog Marka Križevčanina koji se održava 7. rujna, vrijedna kulturna manifestacija koja se održava u gradu je i «Križevačko veliko spravišće». Upravo na temeljima svoje bogate kulturno-povijesne tradicije, te zbog dobre prometne povezanosti, Križevci se i danas nastavljaju razvijati u modernu regionalnu sredinu.

Đurđevac

Đurđevac je grad unutar Koprivničko-križevačke županije, te predstavlja središte đurđevačke Podravine. Smješten između rijeke Drave i sjevernih obronaka Bilogore, grad se danas sastoji od devet gradskih naselja, te broji više od 8 tisuća stanovnika. Zbog povoljnog prometnog i zemljopisnog položaja uz Podravsku magistralu i željezničku prugu, grad je dobro povezan s regionalnim središtima kao što su Varaždin, Osijek, Bjelovar, Virovitica i Zagreb što pridonosi daljnjem gospodarskom razvoju.

Ime naselja se po prvi puta spominje u ispravama kralja Bele IV. u drugoj polovici 13. stoljeća, da bi već u prvoj polovici 14. stoljeća grad bio uvršten među župe Zagrebačke biskupije. Ovdje je bitno istaknuti kako je Đurđevac dobio ime upravo po crkvi sv. Jurja, oko koje se grad i prvotno počeo razvijati. Tijekom 14. stoljeća izgrađuje se utvrđeni grad s opkopom, koji je u to vrijeme bio u vlasništvu bana Prodavića, nakon čega mijenja više vlasnika sve do sredine 16. stoljeća kada ga preuzima Ferdinand I. Habsburški. U 16. stoljeću grad se pregrađuje te je u tom obliku očuvan do današnjih dana. U 15. stoljeću Đurđevac se razvija u trgovište, da bi za vrijeme turskih osvajanja tijekom 16. stoljeća postao sjedištem Đurđevačke kapetanije, te na kratko i sjedište Đurđevačke pukovnije u 18. stoljeću. Tijekom prve polovice 17. stoljeća polako opada turska opasnost u Podravini, pa se tako i značaj utvrde gubi unutar Vojne krajine koja konačno biva ukinuta u drugoj polovici 19. stoljeća. Tek u 20. stoljeću pronalaskom značajnih zaliha plina u okolici grada, Đurđevac se pretvara u moderno urbano središte.

Danas Đurđevac predstavlja moderno područno središte đurđevačke Podravine u kojem su između ostalog smještene državne uprave, osnovna i strukovna škola te gimnazija, zatim sportski i trgovinski centri, kino, galerija te brojna poduzeća. Od kulturnih društava koja djeluju u gradu valja izdvojiti folklornu skupinu KUD „Petar Preradović“, a od sportskih rukometni klub „Đurđevac LK“. Glavne gospodarske grane su mljekarstvo, mesna industrija, prerada drva, poljoprivreda, šumarstvo te eksploatacija plina i šljunka.

Od kulturnih znamenitosti u gradu, svakako je najznačajnija utvrda, to jest, start grad Đurđevac, koji osim što je dobro usčuvan sadrži i galeriju umjetnina te pivnicu koji svakodnevno privlače nove posjetitelje. Također, važno je spomenuti kako istoimeni trg i župna crkva sv. Jurja danas zauzimaju središnje mjesto u centru grada. Osim spomenute kulturne baštine, nedaleko od grada nalazi se i zaštićeni botanički rezervat Đurđevački pijesci, kojeg Đurđevčani još nazivaju Podravskom Saharom, a tu je još i park šuma Borik koja služi za sportsko rekreativne aktivnosti. Isto tako, važno je istaknuti kako je đurđevački kraj pogodan za lov i ribolov. Od kulturnih događanja u gradu najvažnija je „Picokijada“ ili „Legenda o picokima“, manifestacija kroz koju se Đurđevčani prisjećaju obrane svoga grada od Turaka, zatim dječji glazbeni festival „Kukuriček“, povorka folklornih kola pod nazivom „Podravina od leta do leta“, te blagdan sv. Jurja.